male tajne

Iznad nas anđeo,
Maskare natopljene suzama
Razmazane oko očiju
Jebač bogova i svetaca
Da sam mogao
Šamar bi mu priljepio.

Ispod nas truo zadah
Bezdana, besanog,
Opasno živog i ponekad
Primamljivo vječnog.

Bol upakirana u osmijeh.
Produbljuju se ožiljci
Jednosmjerno.
Na ugodan put do nepovrata.

Moj svetac je volio žene,
Vino. Moj svetac me slijedi.
On me treba, jer valjda samo
Još ja na ovom cijelom svijetu
Mu vjerujem u sve ono
Što mi kazuje...zapravo
Svejedno mi je bilo,nisam stigao
O tome razmišljati koprcajući se
Radeći sebi što udobniji smještaj
U neudobnim dubinama podsvijesti,
Na brižljivo prikupljenim
Krhotinama slomljenih duša.
Kamo smo sahranili godine?
I one darovane nam i
Podatnošću blagoslovljene sate?
Pobijedio me je tada siti i
Zadovoljni hrvatski muž, glavom i
Bradom njegov nulti prototip.
Jedan dan sam otišao po cigarete
i nisam se vratio. Probudio sam se,
pored tebe prihvaćajući te kao
nešto što jednostavno tako mora biti.
Svetac je tada jednostavno zašutio,
Vidio je da će i on skoro morati
Otići po cigarete i probuditi se,
Mamuran, pored nekoga.
Znala si na što se palim.
Subverzivna kontraproduktivnost.
Trebam li se zamisliti?
Još uvijek pobjedonosno se smije,
U brk, irelevantnosti zapažanja,
Tako nebitno važnih detalja,
Hrvatski muž, počesto
Tup, neupotrebljiv i glup.
Ali tako prokleto stabilan
Na krivim nogama.
Drži SIGURNOST, djetinje
Nespretnom nježnošću.

Svetac je otišao, odavno.
Sat tiho i monotono otkucava.
Ponekad tu učestalost vremena,
Smještenog između dva otkucaja,
Ukrasiš dubokim uzdahom.
I osmijehom na licu stegnima
Među mojim nogama...
Na krivim nogama,
Preko one stvari,
Vrli hrvatski muž,
Se smiješi.

ti si baš dobro puko, ali pjesma je puna dobrih stihova!

heavy, heavy fuel

zadnje četiri strofe su frhunske, dostatne su za najbolju pjesmu!

Hard 'n' heavy.

plesač mora upoznati bol

Postoje li mjesta,
gdje ljudi sa knjigom
ispod ruke,pažljivo
promatraju nečujan slap
vremena obojanog na
svim lunarnim frekvencijama
omamljujućeg ludila purpura?

ovaj bi dan trebalo nekako zatvoriti ...
... u tamnicu
najdublju
da trune bez zraka i sunca
i da žličicom
koju će od milja nazvati nada
kopa žbuku oko
vlažnih i pljesnivih
kamenih blokova