Umorni Bukovsky

'' Emocije su boje duše, one su predivne i nevjerojatne.
Kad ništa ne osjećaš, svijet postaje turoban i bezbojan

Interesantno je kako uvijek isti ljudi nemaju vremena. Ne samo među intelektualcima, već i među običnim pukom. Mislim da to nema veze s vremenom, da je to neki poremećaj, neka blokada, neka ovisnost o poslu ili obavezama, ili, čak obična bolest na razini i duhovnog i fizičkog. Možda je bijeg? Možda je skrivanje? Možda je imidž? Možda je lukavstvo? Možda je potrebna roditeljska pažnja, tj. netko odlučan tko bi lupio po stolu i prekinuo prenemaganje i kuknjavu? A možda su potrebni obični lijekovi koji se mogu kupiti u apoteci bez recepta. Kažeš: Dajte mi nešto protiv " j a n e m a m v r e m e n a ! '' Nikakve se posebne zasluge ne vide kod osoba koje nemaju vremena za razliku od onih drugih, jedino su ovi drugi sretniji i više naprave dobroga, više pomažu, više su s nama.
Zbog takvih odnosa ostat će ne napisane možda prekrasne priče, možda će nedostajati utjehe mnogima, možda putokaza. Samo znam da mi je jako žao zbog tih neispričanih priča, tako bih se obradovao, ali, nažalost, ostati će nenapisane. Dođe vrijeme kad je gotovo za priče. Prestati ćeš ih i sanjati. Šteta! Vjeruj mi, ovog trenutka me bole tvoje nenapisane priče, kao da je netko pobio sve moje golubove i ptice i kao da je sve, na trenutak, stalo. Šteta! Šteta!
Moja priča o Bogu - Trojstvu je ilustracija moje mašte zbog lakšeg mog komuniciranja. ( iz " Kolibe ") Napravi ti svoju slikovnicu, sa svom svojom maštom i uvijek se odazovi na poziv u srijedu u 9 sati u '' Upitniku''. Možda ćeš jednom pred kavanom, na stepenicama, ugledati psa, mačku i pticu kako miroljubivo dijele koricu kruha, pokraj njih Rubljov! Oni su ti dali '' Dane Velikog Bola'' i '' Dane Velike Tuge '', Oni će ti objasniti zašto, kakav si korak iskoračila i koliko si im bliža i draža. Pitaj ih! Pitaj ih zašto nemaš vremena. Znam i to da si već odavno vidjela svrhu, veličinu i njihov učinak. Nemoj suditi, nemoj ni pokušati suditi, to je odvratno teško i nije čovjeku određeno već si je sam, po nekoj hijerarhiji, uzeo tu ulogu, taj izbor.....
Radoholičar je teški ovisnik i teški bolesnik. To je gore od alkoholizma, naime, teže je za liječiti. Ako se ikada odlučiš na terapiju, na odvikavanje, imaš i mene za pomoć. Rado ću uskočiti u svaki tvoj izgubljeni i propušteni trenutak i svjesno ću preuzeti krivnju koju ćeš osjećati. Ja to mogu, ja to znam, a i ti ćeš, kad shvatiš koliko je ta ovisnost opasna, početi kvalitetno pomagati sama sebi. Samo da ne počnemo s terapijom prekasno…
Nešto od svega ovog napisanog je tak-tak, a nešto je vrlo ozbiljno. Nažalost, morat ćeš sama izvršiti selekciju i odabir, i korisno,.valjda, primijeniti.
Pa, do nekog budućeg ( ?! ) pisanja ili viđenja, puno pozdrava i lijepog i uspješnog " nemam vremena "!
Tvoj Medo!
P.S. Odnekud si, u svoj toj svojoj radišnosti, izvukla i riječ ''skepsa'' i povezala sa mnom i s mojim pismom, i to bi mi trebala malo pojasniti. Pogledao sam, za svaki slučaj rječnik i pod ''skepsa'' našao riječi; ''sumnja, nepovjerenje, nevjerica'' koje kao da su zalutale, ili su neka poruka koju za sada ne razumijem.
Kad bi to pokušala….
Koji sam ja dosadnjaković, a sve si mi lijepo objasnila!
Nemaš vremena!

dobro jutro medo kaže more

pa je medo...običan puk manje pati...od intelektualnog..

Sve je more!
Neki dan si mi dala snage više od svih lijekova. Rekla si, da kad bi ti se dogodilo nešto slično kao meni, da bi voljela biti kao ja! Kakva je to divna pohvala! Hvala ti. Morao sam to spomenuti i morao sam reći koliko mi znače takve riječi.....

Pah, ne slažem se, obični ljudi manje pričaju. Zalazio sam godinama u sve vrste birtija i uvijek je obični puk razbijao čaše....što misliš zašto!?

Olala', zahvaljujem! Mislim da si dobar primjer za one koje te čitaju. Naravno, treba znat prenijeti vlastito stanje duha i osjećaje, a ti to umiješ. Mnogima srce puca od emocija, ali ne znaju to izreći, pa eto,ti to činiš i za njih!:-)

A.G.Matoš je rekao da je riječ " neizrecivo " zabranjena onim koji pišu, pogotovo pjesnicima....

Jeli, tako je rekao? Zato, neka žive pjesnici!!!

A ja baš volim napisati " neizreciva bol ". Viš' da nisam onaj koji zna pisati.....

Upravo to htjedoh reći! :-)

Matoš je u pravu! Pjesnik je pjesnik baš zato što umije! A mi kad šutimo, mislimo : " Nitko ne zna kako je meni!" i onda nam se naša bol čini jedinstvenom.....

Zato i pjesnici jesu da ispjevaju svu bol svijeta. Evo šaljem ti jednu od vječnih pjesama, pjeva Leo Ferre, prijevod dole english.
A što se vremena tiče, on je uvijek dežurni krivac. Em je današ kiša, a kad će prestat,. em je presuho sve će k vragu, em kako mi je loše od ovog vremena. A najviše je krivo jer ga nema.
http://www.youtube.com/watch?v=9BBFbYFFl9w

Kad brod otplovi daleko na pučinu: " Sve je more!"

E da, od Matoševe još mi više leži ona od mog pokojnog frienda Profesora. Znao je za sebe reći da je pjesnik, pijanac, a često i bolesnik. Kao i prva strofa jedne njegove pjesmi:-Bilo je to na dan kad mi je Coki dao pivo za kišobran. I kod njegovog junaka Grincajg Joe-a je bila antiskeptika kao nova etika.

To mora ići zajedno; pjesnik, pijanac, bolesnik. Kod mene je došlo do kuršlusa. Bolest je eliminirala pijanstvo, a nedostatak pijanih dana uništilo pjesništvo. Zamišljao sam se kao pijanog, razočaranog narednika koji piše pjesme, i onda je bolest razorila snove koji su bili tako jednostavni. Tako pokušavam pisati bar nešto ludo kad već nije pijano....