Umorni Bukovsky

Kad mi netko dođe u posjetu, netko drag a dugo nije bio, vidim po njemu da želi ispraviti taj propust i onda nudi besmislenu pomoć: "Hoćeš li da ti donesem sepet drva iz podruma?" Pogledam ga, da budem siguran da će me čuti ( šapat ) i da će nešto pročitati s usta i iz pogleda. " I što da ja radim se tim jednim sepetom drva, da ga uramim. da ga stavim na ormar kao dunje na ormaru ili da napravim od njega malo svetište u kutu sobe? Što da ja radim s jebenim jednim sepetom drva cijelu zimu?" Obično me gleda uvrijeđeno, polako se pakira i polako ga nema nikad više.....
A moja reakcija je tipična reakcija svih bolesnih ljudi koji su prihvatili svoju bolest i svoj put. Kad se dogodi bolest onda je uobičajeni put ovakav.
-bolest
- samoća
- siromaštvo
I nema tu puno prigovora. Prirodni pad. Slobodni pad. I letim na krilima padanja....kao golub samoubojica
( za gradske blogere; "sepet" je drvena košara ispletena od lijeske i služi..... jebiga...služi! Za drva iz podruma!
Tko o čemu ja o zdravlju. Svatko piše o onom čega nema. Netko o Bogu, netko o vjeri, netko o prijateljstvu, netko o ljubavi, netko o ljepoti, netko o jebačini....

Ok. svak se češe tamo gdje ga svrbi, kažu... a bome i dobar je taj sepet drva, napose u ove hladnije dane, jer i sama pomisao na to grije, poput dobre priče.

A što bi ti volio dobiti od prijatelja?

Mene si rastužio...

"A moja reakcija je tipična reakcija svih bolesnih ljudi koji su prihvatili svoju bolest i svoj put. Kad se dogodi bolest onda je uobičajeni put ovakav:
- bolest
- samoća
- siromaštvo"

Osjetila sam to na svojoj koži. Nažalost. :-(

Coco, volio bih dobiti od prijatelja da me ne primjećuju i da to bude za stalno i za ozbiljno. Ovo što daju je neozbiljno i smiješno, i nepotrebno...kao da mi pruže maramicu da obrišem nos....

Ma nemoj. Ne želiš niti primijećen od ljudi koji te vole, a onda dođeš na blog to javno napisati, i od nas koji te ne poznamo očekuješ toplu riječ... tu nekaj ne štima, ha?

Wa, i još si tu! I još si glasna! I još si snažna. I ne treba ti taj jedan jebeni sepet drva!

Ne treba ni tebi! Možeš si ga sam donijeti!

Možda je tim ljudima jednostavno STALO do tebe? Pa ti na taj način pokušavaju to i pokazati? Znam da se s jednom košarom drva nećeš grijati cijelu zimu...ali, bitna je namjera.

Coc! od tebe nisam tražio nikad ništa, ni očekivao, a pogotovo samilost. Šetaj svojom vrtovima!

IGG! Jel to sarkazam?

Ok. A što očekuješ od ljudi na blogu?

COC! A što ti očekuješ od ljudi na blogu? Ogledalo?

Ne, to je samo ono što sam osjetila dok sam došla do kraja texta.
Znam što su kvazi-prijatelji...

Nisi mi odgovrio. Ali da, točno, očekujem ogledalo.. pa bez drugih niti ne postojimo. Ali imam i stvarne prijatelje u kojima se ogledam.

Ogledalce, ogledalce.....

Koji god scenarij pred tobom bio, a sigurno ih ima boljih i gorih, nisi ti puno drukčiji od nas. Tko meni garantira da ću živjeti još 5 godina? Ili jednu? Ili, hoću li doživjeti sutra? Ako i misliš da nemaš puno dana još (što nije tako, vidim iz prijašnjeg zapisa), zašto ne živiš punim plućima te dane? A ne da se već živ pokopaš, i rastjeraš sve oko sebe

COC!
Čovjek umire, sigurno umire i nešto mrmlja. Primaknem se ga bih čuo a on kaže: " Medo, zatvori prozor, propuh je! " U šumi!Što mi pametuješ bez veze. Uzmi svoju pamet i svoje igračke i slaži svoj svijet. Nikad neću biti ni blizu.....

Pametan si... ali i ogorčen.. možeš ti i bolje :)

I čovjek umro na propuhu!

a kaj ćeš medo, tak ti je to..jebga

prijatelji su, također, samo ljudi, s manama..nisu savršeni..ili ti želiš samo savršene ljude za prijatelje? :)

Zvjezdicice! Htio bih obične ljude s običnim prijateljstvom.
Nisi me vidjela tri godine.
Jebo te sepet! Kužiš!?
Zar je to neko savršenstvo?

okreni stvar naglavce. umjesto ljutnje što te nisam vidjela tri godine, zašto ne biti zadovoljan time što sad vidim? djetinjasto ponašanje je slatko..kod djece, isključivo...aj, dobro..i kod plavuša. :)

moram ići. (ne se ljutiti, a?) :)

Kod mene je kronologija obrnuta. Prvo je došlo siromaštvo.

Ti si ona najudaljenija, ti si ona koja se prostim okom ne može vidjeti, ti si ona u koju moramo vjerovati, ti si dobra vila među zvjezdicicicama.

Dudh, ostani siromašan, nemoj dalje ići...ostalo će doći onim tvojim prečicama. Jel se ti ljutiš? Htio sam nekidan reći da često znaš sve poklopiti s pravim biserom i u pravo vrijeme!

Medo, pa naravno da se ne ljutim jer tko se ljuti uvale mu kruti. Čak što više. Zahvalan sam. A naročito tebi. I Bogu.

Kad bih znao da si bar nekada ozbiljan!?

Medo, skoro uvijek sam ozbiljan, pa i u svakoj šali je bar pola istine.

Šala je istina rečena duhovito ( nema u njoj ništa polovično )! Moje mišljenje!

Ako nasmije onda nije polovična.

Neskromni genijalac!

Neskroman jesam, a uzori su mi genijalni.

Onda uzmi Bibliju. Puna je genijalaca. I Nostradamusa.

Pao čovjek s kruške, Medo... ono... spičko se, samo tako, do balčaka... i dolaze mu poznati, nepoznati u posjet.. i, kako koji u sobu udje... pita ga ovaj, razvaljeni..:
"A što si doš'o?"
"Pa... da te vidim, da popričamo... čujem das' pao s kruške i sjebo si znanje..."
"A jes ti pao s kruške?"
"Pa... nisam..........."
"Odjebi, onda!"
.
.
pa, dodje drugi.... ista spika....
.
pa, treći....
.
e... tamo neki... dvaes i ko zna koji... udje u sobu, sav šepajući i jaučući, i...
"Ajoj, burazeru... šta nas snadje...!?"
"Što?! šta je, šta 'oćeš?...da nisi i ti pao s kruške?"
"Jesam, jbga..."
"Ooo.. sjedi, brate mili, da se siti ispričamo i isplačemo i nasmijemo...!"

Mmmm!
Gdje sada naći toga što je pao s kruške.? Tko se sada , u ovo vrijeme penje na kruške? Možda Dud zna?
A zar baš mora biti da je pao s kruške. Možda je poanta u tomu da je pao....odnekud?

sve je u glavi a nesto i u nogama:))

Čovjek i ljubav..
Ljubav pričeka čovjeka pokraj puta.- Povedi me sa sobom - reče mu.- Tvoja je odjeća tako pohabana - reče joj čovjek.- Odjenut ću te u najljepšu odjeću - nastavi ljubav. - Povedi me sa sobom.- Moj je dom malen - opravda se čovjek. U njemu ne bi bilo mjesta i za tebe.- Udomit ću te u najljepše prostore - ustraja ljubav. - Povedi me sa sobom.- Tvoj je govor tako običan - primijeti čovjek.- Progovorit ćeš najljepšim jezikom svijeta - reče ljubav. - Povedi me sa sobom.- Po čemu ću znati da je sve ovo što govoriš istina? - upita čovjek.- Po tome što mi je više stalo do tebe nego do toga što ćeš sa mnom učiniti - reče ljubav.

a...netko opet..treba muda imati

Imati "kraljevsku" večernju haljinu, diskretni dekolte i osmijeh, najljepše noge klasične gimnazije, oči pune tuge i ...jebeš pamet, dva fakulteta i znanje četiri strana jezika. Tako tvrdi ona moja Marta.

Huljice, samo se nemoj osvrtati. Isus je rekao onima koje se budu osvrtali neka ne idu za njim, ili neka se vrate!

ejla, Medo... fino širiš priču... šta je poanta?.. i ova se priča da iskomlicirati, detaljima, tipo... kolko je kruška bila visoka; jel ispod bila trava ili beton...ili, u kojoj je formi bio padač?
svi smo ugodjeni na neku vibru, dok smo u optimumu i mislimo da je ona dominantna i kronična... pod pravom tlakom, sve eksplodira u najblesavijim pravcima i svijet se okrene naglavačke... tako valjda i ti... tražiš se, eksplodiran, u neeksplodiranom okruženju... i, teško da se možeš udvojiti ovdje, sa bilo kime od nas, koji smo zdravi(uvjetno rečeno, normalno...)... i, biraš ljutnju, na koju imaš pravo... poanta je, da je moguć i drugi izbor, na koji ti očito nisi još spreman... i to je isto ok...
mislim, da te više možemo povrijediti, nego ti pomoći... trenutno. svi mi.

LM!
Energija je neuništiva. Kad bi znali u kakvu se energiju pretvarale sve naše stare ljubavi. možda bi se i osvrnuli?!

Mmmm! Nije sve baš tako crno. Vidio sam i ja to svijetlo na kraj tunela ? Znaš kako? Ja sam ga upalio!

ajde medo...nisi ti upalio...krijesnica ti..uletila :))

I ti si krijesnica. I nasmijao sam se. I to mi je trebalo. I hvala!

eto... znaš i sam...:)*