Umorni Bukovsky

Da bi tekst bio donekle jasan, moram reći da nemam glasnica....

Došla mi je jučer, nedjelja, tetka u posjetu, mamina sestra. Čokolada, sok i 20 kuna. Ali je sve od srca. Ima 77 godina, slabo čuje, slabo vidi i sve se teže kreće. Ne znam kako je došla do mene ( 3km ), tko ju je dovezao, ali je došla. Bilo mi je drago ( ona se uvijek moli za mene ), iako sam znao da se teško sporazumijevamo. Sve je bilo dobro dok je ona pričala, dok je imala novosti, dok je imala svojih priča o lošim i dobrim seoskim ljudima i seoskim zbivanjima, ali kad je počela tražiti moje mišljenje o nekome ili nečemu, dolazilo je uvijek do poteškoća..
I nekako smo završili njene priče. Još dobri raspoložen i dobar domaćin, kažem joj da se spremi i da ću je odvesti doma.
Mirno me pogleda i bez imalo zbunjenosti kaže:
- " Baja, ja tebe nisam ništa razumjela! Nekad te dobro čujem, ali danas baš ništa.".
Uzmem olovku i papir i napišem:
- " Teta, uzmi svoje stvari, obuci kaput i odvesti ću te doma."
Ona gleda u papir, pa u mene, pa u papir i veli:
- " Bez naočala, ja ništa ne vidim!"
Dam joj svoje naočale.
- " Na ove tvoje naočale , ja ne vidim puno bolje!"
Uzmem A4 i napišem zaista krupnim slovima:
- " 'ajde spremi se, odvesti ću te doma !"
Ona se zagledala u papir, nešto mrmlja, slaže, pokušava i na kraju mi pokaže prstom na tekst:
- " Baja, a koje je ovo slovo...i ovo....?"
Tetka je završila svoje školovanje, svoja četiri razreda, prije 67 godina i vjerujem da su se slova , u tih 67 godina dosta izobličila, smanjila a i postala su nebitna.
Nasmijao sam se. Nasmijao sam se nemoćno, i kad sam pomislio da ću morati preći na jezik znakovlja, ona kaže, moja tetka Ljubica kaže:
" Baja, 'ajde, da se ja spremim, pa ti lijepo mene odvezi mojoj kući!"

Bila je peta nedjelja, mjeseca siječnja, 2011. godine.

Telepatija je to. Pa što će nam riječi kad se ionako dobro razumijemo. A cedrovi isto mogu prenositi misli, čak i velike daljine.

Uvijek se razumijemo, samo ponekad moramo pogoditi i vrijeme, pravi trenutak.....

:) jako lijepo :))

pomalo sjetno, pomalo sretno, a nadasve lijepo :))

ima to svoje prednosti...mislim način komunikacije...pogled...dodir (nema veze sa tetom Ljubicom...hehhehe)

Već duže vrijeme učim jezik znakovlja. Ne morate vjerovati koliko u tom jeziku ima topline, koliko prekrasnih pokreta, sugestija, asocijacija...to je čitav jedan novi svijet, novi prelijepi strani jezik.....

Medo, pa to ti je drevna priča pričana tjelesnim pokretima popraćenim mentalnim i duhovnim stanjem.

Dud, popraćena mentalnim i duhovnim SJAJEM.....

Da, kao i Sjaj. U travi.

Može sjaj u duši, sjaj u oku, sjaj u prolazu, sjaj cipela.....nemoj cjepidlačiti.....

Prijatelju! Nisu glasnice, nego glasiljke!

Dr House, idemo napraviti kompromis, odsjekli su mi kompletni grkljan. Sve!

ajde medek...uči ti jezik znakovlja...a ponekad ne treba ništa ni učiti...nekako izađe...sve iz srca :)

Bilo bi mi draže kad bi me učio govoriti, a ne pisati.....

medo...uzmi što možeš..a daj što želiš :))

Pa!!!! Za sporazumijevanje jezikom znakovlja trebam sugovornika koji ga zna, a njih je , fala Bogu, malo, tako da to više učim za sebe i za svoju dušu. Kad pokažeš srednji prsti, s njim još zavrtiš po sljepoočici, eto dobrog znaka ljutnje, zar ne?

haha...jesi li ga i meni pokazao..onako poskrivečki

Paa! Ima preko stotinu jako jasnih, i čitljivih, i prepoznatljivim, i poznatih znakovlja s kojim svašta možemo izreći, ali trebaju biti dio komunikacije, trebaju biti sastavni dio govora . Inače se dogodi da kad ti nešto najviše treba, ne mogu se sjetiti prigodnog znaka. Eto, zato to vježbam, zato da znam koristiti kad mi treba a ne sam prevesti..... Za tebe je onaj prst u zraku, pa ruka na srcu , pa prst uperen u tebe....

Medo! Ja sam pogažen! 5 mjeseci duboke kome. Otpisali su me, a ja se vraćam na scenu na Rebro dijeliti šamare!

Znam, rekao si...i nije bila moja namjera u današnjem postu nešto jadikovati. Više sam htio reći kako je lako biti nemoćan sa starijim svijetom, a i sa svima koji slabije čuju. Ja imam šapat a oni nagluhi, pa ne vidi , pa si mahnemo rukom...u prolazu....a nekad smo se znali zadržati i u dužem razgovoru....

mah mah...u prolazu :)

Služio sam civilku u Hrvatskom Športskom Savezu Gluhih.