crtice s ulice...

ho ho ho...ledeni cirkus gostuje u vašem gradu...nadam se samo danas :)...jedva dođoh do busa. cestom. po nogostupu nemoguća  misija. staklo. podsjetilo me na jutro prije puuno godina. bijah trudna 6 mjeseci. na kraju ulice, po ovakvom vremenu pala sam koliko sam duga i široka. na sreću bez posljedica osim povrijeđenog ega. no, nije to problem što sam pala. nego to što nisam mogla ustati. staklo svuda unaokolo. ležim potrbuške, prvo uplašena, pa bijesna a na kraju sam se počela smijati. sjetila sam se kornjače kad ju izvrneš na leđa. bespomoćna je. e ja sam bila isto bespomoćna, samo potrbuške. pomogla mi je prolaznica koja je srećom isto išla na posao. no, danas sam bila vrrrrrlo oprezna. hodala sam "klizajućim" korakom, za razliku od drugih. svatko je imao svoj stil. "cupkajući", "gejšinski" "nije to ništa stil"...dugi koraci, kratki koraci...ali na licima maksimum opreza. lijepo je bilo gledati iz tramvaja. šteta što nisam vidjela sebe. sigurno je bilo isto tako zanimljivo.

17.12.2004. u 7:41   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

hehe, sad si mene podsjetila kad sam bila trudna, uh, prije 16 godina... trbuh do zuba, raskopcani kaput i poledica... hrabro sam presla pola puta do posla u rano jutro, nigdje nikog samo jedan susjed par metara ispred mene... na jednom mjestu nogostup je malo nagnut i bas tu je cijelom povrsinom bilo potpuno zaledjeno... i gledam ga kako je lagano, kao da hoda po jajima prelazio i bas kad sam ja dosla na taj dio on je uspio proci... ja sam se naravno izvalila koliko sam teska (ne dugacka, jer nisam bas predugacka)... sjedila sam na turu i pocela se smijati a on je jadan tapkao u mjestu, sav uzneredit... nije se usudio ponovo krociti na tu povrsinu, pa tek se izvukao a htio bi mi pomoci... a ja od smijeha ne mogu ni pokusati podici se ;))) napokon sam mu odmahnula rukom da je sve ok i cetveronoske presla ostatak... jadan, bilo mi je vise zao njega jer je sav bio preznojen od muke... ;)))

Autor: crokoka   |   17.12.2004. u 7:47   |   opcije


hahahah....znači nisam ja jedina sa sindromom "kornjače"....svaka poledica me podsjeti na taj događaj :))))...jest da mi je sin malo...hm...čudan.nisam sigurna jel to radi pada ili je ipak genetika u pitanju, pa je na mamu :))))

Autor: enndy   |   17.12.2004. u 8:37   |   opcije


eh unf.....ma o muškarcima nemam kaj novog reći...oni su već tak ukalupljeni da je sve već viđeno :)))))))

Autor: enndy   |   17.12.2004. u 8:37   |   opcije


Dodaj komentar