male tajne

boli je ignoriranje i ignoriranje.
Kad je ne spomeneš dan dva, dešava se ovo:


Ajd malo berezinka, ovih dana je ko prašina, svugdje se zavlači.

Autor: vegavega8 | 22.08.2012. u 22:54 | opcije


Kolika žalosna i jadna jalova krmačetina trebaš biti da druge šalješ da se obračunavaju sa mnom zbog tvoje frustracije?
I usput da napomenem - zbilja se nekome nakupilo prašine na mozgu kad komentira očev spermiogram. I sebe proziva anđeoskim djetetom.
Pogledaj prasice istini u oči i prihvati da si bila neželjeno, možda čak i suvišno dijete.
Onako među nama, mislim da ti je tati vjerovatno bilo žao što ga nije istresao punici u čarapu hehe.
A sad ostarjela kravo - odjebi.

Postanak, ostanak, nestanak...
Tiho koračamo po zgarištima
onoga što nekad smo bili.
Ispod svog kutka crvenog neba
U samrtnom hropcu, grči se Istina.
Tvoja, moja, njegova, njezina,
voljena, prezrena, osakaćena,
degradirana, iskrivljena,
razlomljena na tisuće komada,
razbijenog života, postojanja,
nastojanja i odstojanja...
Na triptihu ponosno se kočoperi
nemoć uljepšana pastelnim bojama.
Mrtva priroda, mrtva istina,
možda je vrijeme da prihvatim
da mi je srce samo gola stijena.
I tako i tako, pijesak vremena
isprat će obrise nekih davnih snova.
U tišini hijene vremena goste se
lešinom jednog nemira...
Ispod crvenog neba, u limbu,
između postanka, ostanka, nestanka,
iscrpljena nada traži svog krvnika.

Ispod mene.
O istoj tvrdnji, to jest novinskom članku, ne želim se očitovati, sve dok se javno o tom članku ne očituje mai sarai kao jedini priznati ekspert sa ovih područja po pitanju seksovine, penisovine i nusprodukata istih.

Obično se dešava dok spavam. Prvo osjećam slatke trnce u nožnim prstima. Ne samo da ih osjećam nego ih i mogu vidjeti, iako su unutar mene. Nakon toga isti ti trnci kreću iz vrhova prstiju na rukama. Isprva ti trnci ( imam osjećaj da su od svjetla, tako bi izgledao najbliži opis ) se kreću polako, jako polako. Nakon ruku, počinju se spuštati sa tjemena niz tijelo, sve brže i brže putuju stvarajući pri tome jedan jako poseban osjećaj ugode ( također pobliže opisano )...
Dakle, putuju sve brže i brže, sada ih vidim, gledam kako nezaustavljivo, u vrtlogu, napreduju prema sredini stomaka. Osjećaj je sve jači i jači, sve se skuplja u stomak, i osjećam neku lijepu toplinu. A onda sve se naglo smiri. Na par sekundi ostajem bez zraka, kao da mi je komad neke hrane zapeo u grlu.
Mrak, najcrnji mrak u kojem se doslovno ništa ne vidi. A onda se taj mrak polako rasčisti.
Negdje s visoka gledam sebe na krevetu kako spavam, što je u redu osjećaj kad se navikneš na njega.
Samo, buni me nekakva, kao vrpca, žute boje, koja izlazi iz stomaka i koja ide u zrak, negdje visoko.
Svaki put kad je pokušam dodirnuti, sve nestane....
Vratim se na put koji ide k jutru prema obrascu.

koristim ovu priliku da pozdravim povratnika flynigpicketa ili ergosuma.
Ušao je tiho, ali legenda je još daleko.
A jesen je blizu.
He he.

Početak ljeta je počinjao kao i uvijek za nas par djece iz ulice, euforičnom navalom spontanih ideja koje su obično rezultirale nekom većom materijalnom i tjelesnom štetom. A tako je bilo i ovaj put. Školska godina je bila gotova, gradivo petog razreda je uspješno bilo svladano. Mamurali smo od školske godine u jutarnjim satima, uvučeni u hlad pred ulazom u stubište zgrade u kojoj je Špiks stanovao, pokušavajući kartanjem trešete i briškule odagnati školu i obaveze koje su iz istog proizlazile. Sada smo bili slobodni, vremena je bilo napretek i trebalo je sem kartanja i ludiranja po nekoj od gradskih plaža smisliti i vrijeme između tih aktivnosti. U tome smo i uspijevali sa mnogo više no manje uspjeha. A tako je bilo i taj dan.
Za vrijeme, ni sam ne znam koje po redu, ''pake'' trešete, pokušavali smo odlučiti gdje taj dan na kupanje, da li na Bače ili negdje na Marjan. U tim važnim razgovorima, prekinuo nas je Marin, koji se odnikuda pojavio gurajući nogom plastičnu plavu 'kašetu' u kojoj se u tim mračnim vremenima kad se mlijeko pakiralo u vrećice isto dopremalo do dućana da bi se prodavalo narodu žednom mlijeka.
Koji će ti to kurac - pitao je Veljko.
Za sanjkanje. Aj da vam pokažem - pozvao nas je Marin.

Krenuli smo odmah za njim, ne sumnjajući da se radi o dobroj ideji. Nakon pola minute hoda, došli smo do 'skalina'.
'Skaline' su zapravo bile naziv za stepenice od kamena, koje su se spuštale u četiri reda od po dvadeset stepenica, srednje dubokog gazišta. Od vrha do dna istih bilo je kojih tridesetipet metara. Išao je red stepenica po dvadeset, onda ravnina dužine dva metra, a onda opet red stepenica, pa ravnina...sve skupa osamdesetak stepenica i tri ravnine, s tim da je zadnji red stepenica završavao na nogostupu. Širina istih također nije bila zanemariva, osam metara u širinu.

U trenutku smo sve shvatili. Marin se ugurao u 'kašetu', malo se rukama odgurnuo i učas je uz rešetajuću buku bio na dnu 'skalina'. Slijedeći sam bio ja na redu. Ludnica, ludnica i ludnica...za manje od sata imao sam svoju 'kašetu', a čak se odnekud stvorila i naljepnica ''Firestone'' koja je bila zalijepljena sprijeda.
Sezona ljetnog sanjkanja je započela. A zanimljivije je bilo što je bilo umjetnost spustiti se niz izlizani kamen stepenica a da ne zakačiš nekoga od prolaznika. Babe su se obično krstile, a ostatak nam je prestravljen spolno općio sa užom i širom rodbinom. Naravno, najnovija aktivnost nije mogla proći nezapaženo i kod roditelja koji nisu bili baš presretni idejom igre. I to je tako trajalo neko vrijeme, sve dok jedan dan u lutanjima po kvartu, nisam pronašao jedna vrata od ormara....savršen, glatki i ravni komad daske mi je izmamio osmijeh na lice...

Na 'skalinama' je već bila ekipa sa svojim 'kašetama'. Vukao sam prema njima vrata od ormara.
Šta je to - pitao je Marin.
Ovo ti je Los Angeles - kazao sam namještajući se na dasku i gurajući je što više na rub stepenica.
Konačno, negdje kod sredine daske, ista se nagnula naprijed i započela je ludnica...prvi red, drugi red, prolazim i treći, još uvijek sam na istoj, nisam sletio...
NIkaaaaaragvvvvaaaaaaaaa - zadernjao sam se, a onda....škljonkfljonktras!!!!!!
Na samom kraju četvrtog reda 'skalina' zapinjem o neki kurac, otpad, što li već.
Ležao sam razbijen, na nogostupu, poslije sam saznao slomljene noge, a iznad mene je stajao Veljkov otac,
Jeba te Daniel Ortega tako luda - kimao je glavom zabrinuto.
Surfing za tu sezonu je bio gotov.

telefonski razgovor sa mokrom_krpom, rozmarinom_babom, kako god. Oboje smo revoltirani situacijom, kako ekonomskom, tako i političkom na ovim prostorima. Mišljenja sam da nas samo jedna dobra stara revolucija izvući iz govana u koje tonemo, pa sam stoga odlučio ovdje postaviti kamen temeljac kroz neku skorašnju možebitnu revoluciju ( revolucija teče - janje se peče ).
Prije no što krenem, istresem tetki u čarapu svakome ko pomisli da je ovo neki novi Majn Kramp ili nešto slično. Eto tako, sad idemo...

P R O G R A M P O L I T I Č K O G D J E L O V A NJ A

1) DJELOVANJE

Svatko neopterećen, kome je istinski stalo do ove zemlje, do pravednijeg društvenog uređenja, do pravilno vođene vanjske politike, do čvrsto, smisleno i pravedno vođene unutarnje politike može pristupiti pokretu koji za sada nema ime, a koje nije ni bitno. Pri tome je bitna samo iskrenost i vjera u ideju i nastojanje da stvorimo bolje društvo, pravedno za svakog građanina koji je svjestan i koji će znati da će imati odgovarajuće mjesto u novom društvenom poretku.

2) UNUTARNJA POLITIKA

Pri preuzimanju vlasti, jednoglasnom aklamacijom se usvajaju značajne izmjene Ustava. Ukida se višestranački sustav, a zavodi jednostranački koji će tolerirati lijeva i desna mišljenja, kao i mišljenja centra, naravno pod okriljem Pokreta.

2.1) IZBORI

Stanovništvo će imati svake četiri godine priliku birati zastupnike po novoformiranom ustroju izbornih jedinica. Ukida se glasanje dijaspore ( živi ti sinko ovdje i plaćaj porez, a onda glasaj ), a dobna granica kada se ima pravo pristupiti izborima pomjera se na 21 godinu. Isto tako, na period od četiri godine bira se Tročlano vijeće koje upravlja Državom, a koje donosi sve bitne odluke iz područja unutarnje i vanjske politike, a koje se dalje prosljeđuju na (ne)usvajanje Zastupničkom konziliju, pod predsjedanjem jednog čovjeka, a koji je ujedno i u funkciji Glavnog savjetnika Tročlanog vijeća. Zastupnički konzilij ne smije brojati više od 99 + 1 člana ( +1 - Glavni savjetnik ). Svaki član je ujedno i predstojnik određene administrativne jedinice koju zastupa i kao takav odgovoran je direktno Glavnom savjetniku za uspješno vođenje iste.
Također, izmjenama Ustava, daje se temelj donošenju Zakona o lustraciji, a koji iz političkog života ima isključiti sve pripadnike raznoraznih političkih opcija u periodu od početka drugog svjetskog rata pa do trenutka donošenja Zakona o lustraciji.

2.2) EKONOMIJA

Napušta se izlizana ideja tržišnog kapitalizma upakiranog u lošu ambalažu neoliberalizma. Prekid suradnje sa svim bankama, protjerivanje stranih vlasnika iz svih kompanija koje su od državnog značaja ( energetski, telekomunikacijski i osiguravajući sektor ). Ustanovljavanje Ekonomskog vijeća od tri člana od kojih svaki ima po pet pomoćnika zaduženih za resurse koji će se ustanoviti prema zatečenom stanju u trenutku preuzimanja vlasti. Isto tako, napraviti Centralni registar državne imovine, a koji će se pravilnom preraspodjelom, u dijelovima davati građanima Države na upravljanje u određenom periodu, a koji će biti jedan od tri osnovna stuba čovjeka dostojne egzistencije. Ukidanje svih dugova i donošenje novih poreznih zakona kojima neće biti cilj od građana izvlačiti novac.

2.3) VOJNI i POLICIJSKI POSLOVI

Ubrzano raditi na modernizaciji, efikasnosti i jačanju struktura Obrambenih snaga. Provesti učinkovitu reorganizaciju i na minimum smanjiti birokraciju unutar vojnog sustava, a povećati broj profesionalnog vojnog osoblja ( vojnici, te časnički i dočasnički kadar ). Raditi na učvršćivanju granica i teritorijalnog integriteta u svrhu dobijanja novog značenja riječi Nezavisnost. U tom smjeru razvijati i policijske snage, sa naglaskom na preventivno, a ne represivno djelovanje.

2.4) ŠKOLSTVO

Ustanovljavanje učinkovitog školstva u kojem će naglasak biti na efikasnom i što boljem osposobljavanju za život u praktičnim znanjima, a koji će biti od koristi Državi.

2.5) ZDRAVSTVO

Ponovno uvođenje modela besplatnog zdravstva. Protjerivanje privatnih farmaceutskih kompanija i odvajanje značajnih sredstava domaćim farmaceutskim kućama uz strogu kontrolu Nadzorništva, da se radi isključivo u interesu građana.
Također ukidanje modela privatne zdravstvene zaštite i zabrana rada privatne liječničke prakse. Država bi sa postojećom privatnom liječničkom praksom potpisivala poseban Ugovor u kojima su liječnici dužni pružati besplatnu uslugu zdravstvene zaštite svakom građaninu. Također, Ugovorom je regulirana i financijska naknada koju će liječnici primati od strane Države, bez obzira na broj izdatih usluga. Također, rad istih će biti pod stalnim nadzorom i svaka pritužba građana na eventualno loš tretman od strane istog će biti pažljivo razmotrena i slijedom opravdanosti prijave strogo sankcionirana.

2.6.) RELIGIJA

Svako isključivanje bilo kakve religije ili religijskog pokreta u proces vođenja Države. Određivanje posebnog Nameta za obavljanje religijske djelatnosti. Revizija svih dotadašnjih Ugovora sa Svetim stolicama, Mešihatima i ostalim patrijarhatima. Stroga zabrana spominjanja i kritiziranja Države u bilo kojem kontekstu. Nacionalizacija sve imovine u vlasništvu Vjerskih zajednica, sem onog dijela koji je prijeko neophodan za obavljanje službe i život klera, koji ne smije ničim biti iznad prosjeka od prosjeka običnog građanina. Sloboda vjerskom izražavanju - DA, manipulacija građanstvom preko istih - NE.

2.7. ) UPRAVA

Značajno smanjivanje birokratskog aparata uz strogu kontrolu rada istog. Svaki obilk nepotizma, korupcije, nepredanosti Državi, nerada i svog negativnog što može štetiti ugledu Države će se strogo sankcionirati.

2.8.) SUDSTVO

Strogo i restriktivno sudstvo koje neće ostavljati nedaoumice i izazivati javno zgražanje malim kaznama za bilo kakav oblik kriminala koji šteti prosperitetu Države i njenih građana. Uvođenje doživotnog i izasmrtnog zatvora kao i smrtne kazne sa mogućnošću revizije i opoziva iste.

3) VANJSKA POLITIKA

Prekid svih političkih veza sa Europskom unijom i Atlanskim savezom. Diplomatsko povezivanje sa državama koje su van euroatlanskih integracija u bilo kakvom obliku, ne narušavajući vazalskim odnosom Ideju neovisnosti, pravednog i države, koja je radi čovjeka, a ne čovjek radi nje.

To bi ukratko bilo to.
Tako bi to trebalo izgledati, uz ovakav kostur.

sad će iskričarke na studijsko putovanje put Amazone.

Link

Ideš već – upitala je dok su joj prvi zvukovi ljetnog sumraka padali na, od znoja, slijepljenu kosu.
Moram – odgovorio sam, a zapravo nisam morao.
Nisam ništa morao. I znao sam to jako dobro, kao što sam i jako dobro koristio tu činjenicu kao rješenje za neke situacije, poput ove na primjer i svake situacije iz koje sam se želio izvući.
Pridigla se iz kreveta. Iz ladice noćnog ormarića izvukla je neprozirnu plastičnu bočicu sa tabletama i polako se zaputila do kuhinje, po čašu vode.
Vitamini – nekako je više za sebe prozborila, valjda po nekoj inerciji vjerujući da su to zbilja vitamini. Mene nije bilo briga, ovo je ionako bila jednokratna ljubav, još jedna u nizu koju bih znao ponekad zagrabit sa pokretne trake na kojoj su se još uvijek koprcali vriskovi umornih duša, postojanja razbijenog u svjetlucave komadiće šarena stakla što su svjetlucali u razbijenoj tami, razbijenim željama i razbijenim snovima.

Nakon mnogo uspona i padova, kad imaš jedinstvenu priliku upoznati boje dna u svim raspoloživim nijansama, nekako prihvatiš činjenicu da demon nad anđelom uvijek dobije sve bitke. Kraj rata se ionako ne nazire, a treba li uopće vjerovati da će na kraju anđeo pobijediti? Odavno sam prestao vjerovati. U kraj. U pobjedu, koja ne bi bila ništa drugo nego Pirova pobjeda. U postojanju gdje imamo svoj rok trajanja cijena takve pobjede vjerovatno vodi u negativnu bilancu na završnom računu.

Gledao sam u one prve, site bore ok njezinih velikih zelenih očiju. Nekad je tu stanovao smijeh, kao i u svakome od nas. Sada na tom mjestu teška mehanizacija umornih sjećanja mijenja izgled i konfiguraciju lica. Približila mi se. U zraku su se sporo vukli mirisi ne tako davno ugasle želje, pomiješani sa teškim vonjem duhanskog dima i iščekivanja.

Reci mi da me voliš – prstima je prešla preko mojih usana.
Volim te – slagao sam, na što se ona samo nasmijala.

Prerušen u zadovolj(e)nog čovjeka, napustio sam zgradu. Zgrade i sve oko mene se polako spremalo utonuti u san. A ja sam počinjao, novi dan života, ne vjerujući u ono sutra.
Svjetlo nečeg novog je još uvijek daleko od mene.

Vidjet ćemo se gore ejdnom i nastaviti onu utrku, valjda će i cesta biti duža.
Počivao u miru Drle....Link

Gledam blog od sinoć.
Znači umjetnička skupina pod nazivom '' WE ARE THE BLOG '' ne ljetuje ove godine zajedno?
Ogroman i težak udarac za hrvatski turizam.
A zlobnici bi napomenuli - spas za okoliš.
Idem raditi.
I neću napisati ono - tko radi ne boji se gladi.
Radio ne radio, ogladnim.

Špiks je bio čudak, jako sklon alkoholu i pod utjecajem istog agresivan. Igrali smo se u ulici, nas par balavaca, i uvijek nas je gnjavio.
A onda smo malo odrasli i shvatili da je došlo vrijeme za osvetu. A kap koja je prelila čašu je bila ta kad smo igrali košarku. Košarka se igrala na improviziranom igralištu, a koš nam je predstavljao gornji prozor dimenzija sedamdesetak centimetara sa kojih tridesetak, zaštićen čvrstom žicom, koji se nalazi na kojih dva i pol metra visine na metalnim vratima koja su predstavljala ulaz u trafostanicu / sport koji smo igrali bio je mješavina ragbija i košarke i kolokvijalno smo ga nazivali klošarka ). Ulaz je bio u prizemlju zgrade. a Špiks je živio dva kata poviše, redovno stražareći na balkonu i ne propuštajući nas gađati, tu i tamo, pokojim kamenom, krumpirom, staklenom bocom...Naravno, nismo uvijek pogađali taj improvizirani ''koš''. Počesto puta bi se pogodila metalna vrata koja bi onda odzvanjala. To je naročito smetalo Špiksu.
Jednog vrelog popodneva igralo je nas par klošarku. Špiks je odmah zauzeo položaj na balkonu, malo nas promatrao, a onda je prvo istresao pun lonac vode. Nastavili smo igrati, sve dok niej doletio sa njegovog balkona kamen i pogodio Veljka u desno rame. Naravno, otvorila se rana, a mi smo se svi odmakli na sigurnu udaljenost, kletući se u osvetu. A plan osvete je smišljen za vrijeme jednog kišnog popodneva u Marinovom podrumu. U akciju se krenulo, odmah sutradan. Bila je nedjelja, i znali smo da će Špiks dugo spavati. U jednu poveću papirnatu vreću obavili smo veliku nuždu i to sve zamotali u novinski papir i spremili u najlonsku vrećicu. Otišli smo ispred ulaznih vrata njegovog stana i odložili vrećicu ispred. Veljko je izvadio neke šibice i potpalio sadržaj. KAd je plamen počeo hvatati novinski papir, jako smo zalupali na Špiksova vrata i malo se udaljili i čekali da otvori vrata. NAravno, kao što smo očekivali, mamuran i raščerupan, krenuo je bosom nogom gasiti plamen. I naravno, cilj je postignut - jako dobro je zagazio u naše nusprodukte..ostalo je legenda.
Odrasli smo.
Jedan dan netko mi je pozvonio na vrata. Bio je to Veljko. Spustio sam se sa njim da vidim motor koji je kupio, neki bijesni Kawasaki. Pozvao me na vožnju. Jednostavno nisam se mogao u tom trenutku voziti sa njim. Na vožnju je otišao sam. Par sati nakon toga Marin se popeo kod mene u stan i kazao mi da je Veljko poginuo.
Sprovod je bio sutradan. I Špiks je nazočio sprovodu. Ostario, pogrbljen, slomljeno je plakao i pokušavao nam nešto kazati, ali nije išlo. Ni tada, ni poslije sprovoda, kad smo par sati, u najvećoj tišini sjedili u kafiću i ispijali alkohol kao da nam je zadnje.
Neki dan Špiks se pridružio Veljku.
Nadam se da tamo gdje jesu, svetom Petru ispod prozora igraju klošarku.

Dakle, niste zadovoljni sa urađenim starim zidovima. Grubi su, spojevi zidova i plafona neravni su, a kd je vrijeme bojenja, trošite boje i više nego što treba, sa velikom mukom popunjavajući bojom rupice po zidovima.
Dakle, prvo, sklanjamo stvari ( namještaj i ostale tričarije iz prostorije ). Nakon toga čistimo zidove, dobro vlažnom krpom, skidamo paučinu i ostalu nečistoću sa istih.
Nakon toga premazujemo sa S/N vezom i pustimo da se suši, ovisno o vremenskim prilikama, najoptimalnije vrijeme za sušenje je od 12 do 24 sata. Naravno, prije toga, pod smo zaštitili kartonom i čvrstim najlonom.
Nakon što je završen proces sušenja S/N veze prelazimo na nanošenje posebnog ljepila na zidove. Ukoliko su zidovi isuviše grubi mjesto ljepila goristiti gotovu žbuku 510-tka je najoptimalnija. Ljepilo ( ili žbuku ) nanosimo sa gleterom. Prvo počinjemo od plafona. Nakon plafona, prelazimo na zidove, gdje također gleterom nanosimo ljepilo. Spojeve između zidova i plafona, te zidova i zidova izravnavamo posebnim, u obliku trokuta, gleterom.
Nakon što smo završili proces nanošenja ljepila ili žbuke ( nanosi se isključivo u svrhu izravnavanja neravnina ) treba pričekati od 24 do 36 sati da isto se osuši i adekvatno se spoji na staru površinu ( u tu svrhu smo koristili S/N vezu ).
Poslije sušenja, opet premazujemo površinu S/N vezom i pustimo da se suši.
Za vrijeme sušenja odlazimo u trgovinu i kupujemo vreće Edel Putza ili Sep-a. Stvar je ukusa izbor gradacije, za finije zidove, odabire se gradacija 1.5, dalje kako brojevi idu veći, to je gradacija grublja, dakle, stvar je ukusa.
Nanošenje Edela ili Sepa se također vrši gleterom. Počinjemo kao i prije od stropa. NAkon svakih kvadrat nanosa, uzimam običan, ravni, plastični gleter i kružnim potezima razmazujemo Edel koji smo ranije razvukli. I taj postupak ponavljamo dok ne završimo strop. Nakon što smo završili nanošenje Edela puštamo isti da se suši minimalno 48 sati, a onda ga oličimo sa bijelom ( ili nekom drugom ) bojom isključivo u svrhu vezivanja.
Kao rezultat, dobijamo prostor zanimljive teksture zidova i što je još važnije, izravnatih zidova i jako dobrih izolatorskih karakteristika.

dok kiša pada, a uokolo sve blato?

Dakle, vozač treba pomaknuti sic naprijed, suputnica i suvozačica i sudionica u nadolazećem spolnom odnošaju treba sjedalo pomaknuti unazad i provući se između prolaza.
Pri tome se lomite da bi je malo ispipkali po stražnjici. Nakon što se transportirala na stražnje sjedalo, dolazi red na vozača. Pomiče svoje sjedalo unazad, do kraja, naginje se do ručice ispod suvozačeva sjedala i pomjera ga naprijed, do kraja. Nakon toga ŠOFER prelazi u stražnji dio automobila kod i pri tome mu nabreknuti penis zapinje o sjedala. Nakon prelaska, provlači ruku ispod svog sjedala, prednjeg, i pronalazi ručicu kojom gura sic prema naprijed, oslobađajući tako prostor straga za aktivnosti koje trebaju uslijediti nakon obavljanja predradnji poput žvaljenja, drpanja, pušenja, lizanja - ili kako se to naziva predigrom. NAkon toga se započinje sa penetracijom u u položaju na način da on sjedi na sredini sjedala, a ona je na njemu. Idealan položaj, koji jamči udobnost, a i omogućava partnerici simulaciju klitorisa o njegovo tijelo dok penis penetrira u njezinu vaginu.Moguće su razne varijacije na taj položaj, koji se pokazao najpodesnijim za spolni snošaj uz minimalnu mogućnost lakših ozljeda, poput izgrebanih koljena, žuljanja o utor za sigurnosni pojas, te manjih modrica po tjemenu glave.
NAravno, ovakvo prakticiranje sexa u automobilu nije podesno za osobe sa slabim krvožilnim sustavom, osobe koje pate od klaustrofobije, te osobe sa prekomjernom tjelesnom težinom.

Neki dan - drama na trajektu, pejstam citat dijela vijesti sa opisom događaja svjedoka.


"Iskoristio bih prigodu da čestitam mladiću koji se nakon par sekundi durenja i nećkanja bacio s gornje palube trajekta Korčula na kičmicu. Malo se afana na par sekundi i parilo je da tone, a onda se razmanta i počea plivati po damski i brčkati se. Kapetan broda ili timunjer, vidjevši nemilu zgodu, u maniji najiskusnijeg Schettinija nagea je trajet na 25 stupnjeva da se vrati po meštra. Čudi me kako nije okrenia nijedan šleper u garaži. Tada je uslijedio spektakl od manevara iz rikveraca u lerove, dok je posada krenila pripremat gliser za spustit ga u more. Češali su se po glavama, vezivali jedan drugome plutene pojase za spašavanje i prčkali po gliseru. Da je momak proguta dva deca mora, već bi ga jeli špari na dnu. U priču tada upada dida sa pasarom koji u panici namotaje panulu i ide put ovoga da ga izvadi. On neće. Maše rukama i nastavlja plivati po damski. Dida viče kapu da neće iz mora. Posada se zbunjeno gleda s pojasima za spasavanje preko uniformi. Kogo i električar im se smiju. Dida pušta panulu nazad. Trajekt stoji u leru deset metri od meštra koji se brčka i dalje. Česi ga slikavaju, Švabe otvaraju pive. Nakon deset minuti dolazi pilot iz kapetanije s dva prašinara u uniformama na provi. Ništa. Učinilo mi se da ga jedan policajac pita osobnu dok je još bia u moru. Nakon par minuti rasprave policajci zovu šefa. Trajekt je u leru i dalje. Policajci na kraju itaju konop u more i čupaju meštra iz mora ka tuljana i sidaju ga na provu. Trajekt kreće nakon malo više od po ure spektakla. Srića da nisan zakasnia na razgovor za posal i prijevoz za Zagreb", opisao je čitatelj situaciju do u detalj evidentno uzrujan što se na spašavanje potrošilo dosta vremena.