TRIDESET TRI SAMCA I NEKOLIKO PAROVA

Nedugo nakon što sam se zaposlila, iznenada je od srčanog infarkta u 44. godini umro suprug jedne kolegice, a meni, u mojoj tada 24., nikako, baš nikako nije bilo jasno što je njima da stalno ponavljaju «ajme, a tako mlad!». Jer sam mladom doživljavala sebe, one s 30 starijima, one blizu 40 starima, a sve iznad toga legitimnim kandidatima za srčane infarkte i prirodne smrti. Pa i da mi je tada netko prišapnuo da ću upravo u godinama bliskim pokojnikovoj dobi ponovno protrljati oči, udahnuti punim plućima, zavrtjeti se kao zvrk, ludovati, ljubiti, smijati se i tugovati stoput intenzivnije nego što sam tada, kada sam mislila da mudrija, iskusnija, luđa i ljepša ne mogu biti, ne bi taj šapat dosegnuo dalje od vanjskoga uha. To je moglo učiniti i jest učinilo samo iskustvo i vrijeme.

Nakon što sam došla na Iskricu, u jednom sam profilu na pitanje koji bi odgovor volio znati odmah na prvom spoju pročitala odgovor koji je glasio otprilike ovako: Volio bih saznati koliko će joj vremena trebati da se skine s Iskrice. Nasmijala sam se, ali zapravo ne shvaćajući moguće slojeve ispod te duhovitosti. Jer mi je Iskrica tada, kao i većini juniora, bila samo dejting sajt, a ne društvena mreža (u doslovnom smislu tog izraza). I to je moglo učiniti i jest učinilo samo iskustvo i vrijeme.

Kao što je učinilo još mnogo, mnogo toga.

Pa npr. sada znam da ubračeni, za koje sam se u početku čudom čudila da uopće ovdje tako jasno i glasno postoje, nisu nužno ni bećari ni plačipičkice, ni ljigavci ni žderonje gladni pogače preko kruha, jer je duša ljudska valovita i slojevita i ništa ne mora biti kakvim se čini.

Sada također znam da se virtualni prsti, za koje sam u početku mislila da su samo lepršavi bezazlenci, mogu protegnuti tako snažno i tako daleko da ispremeću znakove kraj stvarnih puteva, slučajno, sudbonosno, radi zabave ili pak iz zloće, zaključit će namjernik ovisno o tome je li se na toj cesti razbio ili se razvio.

Nažalost, sada znam i to da ne postoji dno dna neuljuđenosti komunikacije, uvijek se može još niže.

Ponešto sam i utvrdila, već poznato gradivo o žongliranju istinama i lažima, krvnicima i žrtvama u stalnoj izmjeni uloga, masovnoj psihologiji i individualnoj psihopatologiji, posljedicama glasnog iznošenja mišljenja i stavova, brendiranju, etiketama, i pameti bez pokrića.

Ali važnije od svega jest to da sada znam koliko se u virtualitetu može duboko, svestrano, punokrvno i neodoljivo uživati, i da su ti užici neovisni o dobi, motivaciji ili namjerama, kao i to da se virtualna poznanstva mogu pretočiti u neke od najbogatijih odnosa u stvarnom životu.

Bez Iskrice, a osobito bez bloga, ništa od navedenoga ne bih razumjela. A ne bih upoznala ni ovoliko sebe koliko sam upoznala, jer me blog potaknuo da pišem.

Zbog svega toga, a ne samo zbog tratinčica u očima, odlazim odavde laka koraka, zahvalna, zadovoljna, pocupkujuća.

Jedino, kao i za svaki pravi gušt, kažu da vrijedi ono "ako jednom, onda uvijek". Hm, jednom iskričar(ka) – uvijek iskričar(ka) / jednom bloger(ica) – uvijek bloger(ica? Pa, ne preostaje mi drugo nego i tu provjeru prepustiti iskustvu i vremenu.

Pozdrav svima!

Gdje god bila, piši...

za ozbiljan komentar jeli dovoljno pročitati samo uvod
ili se mora pročitati cijelo pismo

Iskrica rules, jelda? :)) Ne idi nam....

Ima nas više koji razmišljamo ovako.....

Provjeri, prepusti se vremenu i .......ostani, neznam što reči ali bit će mi žao ako odeš.

Puno te volim, gdjegod bila :~)

YB, naslov je sasvim dovoljan! :-)

Eh, Bucka! ;)

Sad ću se još i rascmoljiti...

Istina je...jednom Iskričar, uvijek Iskričar! A blog se, naravno, podrazumijeva :))))

ne cmolji, uzmi godišnji pa se javi kad se vratiš:-)))

i tak, veliš, ova odluka je posljedica mudrosti i iskustva...

Da, a djelomice i bluda! :-)

(I osta blud mojom posljednjom riječi! :-))

hehe... meni iskustvo govori, da odluke, najčešće, donosimo kada nemamo previše izbora..

jebote, ode... a ja sam mislil kak bum ju potpiknul...

nego, budeju joj vratili lovu za premijum

ma baš sve potpisujem...jer je tak! iz osobnog iskustva. jedino kaj nisam rekla ono zbogom iskrici...not jet! a tebi kažem...dabogda se ne vratila, jer bi to značilo da imaš real life (osim ako to baš želiš). no čudna je ljudska duša...ja sam imala potrebu biti tu i pisati blogove i kad sam bila posve sretna i u vezi..neki vrag mi nije dao mira. poslije sam saznala i..zakaj?

stara jes da ce nam nedostajati tvoje price, ali bjezi glavom bez obzira,.. i ne osvrci se vise;)

odi malo, pa se vrati :))) tu uvijek ima nekoga :))

Stisnuo sam njeno ime da bih provjerio je li doista otišla...
Napisali su: Odabrani član ne postoji
Allo???
Ne postoji???
Ona da ne postoji???
O, itekako postoji.
O, Iskrice moja, Brightica itekako postoji.
Svom širinom svoga duha...
Svom dobrotom svoga srca...
Svom ljepotom svoga tijela...
Svom bistrinom svoga uma...
Svom čarolijom svoje riječi...
Svom svjetlošću života.
BrightSideOfLife
Always

Voljela sam te čitati :-) Sretno i ponekad nešto napiši :-)

draga....hvala ti na predivnim tekstovima..
sretna sam što sam upoznala tebe...Čovjeka sa velikim Č...
reala je bolja od virtuale...vidimo se u njoj....
:))))

Steta sto je nisam prije citala...ღSღrღeღtღnღoღ

ღNღEღKღAღ TE ღPღRღAღTღIღ DOBRO I ღLJღUღBღAღVღ

....................:)........................