Negdje ispod duge..

u mirisu jutarnje kave,
listaš me
u dnevnim novinama,
između redova
zaustavljaš dah..
zaboravljaš..
ne čitaš znakove
pokraj puta
kojim si me
poveo..

Sjeti se,
obukla sam mirise
tvoje kože,
kosu sam povezala
tvojim dahom,
okupana sam
rosom tvojih
usana,
satkana od koprene
tvoga dodira


Pogledaj
oči djevojčice
iz parka..
možda te
podsjete na
moju blagost..
na mene..
nacrtanu na
papirusu..
lomljivu i krhku,
pokrivenu pijeskom
ostalim
iza tvojih koraka..


Krijesnica sam
koju ne možeš
ugasiti
i besciljno otploviti
svojim morima..
ako se usudiš
u meni prepoznati
istinu....

Prekrasno........ :-))

lajkam:)

baš tužno.ali....vrlo lijepo.

:)

WAU,,KAKO LIJEPO