Umorni Bukovsky

" Ne obara se svako drvo jednim udarcem"

Dan je iz ljepših snova. Ovakav dan se stvara u mašti, u najhrabrijim maštanjima, ovakav dan se ne može dogovoriti…

Probudio sam se dosta rano, naložio peć, osluškivao potok …nije me ništa boljelo. Pogledao sam temperaturu na terasi, minus nekoliko, pogledao prema bašči i oduševio se, na mojoj bijeloj djetelini, blizu kuće, malo stado hrabrih srna. Nisu se ni uplašile, iako sam siguran da su me vidjele. Kao u priči. Zastale su, nisu bliže prilazile, bile su na tridesetak koraka, i onda se lagano udaljile prema potoku…nekoliko se puta okrenule i kao da su željele reći: " Ne brini, doći ćemo opet!"
Kad je sunce, kasnije, obasjalo cijelu bašču, i to sunce je ludo, vidjeli su se nježni, površni tragovi u snijegu…( tako hodaju ptice ), nestvarni.. pod prozorom… u bjelini jednog čistog, mirnog, nedjeljnog jutra. Bilo je nevjerojatno, jedan ogromni, bradati čovjek gleda zapanjeno u srne, a one mu uzvraćaju običnim, krupnim pogledom šumskih trkača… To je nešto najljepše što čovjek može doživjeti; to, da ga plahe, šumske životinje računaju pod svoje…One mene poznaju.
Htio sam ih zvati, nahraniti, ugrijati, mahnuti rukom u pozdrav….ali, samo sam se nasmijao.. tiho
Nije to nekakav dobar znak za budućnost.
Nije to neka važna poruka.
Ne, nije! To samo, Bog, meni , Medi, osobno, želi dobro jutro na svoj način. Hvala mu.

Dobro jutro, svima. Ja vas ne zovem na kavu. Zovem vas na susret s očima srna, pod mojim prozorom.

A kako si ti? Da li sam ti ijednom pao na pamet?
Mislio sam da ćeš me, u ovim hladnoćama, ovaj dugi, zimski vikend, bar jednom, s tim svojim brzim prstima, zapitati; kako si ti, Medo? Jesi li živ? Dišeš li?
Ma, nema veze! Ti se drugačije raduješ ! S tobom se je neobično radovati! Teško te je pratiti. Prebrza si .
Dobro sam, draga moja.
Danas sam stvarno dobro i ništa me ne može zaustaviti, niti vratiti…
Poslao sam ti pozdrav po srnama i po dugim jutarnjim sjenama na bijeloj tišini. To ne možeš čuti, to moraš osjetiti…

Otiđi danas u tu svoju šumu na šetnju. Možda i ti imaš svoje srne. A možda se i sretnu te naše srne, i pričaju priču o nama. Lude šumske životinje.

Hej, je l' ovo jedna sretna priča?!

Najljepše dobro jutro ti želim,evo,sad stigla,samo da otresem sa krila zvjezdanu prašinu......puse.........

Lako tebi sa srnama kad si ti Medo! A i bašču nemam...ali imam sebe takvu ko ti! I svoje šume kojima šećem. I znaš ponekad naiđem na neko drveće, proplanak...ma svega tamo ima. Čak i mene! O plahim srnama neću, ta znaš kakve su. Obično ih prate srndaći. Tako je to u životinjskom svijetu u koji zaluta i poneki čovjek!

Mai, nikad nisam zalutao u šumu ( možda za vrijeme rata! ). Uvijek sam u šumu bio pozvan kao dragi gost. I uvijek sam se u šumi osjećao kao dragi gost. I tu bi i Freud imao posla, jer mi je čitavo djetinjstvo i rana mladost bila u šumi, A i oduvijek me zovu Medo

Prekrasno! (vrlo tihi kometar, da ne narušim ljepotu ovog prizora)

Htio sam napisati sretnu priču, ali se sretne priče ne mogu pisati bez mora, valova, daljina....Nisam to nikako mogao spojiti. Napiši ti priču samo o moru .....

Ne znam ja pisat priče, ali volim ih čitati:-) A ove tvoje srne su čisti nokaut od lipote:-)

Znam, a zamisli, nisu vidjele nikad more.....

čitam off blog. i jučer sam se samo logirala da ti ostavim komentar.

ova je sretna priča.
nije sreća samo u (o)smijehu. ali je u onom filingu koji se može opipati. a tvoje riječi upravo jesu takve. opipljive.
imaju i boju i oblik i miris...čak i zvukove šuškanja posušenog lišća pod sniježnom koprenom

čekam slijedeću...

:)

Ovo je jedna vrlo sretna priča :)

A kad bi se susreli s vukom? Il' s Medom? I to je ljepota. I nije ljepota ta koja je plaha nego ljubav pred ljepotom.

Dud, ma moram s tobom u polemiku jer sve tako postavljaš. "Nije ljubav lijepa zato što je predmet te ljubavi lijep, ljubav je lijepa jer je ljubav". Ljepota je u tom osjećaju kojeg nam je netko podario. Predmet je manje bitan, da ne kažem da je nebitan. I još jedan stari citat koji to potvrđuje: " Kad znamo zašto volimo, onda više ne volimo!" Kao kad te netko naglo potopi pod vodu, jedino što uspiješ je uhvatiti malo zraka....Refleks!

hehe kao da sa ih gledao s tobom prijatelju...jer si ih u slovima oživio...D.j. i mah tvojm trkačicama...:))

Lijepa pričica Medek...........
imam i ja pričicu o Srni (namjerno sa velikim slovom)
iii Dud.........ja se jesam srela se medvjedom .....:-))

biserna, i ja na Kamačniku. Al udaljenost je bila tridesetak metara. I mislim da me je prepoznao pa produžio uzbrdo.

Onda ti više ništa nikad neću pitati. Takva prijateljstva traže rešpekt!

A viš Medo mene ljepota uvijek nekako ošine, pa počnem il' mucat' il' meketat'.

Neki meni bliski i dragi ljudi kažu da pričam zelenim jezikom,, meni medo spasio život , neverovatno ali istinito, možda jednom i dignem pričicu ......i o srni:-) Život je čudo.

Biseru, one su ovdje u djetelini svako jutro prije svitanja, nekad bliže, nekad dalje...vjerojatno ovisi o vjetru koji im nosi ,ili odnosi mirise kojih se boje...I najozbljnije pišem da se mene posebno ne boje, udalje se kad me vide, ali bez straha....

Ja sam imala srnu Medek , mladunće , joj možeš zamisliti što je radio kad je vidio bocu od pive jer je iz nje pio mlijeko??!!.....ma bilo je to smijeha i veselja :-))

Ja sam imao lisicu, Martu, (ne znam po komu je dobila to ime)...pa nitko me nije toliko zajebavao u životu. Što je ona izvodila da bi izbjegla lanac i rupu, a morao sam je preko noći obraniti od pasa, da je ostajala slobodna otišla bi zbog njih.

Piši o njoj, sigurno ima puno toga za pisati. Dugo je bila kod tebe?

sretna priča? .. il' nesretna? .. jednostavno lijepa .. kao i ovaj link .. http://www.youtube.com/watch?v=jv1yZlp5MSM

ili ona - nisam ti rekao sve...

" Nisam ti rekao sve!"..Ali, još nije kasno!