hm

nisu sve riječi iz pjesme uglazbljene,..radi se o predivnoj ljubavnoj pjesmi. twirl!

The Light At The End Of The World - Link
An isle, a bright shining isle
stands forever, alone in the sea
Of rock and of sand and grass
and shale, the isle bereft of trees.

- Small. A speck in the wide blue
sea. 'Tis the last of all the land.
A dweller upon our lonesome
isle, the last, lonely man? -

By the Gods he is there to
never leave, to remain all his
life. His punishment for
evermore, to attend the eternal light.

The lighthouse, tall and brilliant
white, which stands at the end
of the world. Protecting ships
and sailors too, from rock they
could be hurled

Yet nothing comes and nothing
goes 'sept the bright blue sea.
Which stretches near and far
away, 't is all our man can see.

Though, one day, up high on
rock, a bird did perch and cry.
An albatross, he shot a glance,
and wondered deeply, why?

Could it be a watcher sent?
A curse sent from the Gods,
who sits and cries and stares at him,
the life that they have robbed.

Each year it comes to watch
over him, the creature from above.
Not a curse but a reminder of
the woman that he loved.

- Oh weary night, under stars,
he'd lay and gaze.
Up towards the moon and stars.
The suns dying haze.

Time and again, Orion's light
filled our man with joy.
Within the belt, he'd see his love,
remembering her voice -

The twinkle from the stars above
bled peace into his heart
As long as she looks down on him
he knows they'll never part

One day good, one day bad
The madness, the heat, the sun,
Out to sea, he spies upon land.
His beloved Albion.

Cliffs of white and trees of green
Children run and play,
'My home land' he cries and weeps,
why so far away?

Eyes sore and red. Filled with tears,
he runs towards the sea.
To risk his life, a worthy cause,
for home he would be.

Into the sea, deep and blue,
the waters wash him clean.
Awake. He screams. Cold with sweat.
And Albion a dream.

- Such is life upon the isle,
of torment and woe.
One day good. One day bad.
And some days, even hope.

The light at the end of the world
burns bright for mile and mile
Yet tends the man, its golden glow,
in misery all the while?

For fifty years he stands and waits,
atop the light, alone.
Looking down upon his isle
the Gods have made his home -

The watcher at the end of the world
through misery does defile.
Remembers back to that single night
and allows a tiny smile.

(His sacrifice was not so great,
he insists upon the world.
Again he would crime,
Again he would pay,
for one moment with the girl)

Her hair, long and black it shone,
The dark, beauty of her eyes,
Olive skin and warm embrace,
her memory never dies.

'Twas years ago, he remembers clear
the life they once did live.
Endless love and lust for life,
they promised each would give.

Alas, such love and laughter too,
was short as panting breath
For one dark night, her soul was kissed
by the shade of death.

(Agony, like none before,
was suffered by our man.)
who tends the light now burning bright
on the very last of land.

(Anger raged and misery too
like nothing ever before.)
He cursed the Gods and man and life,
and at his heart he tore.

- A deity felt sympathy
and threw our man a light
'Your woman you may see again,
for a single night. -

But think hard and well young man,
there is a price to pay:
to tend the light at the end of the world
is where you must stay.

Away from man and life and love.
Alone you will be.
On a tiny isle. A bright shining isle
in the middle of the sea.'

- 'I'll tend the light, for one more night
with the woman whom I love',
screamed the man, with tearful eyes,
to the deity above.

And so it was that very night
his lover did return.
To his arms and to their bed,
together they did turn.
In deepest love and lust and passion
entwined they did fall.
Lost within each other's arms
they danced (in lover's ball). -

- Long was the night filled with love.
For them the world was done.
Awoke he did to brightest light,
his woman and life had gone.

To his feet he leapt. To the sea he looked.
To the lighthouse on the stone.
The price is paid and from now on
he lives forever alone.

Fifty years have passed since then
and not a soul has he seen.
but his woman lives with him still
in every single dream.

'Tis sad to hear how young love has died
to know that, alone, someone has cried.
but memories are ours to keep.
To live them again, in our sleep.-Link

kad sam vidila sliku, mislila sam da je korizma :))

a kad sam počela čitat, skužila da ne kužim jezik...:((

a kad sam ja vidila koliko slova ima nisam niti počela čitati :D

da je pisao u geometriji, shvatila bih. sorry twirl, opet banaliziram. vrlo frivolno:)

wava...konsolidiraj se...ne budi tako frivolna

konsolidirat ću se amanecer. imaš praf.

znaš koja mi je prva asocijacija bila na frivolno? - dobrovoljno...ne znam zašto :))))

aj uguglaj amanecer:)))

jesam već...zato mi je sad još smišnije

Izgleda da sam jedino ja kliknuo na link.

sanjala sam. sanjala sam da me ne voli. sanjala sam budna. i živa. živa budna voda. brzica.

dud, klikala bih i ja al me ne pusti

Wava, link je za osmi krug pakla.

onda fala ne bih. imam osjećaj da će me progutati mrak:)

dudh...da nema tebe ni ja ne bi kliknila na link...a sad na žalost jesam :(

Wava, pa zašto ne? Još bi ti preostala dva kruga, pa direktno lansiranje u nebo.

tko kaže dud?

amanacer, pa odslušaj stvar do kraja.

Wava, pa svi mudraci.

ne vjerujem mudracima dud

...a trebala bi.

ne vjerujem nikome:)

Pogledajte siluetu vraga unutar plamenog kruga - dobru vam zabavu u paklu...

ha?

ljudi uglavnom vide ono što žele vidjeti
ja ne vidim vraga
u plamenu
niti drugdje...
pakao ili raj
naš je vlastiti odabir

Pa jeste twirl, ionako se raj il' pakao nalaze u srcu.

i jest twirl pametno biće... a i dud:)

pjesma je doista mračna
no, meni je lijepa
ako me netko zbog toga želi proglasiti antikristom
ja ga ne mogu spriječiti

pogledat ću doma twirl. ne mogu na linkove s posla:))

srce je čisto, um je taj koji kalkulira i važe :) twirl.. što te briga što drugi misle:)

eh
iskreno se nadam da nisam neke sotoniste stavio
na veliki petak :)
neeee
prije nekog puca paranoja...
pa svugdje vidi vraga
u mom srcu nije

ljudi su bili uvjereni
i da vide vraga u "vješticama"
pa su nesretne žene spaljivali
misleći kako čine dobro
...toliko o mišljenjima

uostalom
pročitajte cijelu pjesmu
prvo

moj djed
je, kad se pojavila televizija
govorio
kako su to unutra
vragovi

gle, đoni keš u vatrenom prstenu! :D

Svjetlo na kraju svijeta
Otoku, svijetle svijetli otoku
stoji zauvijek, samo u moru
Stijena i pijeska i trave
i škriljca, otok lišeni stabala.

- Mala. Čestica u širokom plavom
more. 'Tis posljednji svu zemlju.
Stanovnik na našem usamljen
otoku, posljednja, usamljen čovjek? -

Od bogova on je tu da
nikad neće napustiti, da ostane sve njegove
život. Njegova kazna za
zauvijek, da prisustvuju vječne svjetlosti.

Svjetionik, visok i briljantan
bijelo, koja se nalazi na kraju
u svijetu. Zaštita brodova
i mornari previše, iz stijene su
mogao biti bacali

Ipak, ništa ne dolazi i ništa
odlazi 'rujan svijetle plavo more.
Koja se proteže blizu i daleko
daleko, 't je sve naše čovjek može vidjeti.

Iako, jednog dana, gore visoko na
stijena, ptica nije smuđa i plakati.
Albatros, on je pucao pogled,
i pitali duboko, zašto?

Mogao je biti posmatrač poslao?
Prokletstvo poslana od bogova,
koji sjedi i plače i gleda u njega,
život koji su pljačkali.

Svake godine dolazi gledati
nad njim, stvorenje iz gore.
Nije prokletstvo, ali podsjetnik
žena koja je ljubio.

- Oh umoran noći, pod zvijezdama,
on bi ležao i pogled.
Prema gore mjesec i zvijezde.
Sunca umire sumaglica.

Vrijeme i opet, Orion je svjetlo
ispunjen naš čovjek s radošću.
Unutar pojasa, on bih vidjeti svoju ljubav,
prisjećajući se njezin glas -

Sjaj u očima od zvijezda gore
Bled mir u svom srcu
Dokle god ona izgleda dolje na njega
on zna da nikad dio

Jedan dan dobro, jedan dan loš
Ludilo, toplina, sunce,
Na more, on špijuni na zemlju.
Njegov ljubljeni Albion.

Liticama bijelih i zelenih stabala
Djeca trče i igraju,
'Moj dom zemlje' on plače i plače,
zašto tako daleko?

Oči upaljeno i crveno. Pune suza,
on vodi prema moru.
Da bi rizik svoj život, dostojan uzrok,
za doma da će biti.

U more, duboko i plavo,
vode oprati ga čistim.
Probudi se. Galami. Hladno s znoj.
I Albion san.

- Takav je život na otoku,
muka i jad.
Jedan dan dobro. Jedan dan loše.
A nekoliko dana, čak i nadu.

Svjetlo na kraju svijeta
gori svijetlo za milju i milju
Ipak, sklon čovjek, njegov zlatni sjaj,
u bijedi sve dok?

Za pedeset godina on stoji i čeka,
na vrhu svjetlo, sama.
Gledajući dolje na njegov otok
Bogovi su napravili svoj dom -

Čuvar na kraju svijeta
kroz bijedu ne onečišćuje.
Sjeća natrag na tu jednu noć
i omogućuje maleni osmijeh.

(Njegova žrtva nije bio tako velik,
on inzistira na svijetu.
Opet će on kriminala,
Opet će on platiti,
za jedan trenutak s djevojkom)

Njezina kosa, duga i crna, sjala,
Tamne, ljepota njezinih očiju,
Maslinovo kože i zagrljaj,
uspomenu na nju nikada ne umire.

'Twas godina, sjeća se jasno
života su nekada živio.
Beskrajnu ljubav i požuda za životom,
Obećali su svakom će dati.

Jao, kao ljubav i smijeh previše,
bio je kratak kao zadihan dah
Za jednu tamnu noć, njezina duša je poljubi
po sjeni smrti.

(Agonije, kao nitko prije,
je pretrpio naš čovjek.)
koji teži svjetlo sada gori svijetlo
na samom zadnji zemljišta.

(Ljutnja bjesnio i bijeda previše
kao ništa ikada prije.)
On je proklinjao bogova i čovjeka i života,
i na srcu je poderao.

- Božanstvo osjetio simpatije
i naš čovjek bacio svjetlo
'Vaša žena možete vidjeti opet,
za jednu noć. -

Ali mislim da teško i dobro mladić,
tu je cijena za platiti:
da imaju tendenciju svjetlo na kraju svijeta
je mjesto gdje morate ostati.

Daleko od čovjeka i liufe i ljubavi.
Sami ćete biti.
Na otočiću. Svijetle svijetli otoku
u sredini mora. "

- "Ja ću uglavnom svjetlo, za jednu noc
sa ženom koju volim ',
vrisnula je čovjek s očima suza,
da božanstvo gore.

I tako se desilo da jako noć
njegov ljubavnik nije vratio.
Da biste svojim rukama i svojim krevetom,
zajedno su činili okrenuti.
U najdublje ljubavi i požude i strasti
isprepletena oni padaju.
Izgubljeni u jedni druge ruke
plesali su (u lover's Ball). -

- Duga je noć ispunjena s ljubavlju.
Za njih je svijet bio učinio.
Probudio je učinio za najsjajnije svjetlo,
njegova žena i života otišao.

Za noge je skočio. Za more je gledao.
Za svjetionik na kamenu.
U cijenu je platio i od sada
živi zauvijek sama.

Pedeset godina je prošlo od tada
a ne duša je on vidio.
ali njegova žena živi s njim još uvijek
u svakom snu.

'Tis tužno čuti kako mladi ljubav je umro
znati da, sama, netko je plakala.
ali sjećanja su naša zadržati.
Da biste ih ponovno živjeti u našem snu .-

hvala korizma
treba samo malo popraviti..to ću kad stignem :)