Umorni Bukovsky

Nađoh ove stihove. Ako su vam poznati, bez ljutnje...kao da ste opet sreli starog prijatelja iz

Mladosti moja

Kakva si to osoba
koja sebe zove čovjekom,
komu pričaš,
kakvo odrastanje ja pamtim,
hoćeš djetinjstvo možda
moje da osakatiš,
mladost doživljenu promijeniš,
riječima svojim opišeš..
ma daj brzo idi bez traga,
nosi se k vragu.

Kakva tama
kad me svjetlost obasjavala,
slobodnog poput ptice,
ljudska izdajice,
isao sam
gdje me srce nosilo,
na vrata veselo
svačija pokucao,
ne strahujuci kako će neko,
izašavši da me dočeka,
nikad se nije desilo
bez osmijeha,
zato idi,nosi se
za tebe ovdje
nema pomoci,
ogreznuo si u svojoj
bedastoći.

Ti, sto si promijenjen,
pričom tuđom odgojen,
prosto obezglavljeno uvjeren,
istinu svoju prosipaš,
ja je se takve nešto ne sjećam,
meni moju ne dozvoljavam
izrode da mijenjaš,
ti, koji krvlju zemlju natopljenu
ocjenjuješ 3po rodu,
laješ ne stideći se onih
što su se borili za slobodu,
prošlost svoju kad ti pokažu
istina da nije ono
sto ti dokazuješ,
lažovu,
spodobo smradom mržnje zaluđena
idi i s ovog mjesta
stihovima opisanim,
s tobom uprljanim,
nosi se u nepovrat
"mladost" moju ne diraj,
prisutnošću svojom ne prljaj!

Teško teško teško .....

Leptirice, i jedno " teško" je vrlo teško! Netko je to napisao iz petnih žila , sa svom snagom!

Lijepo je napisao :-) Nadahnuto....