hm

večeras vam neću pričati o tome kako sam namjeravao ponoviti put u središte zemlje, ali "straga", krenuvši kroz etnu, a htio izaći na islandu
neću vam pričati ni o tome kako sam se našao usred zakrabuljenih ljudi, čije su oči virile kroz proreze u kapama, odjevenih u crno, naoružanih do zuba, ...

večeras, posjest će vas striček twirl u krilo i ispričati jednu priču, istinitu priču o tome kako postoje anđeli, a i oni drugi, od kojih nas anđeli štite.

mjesto radnje: catania, sicilija, italija...
vrijeme radnje: prijelaz milenija
glavni likovi: pas zla, pas dobra
sporedni lik: twirl

želja za putovanjima, dalekim svjetovima,..nevjerica da bi zemlja mogla biti zbilja okrugla, nagnala je mog twirla da se u to sam uvjeri i oplovi svijet, ukrca na jedan od velikih brodova trgovačke mornarice, kao brodski ložač

..i tako se, našao u to vrijeme na tom mjestu..(gore specificirano)
luka u cataniji se nalazi u samom gradu (za razliku od večine drugih, koje su desecima kilometara udaljeni od gradova kojima služe za opskrbu)
prvo veče, nakon napornog radnog dana, odluči tw izaći u grad. između broda i grada prostiralo se veliko, noću pusto i mračno lučko postojenje,..
ok, ne posve mračno, ali posve pusto.
ničeg se naš twirl nije tada plašio, kad je još u ratu savladao strah od mraka i mračnih šuma...
tako je krenuo sam...
put je bio možda dva kilometra dug, a negdje na pola puta, zamrla je buka brodova, a nije se još čula vreva grada.
u tom međuprostoru u sablasnoj tišini, začuo se zvuk, nezemaljski, režanje koje kao da dolazi od zvijeri iz paklenih dubina. s lijeve strane. okrenuvši glavu, ugledao ga je. iz mraka je iskočila zvijer. vidio je njene crvene oči, plamteće. vidio je presijavanje ogromnih zubi, namjenjenih klanju, trganju, proždiranju... vidio ju je kako poprima oblik velikog krvoločnog psa, sjajne, crne dlake. čak i da nije bio hipnotiziran, nebi mogao niti stigao reagirati. pas se zatrčao punom brzinom, došao mu je već na dva, tri metra, u zaletu pred posljednji skok. gotovo je. prošlo mu je kroz glavu. bilo je jasno da pas ne bi zagrizao u ruku koju je ispred glave postavio, nagonski obranbeno. išao bi u vrat. i tad se desilo nešto, što si ne može ni dan danas twirl objasniti.
niodkud (jer bila je čistina uokolo, vidio bi ga), niodkud se stvorio drugi pas. veliki pas svjetložućkaste dlake, srednje dužine. nešto poput zlatnog retrivera, samo većeg i kraće dlake. kažem poput, jer niti crnog niti svijetlog nije poslije pronašao u knjigama, kao predstavnika neke od psećih pasmina.
u trenutku skoka crnog psa, zlatni mu se zabio u bok i oborio ga na zemlju. počela je stravična borba ta dva psa, ...
netko će me možda osuditi što nisam ostao, dograbio nešto u ruke i pomogao zlatnom. no nisam. nije mi čak niti palo na pamet, da bih mogao.
jedino što mi je u tom trenu bilo važno, je pobjeći, trkom čovjeka koji je bio osuđen na smrt, pa uspio izmaći.
i tako sam ušao u grad, koji je sav svjetlucao od božićnih lampica i ukrasa...zaboravio na pretrpljeni strah i opasnost, uživajući u gradskoj vrevi.
vraćajući se, imao sam nekakvu željeznu štangu u ruci koju sam putem pronašao, i krenuo čvrsto put broda, osvrćući se.
primjetio sam zlatnog. kako na nekih 30 metara gleda svoja pasja posla, ne obazirući se na mene, uopće. crnog nije bilo.
prošao sam tih dva kilometra, a zlatni je išao pored mene, čas naprijed čas nazad, ali niti jednom se nije približio. nije me niti jednom niti pogledao. samo je bio tu. u blizini.
dva tjedna je twirl izlazio naveče u grad, dva tjedna bi ga zlatni pratio od broda do izlaza iz luke. dva tjedna ga je dočekivao na povratku i pazio da sigurno dođe na brod. niti jednom se približivši.
crnog twirl nije više vidio, osim one, prve večeri.
kad sam se, nakon putešestvija svijetom, vratio u hrvatsku, naišla je neka nepoznata žena, koja mi se nasmješila i uputila riječi:
- znadete li vi kako vam se zove anđeo čuvar?-
pogledah je zbunjeno.
još jednom se nasmješila i već je nestala u gomili.

To je to ...

wow ?stvarno?

netko te čuva, baš lijepo.

stvarno. da.
ispričao sam ono što sam doživio.

bravo tviri ti si bolji od brače grim

http://www.youtube.com/watch?v=zi6wNGwd84g

nisi došao u iskušenje, zlatnog povesti sa sobom?

malo asocira na "Kresivo" od H. C. Andersena...:)))

neznam. nisam čitao kresivo

zlatni mi se osim prvo veče, uopće nije približavao... samo je bio uokolo...

nije lesi bio

osobo Ž :))

"postoje stvari znane i ne znane, između njih su vrata"
netko je rekao, ne sjećam se tko.

znala sam da si iz tamo neke twirlight zone :))

???!!! fora:)

buah...a dobro kaj si takvoga napravil bivšima...a da ti treba čuvar?..:P

omiljene gljive su mi MRTVAČKE TRUBICE :)

dona, pročitao sam ih.. bivše.. :))

samo pročitao?...ah...dobro:)

po ovome ispada ko da si im u najmanju ruku uzeo neku vradžbinu, pa da ti posluži..ali ah čemu insinuacije...to sam samo ja:D

mislm da ovo nema veze s bivšima, ...tamo je anđeo malo okasnio bio :)))
ali, bolje ikad, nego nikad

a jesi li saznao kako ti se zove anđeo čuvar?

al svejedno...jako dobro, bravo i superbe..i sve tako..klap klap:)

old jeller??:PPP

ne. nisam nikad saznao ime.. nikad

tnx tw...podsjetio si me na super tekst od Scorpionsa...:)

šedov, to serve and protact :)

zar te nije zainteresiralo da saznaš poslije tog događaja?

možda je bolje neznati...
..da se ne nađem s mošom.. :))
jel se sjećaš iz "onih" vremena vic

kao,
otvoren je natječaj "moša pijade" za najbolji politički vic
3.nagrada: podešavanje dioptrije na dioptriju moše pijade
2.nagrada: boravak u ćeliji u kojoj je bio zatvoren moša pijade
1. nagrada: direktan susret s mošom
... :)))

hahahah cool:)

:))))))

neki ljudi pronađu psa, pa ga paze...
neki psi, pronađu čovjeka, pa ga paze..

meni to nebi dalo mira dok nebi saznala ime

namignem mu ponekad, u ogledalu, preko ramena :)

je li on zna šta znači namigivanje?
šta ako je to kod njih psovka,bit će povlačenja za uho :)))