crtice s ulice.......

danas, ulazeći u tramvaj, ugledah tri male glavice, musave, nepočešljane...dva dječaka i djevojčica. ona oko 12 godina, dječaci oko 10 i 7...mlađi dječak sjedi preko puta djevojčice, vjerovatno sestre, preklopio se u struku, položio glavicu u njeno krilo....i spava. ona je položila dlan na njegov obraz, nježno, zaštitnički. stariji dječak sjedi sam, naslonjen na prozor tramvaja. i spava.iza njih osoba neidentificiranog spola i godina.spava. djevojčica je odoljevala  snu, ali na kraju i nju savladao umor i ugodnost (!) toplog tramvajskog stolca...bili su kao ptičice izbačene iz gnijezda..djeca čiji jedini topli dom je tramvaj broj četiri!

bili su, prije svega, djeca..i tek toliko, nisu bili Romi

hm..mislim da nije bitno...djeca su.i to nečija...

da, djeca..djeca u koju se kunemo kao država, djeca koju država maltene proklinje. pretpostavljam da je ona odrasla osoba (stvarno nisam mogla vidjeti je li muško ili žensko) roditelj. svi dijele istu sudbinu. strašno. u dane kada svi kupuju i što treba i što ne treba, kada se razbacuje, njima je taj topli stolac (srećom bio je topao) jedino lijepo što će im se danas dogoditi. i ne samo danas :(

searchanddestroy..ime mašine...vjerovatno ti je i srce kao u robota

searc..ne pričaj ono što ne misliš!!plizzzz...

eh..lijepo je znati se našaliti...ja ću to napraviti prva, vjeruj mi..ali ovo nije takva situacija. stvarno je bilo tužno :(

pa tako se postavljaš, što ja drugo mogu reći..ne poznajem te, ali ako stvarno imaš srce kao robot, onda je to stvarno tužno. nadam se da je tvoj stav samo poza