Umorni Bukovsky

Svaki dan otkrivam nove mogućnosti u daljnjem vlastitom razvoju i napretku i onda se počnem baviti
ozbiljnom analizom tih anomalija. Tu je uvijek nazočan i '' višak vremena '' ili, kako bih to pohvalno rekao za
sebe, '' racionalno upravljanje vremenom ''.
Te dugotrajne, precizne, osobne, subjektivne i nestručne analize često me dovedu do neobičnih
i iznenađujućih otkrića. Jedno od tih otkrića je vezano i uz tebe. Nemoj to uzeti, ili uzimati kao neku vrstu podilaženja, upucavanja, najprije se sjeti svih mogućih parametara, a tek onda donesi sud da li se dodvoravam, ili sam ipak
formirao mišljenje na bazi više različitih, prošlih i sadašnjih , faktora.
Naime, kaj?!
Jedno popodne sam se probudio iz popodnevnog odmora ( pročitao sam da bi ljudima u mojim godinama
taj popodnevni odmor trebao biti obavezan ) i nisam se odmah mogao sjetiti gdje sam. Kad se stvar oblikovala
u ovu stvarnost, nastavio sam o tomu razmišljati; što bi se dogodilo da se jednom probudim u nekoj ćeliji, da se ne sjećam; zašto, kako, gdje, otkada? I onda pitanje izbora: '' Tko bi mi u tom trenutku, u toj poziciji
izgledao kao umirujući subjekt?'' Išao sam redom, od najbliže rodbine, prijatelja; ratnih, alkoholičarskih, seoskih,
hrabrih, išao sam po struci, znanju, vještinama…i samo nizao odbijenice. Kužiš, ako sam greškom zatvoren s nekim i snosit ću možda posljedice zbog tog drugog, uvijek sam u mislima našao što bi to moglo biti… i taj drugi je nešto bio kriv i po mom sudu....
I tako dođoh i do tebe. Pitanje što bi ona mogla biti kriva ostalo je visjeti u zraku i nisam se mogao ničeg sjetiti. Dalje sam to razrađivao i zaključio da ako nešto ima, e, iza toga ''nečega'' stojim i ja. Jednostavno rečeno,
u takvoj virtualnoj kombinaciji, u takvoj Robinsonovoj mogućnost, izabrao sam tebe kao jedinu osobu s
kojom bi imao nekakvu šansu da se izvučemo. Sve sam uzeo u obzir, i tvoje i moje znanje, iskustvo, stavove, sustave borbe, glume, kompromisa, rizika…
Kasnije sam bio malo i začuđen i iznenađen da imam takvo povjerenje u samo jednu osobu, takvu vjeru da bi se izvukli, i tako prikrivenu sigurnost. Nisam tu uopće mislio o prijateljstvu, jer sam događaj svrstao na preživljavanje.. na goli život
Jednom ću ti, kad stvarno uđeš u mirovinske vode, i kad te i misaoni i drugi čimbenici natjeraju na nerad,
nabrojati imena, nesuglasice, krivnju i sve ostalo zbog čega je ogromni broj ljudi proglašen nekompetentnim.
Ta moja analiza nije mene stavila na neko prijestolje, sigurno ne, to je bio alat, oruđe, nada, vjera da bih, i u, naoko bezizglednoj i nejasnoj situaciji, volio da to pokušam riješiti s tobom…
Sad možeš donijeti sud o podilaženju ili upucavanju.
Samo bi još trebala znati da sam to prilično dugo vremena detaljno prosuđivao.
U cijeloj toj zamišljenoj mogućnosti, nisam si dao pravo da bilo što znam o uzrocima, o bilo kakvom uzroku, znači totalno nepoznata situacije iz koje bi se trebali izvući….
Ako ti moje mišljenje nešto znači, to jako puno govori o tebi i o meni i mogla bi i trebala to uzimati u obzir.
Nemoj pitati; koje to? Ratnim rječnikom rečeno: obučeni za preživljavanje.
Na kraju, možeš cijelo ovo pismo shvatiti vrlo prozirnim, naime, kao neobični poziv da navratiš, ili
kao metafore koje su uobičajene za ponedjeljak ili za rano poslijepodne....

Idemo pobjeći odavde!

Samo te pozdravim( dugo me nije bilo) --- čitam da je ovaj post smišljen kao dialog ...ili se varam?:-)

Biseru, pozdrav! Srdačni i iskreni pozdrav.
Ovaj post bi trebao govoriti o malom broju ljudi kojima zaista vjerujemo. Da li je to za diskusiju, nemam pojma!

:-))) NARAVNO i hvala za pozdrav, raduje me čitati te opet;-)

Ja ne bježim nikada ni pred čime, suočim se sa svim i svakim AKO je bitno i važno u mom životu:-)

Možda si samo ružno sanjao pa se još nisi ni probudio:-)))))))

Ja stalno nekamo bježim, ali kao zmija, ležim a idem. Ipak mi se samo čini da idem. Ne idem. Ostaje činjenica da onda samo ležim....

Biseru, ti samo uporno misliš da si se probudila!

Medek "moj" ........naspavavala sam se kroz život i naučila (!!!)da je prelijepo i za mene najbolje budna sanjati kroz vrijeme danas --za sutra:-))

Tko misli na prošlost - star je , tko misli na budućnost -mlad je, a tko misli na danas - ja ne mislim!

Ne mislim ni ja puno ALI razmislim pa onda djelujem , jer ...pa znaš ..tako prokleto kratak je i tako preprokleto lijep ta naš jedan- jedinstveni život i u trenu može proć...a ja takoooooooo volim živjeti, stvrati bez rata-- jer rat nije ljubav:-))

ups....stvarati...

To je zato što si normalna osoba.

...i sad neka netko kaže da je Iskrica sranje.

:D... Medo je u mojoj glavi, kao... bunar... i sa 'dna', vidi nebo. bolje od nekih, pilota.