Negdje ispod duge..

Još je melodija tvoga glasa

onako opojno otrovna

snagom me opija,

ritmom moje duše

kao melem upravlja..

Ne vidim ti lice.

a znam,kriješ osmijeh,

dat ćeš ga u kutu sobe tišini

dok mislima dozivaš

naše dane,nestašne

od strasti,nemirne

od ludosti..

Između redova

izreći ćeš previše čežnje

premalo uspijevaš sakriti

uzdahe koji se

otimaju iza svake

naizgled nebitne rečenice..

Oduzmi si ponos,

neće ti trebati u noći

mladog mjeseca,ušuti..

ne želim znati gdje si bio do sad,

dobro to znam..

Rekle su mi zvijezde

gdje su snivale tvoje oči,

gdje su te samotna jutra

boljela prazninom postelje..

Sad samo pruži ruku..

povest će nas noć

do staze gdje smo ostavili

tragove,do obale gdje

još vjetar šapuće

biserom ljubavi..

... gdje su te samotna jutra boljela prazninom postelje... baš lijepo

je...lijepo