Umorni Bukovsky

Ptice odbila nositi ovo pismo. Golubovi su mi već odavno otkazi. Lastavica nema Ove ptice, što su ovdje, kažu da im je dojadilo tamo- amo s tim lakim pismima. Odlučio sam napisati malo radikalnije pismo kako mi i priliči, ali mi treba vremena i pameti. I trebam niske oblake, zimsku kišu i tišinu. Trebam da me nešto stisne u grlu, i trebam malo tuge. Ipak ću vam ovo poslati s vjetrom, ili s riječnim virovima i strujama pa makar i uzvodno. Ili ga samo otpuhnem. Ovo pismo.
Došla je konačno knjiga '' Znak po znak ''. Spreman sam i za nju.. To je jezik djece '' Manjeg Boga'' !

Saul Kessler:
KAŽU DA SAM GLUH

Kažu da sam gluh
Ti ljudi koji me zovu prijateljem.
Oni ništa ne shvaćaju.

Kažu da sam gluh
Gledaju me kao čudaka,
Zato što ja ne čujem.

Kažu da sam gluh
Ja, koji slušam cijelog dana
Kako moje srce poigrava,
Kako sunce na zalazu pjeva
Kako odzvanja radost svih ljepota.
Čujem osmijehe što me pozdravljaju,
Zaljubljene koji šetaju.
Čujem potok, stablo i pticu;
Tko kaže da sve to ne čujem?
Da, makar to čudno zvuči,
U noći često ja i Boga čujem.
Koliku sreću mi nudi
Radosne pjesme, a opet

Kažu da sam gluh!

Tko od vas zna kako se dodirom slušaju valovi, i kako se dlanovima sluša glazba i kako licem sluša vjetar u krošnjama i kako se raduje svakom danu, svakom glasu koji je nečujan kao moj. Mi, mi smo obični nezahvalnici!!
Ja ne mogu govoriti, ali mogu čuti, mogu slušati....a stalno nešto prigovaram.
U osam godina čovjek bez glasa nauči gadno prigovarati. Znam!
Samo odmahnite rukom.

dobar

:-)

"..tko od vas zna kako se dodirom slušaju valovi, i kako se dlanovima sluša glazba i kako licem sluša vjetar u krošnjama i kako se raduje svakom danu.."

predivno

Pa zašto bih? Kad ih mogu i raširiti. Ruke.

Tražim te!
Reci! Trebam riječ!

Potraži me, reči ću ti:)

Meg , hvala, jer su to moje riječi. Napisah ih ovo jutro i to bez tuge i bez kiše. Možda je samo malo prohladno.

Dud, je l' ti to nešto opet prigovaraš? Hoćeš li malo karcinoma?

Ne prigovaram nego te grlim.

Tražim te..
ali kažu da sam gluh. Morati ćemo dodirima! Ili očima!

tako je najbolje, zar dodir i oči ne govore sve?

Što vam je danas? Svi me volite!

Govore, ali treba dosta vježbati! Ponavljati!

ae

Tražim te, znaš kako se očima kaže: "O , Sveti Bože, čuj ti nju?!"

A možda su oni slijepi , jer ne vide kako grliš život.!?....I DA .....
.....mahnem rukom i pozdravljam te a ti ispruži ruku i uhvati pozdrav:-))))

još nas samo Bog sluša...i to je bitno.

Svi koji traže, nađu tu slamku. a iz Svetih knjiga je :" Kucajte i otvoriti će vam se!" Prestao sam kucati, ja lupam!
Pozdrav Biseru!

A dobro jutro, a dobar dan.....

Sinoć san čita blogove od prije i čitajuć' ih san shvatija razloge početka mog pisanja ........
U manirima super junaka odlučja san ja, to lito dviiljadedesete, slabe braniti od jakih i dobre od zlih......
Privuka san ja tad na sebe bijes okrutnih, zlih i manipulativnih, al' ne bojeć se krenija san, na njih, snažno i nemilosrdno..........

E sad, zašto sam to radio, mogao sam gledat svoja posla i stat po strani....
Moga san se zajebavat i skokošit kakvu uspaljenicu u voznom stanju.......
al' nisam, ne zato šta san ja neki plemenit i dobar čovik....
Nego zato šta ljudi s kojima san odrasta i moja generacija, pa tako i ja .....

ne vole tri na jednoga......
ne vole udrarati protivnika na podu.....
ne vole sačekuše.....
ne vole napade s leđa......

Međutim sinoć, shvatih da:
debeloguzost, špicokost, ojebanost i podrepost nisu karakterne osobine pojedinca......
svatih da je to opće stanje uma ovog bloga (skineš jednog izmigolji drugi).....
svatih da opaki virus debeloguzosti čuči u svakom od nas....pa i u meni.....
i ja se poradi tog opakog virusa....s kojim i sam bijah zaražen
NAJPONIZNIJE ispričavan svima kojima san naškodio.......

Ka šta reče (kad se već nabacujemo citatima) veliki mornarički dočasnik, nastavnik, novinar, sudski pljenitelj, trener Hajduka, mehaničar i pomorski strojar Toma Bebić:

VOLITE SE LJUDOŽDERI

pozdravlja vas uvik vaš, nikad svoj.....

drmax

medonjo, čitam te..i čujem .......

Drme, hvala ti što si ovo napisao na mom blogu. Bilo mi je ugodno čitati ovaj tvoj tekst. Kao da je manje hladno!

Meija, jučer te nije bilo a jutros me slični nick uplašio da se nešto dogodilo a ja nisam upoznat...Važno je da karavan prolazi i da smo dio njega....za ostalo manje-više!

medonja...mogu se derati vrištati vikati...al ne mogu osjetiti...tko je onda povlašteniji?

je..vidjela sam gore :o

Pa! Svi mi s nekim manama smo povlašteni, svi jednako, jer smo dobili puno za nagradu. Naša duša razgovara s nama! Čuješ li ju?

Meija, nemoj ne pisati da ne bi počela govoriti: "Bilo je to onda dok sam znala pisati!" Vidiš da svi osciliramo!

a svi imamo..poneku manu..na sreću :))

ma sve su to prolazne faze. samo ih treba na taj način i gledati. prihvatiti.
a kad ne bum imala kaj za pisati, više neću biti ovdje

(di su one sretne priče? ostale zamrznute na -1?)

I kombiniramo! Netko s više uspjeha, netko s manje. Nema tu talenta, već samo želja.....

Meija. Pa ja imam pregršt sretnih priča, ali me je "sram" objaviti. Sreća je vrlo nepoznata!

je, lakše prepoznamo tugu....ali sreća i u tragovima je dovoljna za osmijeh koji se širi poput zaraze

ajde, želim pročitati jednu tvoju sretnu :)

je medo...želja za srećom..i kako to sve ukomponirati...u svoj mali krhki život...netko je borac a netko samo promatrač :)

i ja želim...pričicu :)

sad si me podsjetio na taj "sram"...i sama ustuknem kad poželim nešto sretno ostaviti tu u riječima...kao da blog nije za to, kao da ću nečiju tugu još učinitu dubljom, gušćom.... :(

Sve moje sretne priče su potpuno istinite. To me jebe. Previše iskrene i istinite....

piši medo...ne filozofiraj.. :)

Mogli bi reći da je ovo danas ipak neka polu-sretna pričica. Znači da se kreće i prema unutrašnjosti lijepog i sretnog....

ajde, probij led..otjeraj minus u plus
i onaj emotivni i onaj temperaturni, a ja ću te pratiti stopama, riječima...

Tko se bude rugao, ili rekao da je sladunjavo, potražit ću ga. Neka me bar vidi!

jebemti.
jebemti.
jebem ti!... koliko snage se potroši, dok ne postane jednostavno voljeti i najkrvavijeg kanibala, van nas samih.

i sad ti mmmka, vjeruj onima koji kažu da su najjednostavnije stvari najbolje ;P

medonjo, čekam tvoju priču, jednu od onih šarenih...a do tada...ma niš..vidimo se u riječima i čujemo :)

pozz društvo :)

hehe... lijena hedonistica ;P... di piše da uloženi trud umanjuje vrijednost i čini je upitnom?

medonja..
.."ošamari" sve "debelokošce" svojom prvom sretnom pričom ovdje..
ugrijat ćeš našu i svoju dušu
pozz
;)