hm

sjedim, noge mi se guštaju u lavoru vruće vode, u koji svako toliko vremena dodam malo kipuće, tek toliko da se zapuši,..
ideja je bila da sjednem i razmišljam, u miru. ali ko mujo, jok..samo sjedim. nema veze. razmišljanje me ionako samo nagrđuje. dakle, sjedim, a u meni praznina. širi se. širi. raste do granica kad ću morati reagirati. praznina se već i čuje. nabio sam slušalice, trešti mi let the sunshine in... ali čujem je i dalje. zazivam sve svece, jedino se sveti nikola odaziva. u obliku čokoladne figurice. gledamo se. ali nisam toliko duhovan, da bi me čokoladica spasila. trebam hardcore rješenje. recimo sarmu. vruću. ako ju ne uspijem materijalizirati, možda ju i skuham. za sada sam zavarao prazninu obećanjima kako ću je, ako ne prestane, uništiti sarmom. smirila se. što je sljedeće? opet neka praznina? ne. kamen. kamen na srcu. užas. želučić je bilo lako zavarati. za srce ću se morat jače potruditi, možda čak i svoju (ob)ljubljenu izvadit iz ormara, napuhat, položit glavu na meke grudi, leći snjom pod dekicu, ravelov bolero, ugašeno svijetlo, samo ja i ona,.. to će omekšati kamen, do sad je uvijek pomoglo...i srce se smirilo, znajući da sam ja čovjek od riječi. neće noćas ostat samo. jesam li sve sredio ? jesam. mogu nastavit uživati,..ništa mi neće ovu noć pokvarit. ali, ček, ne vjerujem...nije istina da me svrbe leđa. nemoguće. sigurno umišljam samo. i to na najpodmuklijem mogućem mjestu. pod lopaticom. hvata me panika. mora postojati neki izlaz i iz ovog. razmišljaj. brzo, tw, brzo... zadnji put sam si leđa namazao medom i legao u travu, pa su životinjice odradile posao. ali tad je bilo ljeto. sad živoinjice spavaju zimski san. ništa mi ne pada na pamet. učinit ću to radikalno. upisat ću jogu. za godinu, dvije, moći ću se sam počešati ručicama tamo. do tad mogu stisnit zube. ništa mi neće ovu noć pokvarit.

dobro jutro :-)
twirl sramota jedna ne možeš sam sebe svugdje počeškati ? u tvojima godinama ?

kako je to lipo s nogama u lavoru! jebes nemacku kad ni lavora nemaju kakvog je moja baka imala.
ne zaboravi na kraju staviljat noge za trenutak u sasvim hladnu vodu prije nego sto legnes na gumenu ljepoticu.

aa doooobro jutro :D ovo je krasno uz kavu (nije meni ni tak loše) :D

Svima dobro to,znate što...:)

mislim da ti ništa ne fali...osim da te netko počeška pod lopaticom :)

možda da promijenim adresu... hm

bok, svima,..
mumi, nisam znao da će mi trebat, pa se nisam na vrijeme pripremio. nešto me ipak inenadilo. unatoč onoj : ništa nas ne smije iznenaditi

Izradi kućicu za mrave i čohčoh uvijek na dohvat ruke ;-)

viš, al tko će ih poslije nagovorit da se vrate u kućicu? ha? :)

Ugradiš čipove i na jedan klik svi u kućicu... Ili im obećaš maticu ;-)

ili se ja zavučem u kućicu :)

Praktičan savjet iz moje kuhinje: jedna stara drvena kuhača odavno nije bila u loncu. Svoju je svrhu našla među mojim lopaticama, tu i tamo. Da znam kuhački, pitao bih je osjeća li se izolirao od drugih, da li je možda ogovaraju zbog intimnosti sa mojim leđima itd. Ali ne znam :-)

ma, već sam sve to isprobao,.. i kuhaču i štok od vrata.. ali, nije to to :)

Bit će da iz nekog razloga sa svojom kuhačom nisi razvio prisan odnos. Jesi li razgovarao sa njom? Možda voli neka druga leđa? Možda te vidjela sa nekom drugom kuhačom? :-)