Umorni Bukovsky

Mišljenje stručnjaka: ( povijest bolesti )

"Što da vam kažem!? - Mene vaša pisma oduševljavaju, nasmijavaju, ona su šarmantna, prepuna duha, ideja, viška riječi, suza , osmjeha, životne borbe, nepredaja svijetu, smislu, i u potrazi za istinom i to ne samo u svakoj osobi, već u svakoj riječi: prevrćete riječi, svoje i tuđe, beskompromisno tražeći najgore moguće tumačenje...kao prevoditelj i to onaj zadužen za najgore, zadužen za pesimizam.
Dugo nisam sreo takvu osobu koja žonglira riječima i osjećajima bez straha da mu malo mogu ispasti predmeti s kojim žonglira - riječi i osjećaji, i razbiti se...No, vi shvaćate da sve ovo sa čim baratate u interpersonlnoj komunikaciji, u tom virtualnom svijetu, tek je dio onog u vama....nema straha ni žaljenja za razbijenim, niti plača, to bi bilo kao da dijete sprječavamo da padne dok uči hodati..."
Tko se je prepoznao u ovim riječima, neka se nastavi igrati, jer nam žongliranje ide sve bolje i bolje..
Mi smo vlasnici svojih riječi i svojih loptica, svojih padova i svojih strunjača. Mi gimnasticiramo samo s onim što je naše.Nemamo ni sličica, ni pjesmica, ni bojica, mi se obračunavamo sa sobom u svojim pismima i u svojim mislima....
A to je najteže i to je smisao ovog jutra. Sutra ćemo smisao naći u doručku u snijegu.....

Je svako da drži vodu, barem dok majstori ne odu;-))

Majstor je davno otišao i nije ostavio ni račun, i nema nikakve garancije. Znači da je za očekivati.....da neće proći!

Ništa čudno, jer danas majstori postadoše takvi...bez garancije ali sa obećanjem (to je valjda rad one, hebeš majstora koji ne zna obećati).

Dugo nisam srela osobu koja tako dobro zonglira rijecima........;);)

Mani-priče, to više nije na cijeni, kao stari gramofoni koji nisu jako stari. Sada ljudi šalju slike, možda će uskoro i mirise, kamere imamo...i riječi i slova, i susreti će postati staromodni. Dobro je da imam 61 godinu.....

neki bi umjesto loptica šarenih, bačenih i vis, rekli da je riječ o manipulaciji, a da su žongleri i klaunovi u nekoj drugoj priči... :)

ja imam moc gledanja kroz slova....to je ljepse i svarnije od svake slike....ili sam staromodna ??sta je da je meni je ovako super i volim stare gramofone ...

Meija, ti pišeš tako dobro "neke druge priče". Ima nade za sve! Kad hoću vidjeti prave klaunove i žonglere, pogledam Dnevnik ( nema veze čije televizije - cirkus je cirkus )

m-p! To je čista borba za opstanak..Nestati će regala, polica, prašine, naslova...virtualna riječ je knjiga budućnosti. A s koliko sam ja knjiga spavao, što ću sada? uključiti se u google...u slabu struju, ili sjediti kraj tople peći i praviti loptice od snova....

medonjo, hvala :)

ma, te nečije priče, tvoje moje...bilo čije...ma u svima njima smo mi uronjeni. više/manje.
volim roniti, ali i plutati na površini, upijati sunce...i nadati se....

Dobro je dok možeš i roniti i plutati i ploviti...dobro je dok znaš...dok imaš zraka, dok je zrak čist.....i dok vidiš galebove!

ako nema toga, naći ću nekaj drugo. bilo što što mi u tom trenu treba, za što se mogu uhvatiti. priljubiti.

i nastaviti dalje....

Meija, to je inercija a ne naša zasluga..svi se kreću po tom zakonu. Htio bih ukrotiti tu inerciju i kretati se svojim ritmom, pa čak i zastati kad hoću. Ne priznam inerciju u sebi. Baš me briga što je to fizika i što je to znanost. Sada sam u godinama kada je pojam znanosti ono što se meni sviđa!

je i nije inercija, medonjo.
kad te uhvati riječni vir, trebaš se pustiti, da te povuče u svoj kovitlac, jer samo tako možeš nastaviti disati., doslovno....i čekati da te izbaci na površinu

sve ostalo što je u domeni osobne promjene, treba biti aktivno odrađeno. ostalo prihvaćeno kao neminovnost i arhivirano kao takvo

Dok učimo hodati, učimo i padati...a dok padamo , zapravo želimo naučiti letejeti...

Zdravo- Oči-Boje-Duge!

Neko je od starih Latina ispalio:-Ve Vo Scri eM (veliko vol skriva malog) i to se nekako čuvala do stoljeća sedmog. E, tada su došle horde Slavenske krvi i onda ja kao potomak takvih skloniji sam nekom ruskom formalistu što reče:-Riječi umiru, a svijet i dalje ostaje mlad. Tako da ja tebe dragi Medo, brate rođeni, strpah u Slavene.

Pozdrav i tebi dragi Medo...

A prijatelji me strpaše i među Hrvate, samo kažu da sam priglup i zaostao , putem sam se izgubio , bedak, i nisam došao u stoljeću sedmom već sedamnaestom. I kao utjehu kažu: " Nema veze, važno da si ti nama stigao!". Dud, možeš zamisliti koje su to frustracije, zaostao sam punih 10 stoljeća!

Medo, nema potrebe za frustracijom kada su sprijeda grobovi i sirote, poglavari i direktori, a iza tebe su mrtve ribe i crknuti psi, te kurbe, mulci i upokojenci. I bez obzira što kasniš zajebo si i zajebat ćeš sve što se zajebati bude dalo.