Kakvi smo

Prije godinu dana otprilike na Vip chatu osvanula mi je jedna interesantna poruka: "Ak moš pomoć!" Pomoći naravno, pomoći. Desila se katastrofa, nesreća jedne mlađe žene. Njen chat prijatelj zamrzio ju a ona u panici ne vidi za to baš ni najmanjeg razloga! Ja sam tog momka već poznavao a dopisivao se i razgovarao sa njim nekoliko mjeseci. Pa je ona mislila da ja kao njegov prijatelj mogu joj objasniti odnosno navesti ga da on to učini i da bude sve kao prije, a dopisivali su se godinu dana i njihova je veza bila savršena! Čak ga je posjetila i pola dana putovala na drugi kraj Hrvatske da bi vidjela svoju veliku i jedinu ljubav života! A onda u jednom trenutku kraj. Desilo se nešto jako čudno a ona ni naslutiti nije mogla u čemu je stvar. Nisam ni ja to mogao pa smo tjedan dana se opširno dopisivali i nastojao sam ju utješiti bar, da ju ne savlada panika, da mudrim i pažljivim potezima vratimo stvari u prvobitno stanje. >

.....I ...PRIČAJ DALJE????

i , kaj je dalje bilo? :)

sve mi se vidi da utjeha nije zavrsila samo na prepisci. vjerojatno u nekom iducem nastavku:P

i koje izjave za virtualu; katastrofa, nesreca, savrsena veza,. na internetu?!:)

Ali jedno ipak mogao sam joj napisati. Taj je momak u sebi nosio teški emocionalni teret, taj je teret nosio od nemilog događaja koji se desio u ne tako dalekoj prošlosti i postao dijelom njegovog života. Njegovog života, ako se takvim može nazvati. Nedavnoj prošlosti, jer sa tim živi i nosi to u sebi. To je tiha patnja koja traje i ne prestaje. . Od onog dana kada su mu njegovi prijatelji, djeca kao i on u vrtlogu rata pokazali svoje tamno lice. Tim je više bilo to bolno jer bila su to djeca sa kojom se igrao, proveo djetinjstvo u svom malom selu, gdje nekad ni vrata nisu se zaključavala. Tim je više to bilo bolno, to je uvijek ponavljao: Bili su to moji i zato me boli. Da je to bio neprijatelj, prebolio bih. Ali bili su upravo oni. >

i sve to na internetu?!;)

što vipov chat još postoji?
mislim, ima tam nekoga, nekad je bilo zabavno.

koja glupost... instant osjećaji. ona putovala pola dana i šta? spada li to u žrtve? da sad napišeš da on ima ženu i djecu, ne bi me uopće iznenadilo... velike ljubavi osobito na iskrici - za umrit od žalosti, ne od smiha.

dobro da je hrvatska mala pa se putovanje na pol drugog kraja svede na najviše pol dana.

Prijatelji oprez. Netko je nervozan, čak i grub. Što se krije iza toga? Ne znamo. Možda ćemo svojom reakcijom dotičnog ugroziti. Možda njegova tiha luka spasa, iskrica nade, postane tiha patnja koja ne prestaje..

da si ti oprezan i dobronamjeran ne bi njihovu priču razvlačio po blogu, nego bi pustio ljude da sami rješavaju svoje stvari... sve je to shit najobičniji.

jane, ne se nervirati :))

jj,. on ne razvlaci nego se upleo pa sada ocekuje nekakav dobronamjeran savjet od nas:)

mada po tvojoj reakciji mi izgleda kao da is dozivjela nesto slicno;)

o prič, hau ar ju tudej? aj em bjutiful! :)

Nisam znala, nikad mi to nije rekao. Samnom je uvijek bio dobro raspoložen, dok mi je pisao i kad sam ga posjetila u njegovom selu. Samo primijetila sam da ima grozne roditelje. Nijednom mu nisu ponudili hranu ni meni ništa u ta tri dana dok sam mu bila gost. Da bi je trećeg dana izbacili a kad se on usprotivio da budu i njega. Hm, pomislio sam, godinu dana se dopisuju pa čak i ponešto razgovaraju a nije baš ništa primijetila u njegovom ponašanju, nešto nesvakidašnje.. Dobrodušna kao i on, privučena njegovom ljudskošću i sličnim sudbinama, neraskidivo se za njega vezala i spojila sudbine. I ona u obitelji preživljava težak teret svojih roditelja. >

praf za praf vidio sam se tek pri dizanju, al'nisam si bas zgledal nekak s podocnjacima i otecen od spavanja. ne znam jel' umivanje kaj pomoglo:)

..ahahahha..pa kakve su ovo nebuloze..tri dana nije jela..ahahahhha..eto, jane, viš da se žrtvovala..za ljubav..

dobro da je bila zaljubljena godinu dana :))))))))
ne vjerujem svojim očima. :)

hehehe.. nemojte me nasmijavati. ipak je ovo tužan blog. zamišljam se sad jako!

joj baš ste neki...mislim svakaj....neki

žuži...se potuži :)

cuj romantican, a da ti "to" preusmjeris k'meni? evo, bum joj dal i jest:)

Ja bi to dao u novine ali trebao bi njegov pristanak a nemoguća misija. Čak sam mu predložio da napiše autobiografsku priču jer zna dobro pisati ali hoće objavit neka imena što je po njemu uvjet. A to je jako zahtjevna misija. Nastavak slijedi sutra a idem sad nešto zagrist već je podne

evo što ove sekine kobase gore učiniše?! čovjek ogladnio kad je bilo najnapetije :(

Valjda je kupila kakav skromni sendvič za sebe i njega. A on od rata na konzervama i to oskudno. Bok.

adams femili je djecja igra za ove:) na konzervama od rata,. trebao bi mu preporuciti hitan odlazak doktoru za supke:)

Čekaj ne znaš zašto joj je okrenuo leđa. To će biti u nastavku. A nakon dugogodišnje prehrane gotovo bez voća i povrća vjerujem da mu treba temeljiti pregled. Ajde ljudi kiseli kupus preporučaju naveliko sada zimi. Navalite dok vas još maze a poslije bit će nekako nadamo se. Izl

sad je već jasno da će se ova priča i ekranizirati.

Seherezada na hrvatski nacin

Prič, ne bi ja putovala pol da na da me ubiješ.

Vega ignore list. Meglica too. Zlicaodopaka do not like my blog.

Kad bi mi gospođa Vega odgovorila nekad na moje pisanje i ja bi njoj objasnio kako sam točno mislio, ili eventualno se izvinio. Ako je nešto ispalo loše nije mi to sigurno bila namjera.

Pisao bi nastavak priče ali sam danas preumoran za to. Koji lagani komentar to da. Koliko mi je žao za ta ignoriranja. Korektno je samo jedno. Napisati točno u čemu je stvar. Precizno argumentirati. Sve drugo je pogrešno. Molim izvinjenje ali to je jedini način.

Nakon što me je blokirala ne bi bilo u redu da je spominjem ali nešto ću ipak napisati. Vega predivno pišeš a ostat će praznina ako otiđeš. Bilo je žena koje su me voljele na chatovima a ja sam otišao. Nije imalo smisla upuštati se u takvu vezu. Pogriješio sam i nikad više neću otići. Prijateljstvo zauvijek, koliko mogućnosti će mi dozvoliti.

da i?

Što i? Kraj je taj da nema kraja.