halo srećo, ne prestaj kucati na moja vrata

Davanje je najviši izraz moći.
U samom aktu davanja čovjek doživljava svoju čvrstinu, svoje bogatstvo, svoju snagu.
Taj doživljaj pojačane vitalnosti i moći ispunja ga radošću.
On doživljava sebe kao bogatog, kao onog koji troši, koji je živ i zato radostan.
U aktu davanja dolazi do izražaja njegova životnost.
Nije bogat onaj tko ima mnogo, već onaj tko daje mnogo.
Najvažnije područje davanja nije područje materijalnih dobara.
Čovjek daje od sebe, od najsupocjenijeg što ima, on daje od svog života.
Čovjek daje drugoj osobi od onoga što u njemu živi; svoje radosti, svoj interes, razumijevanje, znanje, humor, žalost.
Takvim davanjem obogaćuje drugu osobu.
Pospješuje životnost drugoga pospješujući i vlastitu.

On ne daje da bi primio. U davanju , ne može a da nešto ne oživi u drugoj osobi... i upravo to što je oživljeno reflektira se povratno na čovjeku.

Da li nešto slično ovome, na ovim stranicama tražimo i želimo davati.... ? ?