Razmišljanja...

Zašto toliko često razmišljamo o drugom spolu kao o amorfnoj masi, čoporu koji jednako misli i ponaša se? Koliko sam puta čuo: Vi muškarci ste ovakvi i onakvi, ne znate pokazati osjećaje, ne dajete onoliko koliko vam se pruža, mi žene smo domaćice, majke, kurve (u krevetu, u pozitivnom smislu... :)), a to nam se nikako ne vraća...
Ja nemam nikakvu namjeru vraćati bilo što cijelom ženskom rodu. (Ne daj bože... tko bi to i mogao. :)) Vraćam ono što primim onome od koga sam dobio. Svaka je žena za mene posebno biće, vrijedno pažnje na svoj način. Ne pristupam niti jednoj ženi na jednak način i... zato, molim, smatrajte me individuom. Cijenite me po onome što ja pružam, a ne po tome što su vam drugi oduzeli.
He. Čitajući ono što sam gore napisao i vidjevši koliko sam puta upotrijebio riječ "vi"... vidim kako je lako upasti u čoporativnu logiku... :)

tko je bez grijeha neka prvi baci kamen!

Sve su to samo filozofski izgovori za osobe koje ne znaju svoje osobne granice i što hoće u životu...

:-)) Ako je dobra... dobro je. :-)