Umorni Bukovsky

Dobio sam zadatak napisati nešto o rakiji i pomislio sam kako će to biti vrlo lak posao, kako će to biti još neko vrijeme ugodno provedeno uz poznatog prijatelja, javnog djelatnika, čestog gosta u svim prilikama, kod mene, kod tebe, kod nas, kod vas i to kao sveprisutnog komentatora, kritičara i esejistu, mislio sam; vrijeme za razbibrigu i vlastito prisjećanje. Nisam se prevario, već sam se jaaako prevario. Pisati o rakiji, možda je samo još teže pisti o vodi…
A sve znamo o običnoj vodi, znamo nju kao element, znamo nju kao korist, znamo nju kao rijeku, kao devedeset postotni sastav našeg tijela i ne znamo ništa više. Što znači bezbojna tekućina koja se koristi za pijenje? Što znači H20? A što znači C2H5OH ?
Sad se pitam da li mogu pisti o toj najpoznatijoj tekućini, poslije vode, kad o vodi ništa ne znam. Da li pristupiti rakiji pozitivno, kako sam inače radio niz godina, ili negativno? Negativno odmah mogu odbaciti jer ništa negativno ne znam. Morao bih nekoga ili nešto citirati, ponavljati neke besmislene Hudolinove postavke iz prošlosti koje su ,uostalom, ostale samo pretpostavke, citirati neke mlade umišljene psihijatre i policijske službenike koji se izražavaju u promilima i preventivno- represivnim mjerama, prevedeno na naš jezik značilo bi sve obračunati u kunama ( 700 do 10,000 kuna ) i bodovima, mjesecima provedenim u bolnici ili zatvoru . Rakija to sigurno nije, to su iznimke i ne bih htio o njima…
Pisat ću o nama. Mnogi od nas ne bi bili živi, ne bi nikad bili rođeni da nije bilo rakije. Naročito Djeca Ljeta i ona koja su rođena kao četvrta, peta.. Zar mislimo da smo nastali kao dio planskog, socijalističkog, organiziranog razvoja društva i reklamiranog natalitete. Prvo i prvo, velika je vjerojatnost da su se naši stari i upoznali na nekom kirvaju, proslavi, plesnjaku i da to nije bilo na nekoj veselici gdje se služio indijski zeleni čaj u četiri sata poslije podne, ( moš' mislit ) već je to bilo u nekom tamnom kutku Doma kulture gdje se nije moglo primijetiti koliko se jedno drugom sviđaju, a koliko je to sviđanje malo pogurano sa slavonskim običajem. I dogodio se brak, zajednica: život je išao svojim tokom, prolazile su duge jesenske i zimske noći, pekla se rakija po seoskim dvorištima, slavili se Božići i Nove godine i svakog ljeta broj stanovnika je polako rastao…Nitko nije spominjao rakiju, nitko se nije usudio spominjati rakiju u toj prekrasnoj obiteljskoj idili…
Da li je danas trenutak da se prizna istina!? Nije. Rakija treba ostati to što je bila stoljećima, čašica prije jela, ili kao zdravica, ili kao oblog, ili kao miris starih šljiva i brda, neumoljiva i bliska kao povijest slavonska.. Svi koji znaju istinu neka je odnesu sa sobom na način kako je oni pamte. Tako mora biti i tako mi se jedino sviđa misliti o rakiji….. i tako je uvijek bilo
Osvrnut ću se na jedan uvrjedljivi, bahati, medicinski stav o rakiji i to od ljudi ( doktora ) koji bi se mogli baviti pametnijim poslom, tj. raditi svoj posao a ne vrijeđati. Na desetoj aktualnoj i redovnoj Međunarodnoj revizijskoj Klasifikaciji bolesti, pijenje rakije je kvalificirano kao sindrom ovisnosti definiran kao skup fizioloških, bihejvioralnih i kognitivnih fenomena što se može čitati kao promjene u osjećanju, razmišljanju i ponašanju izazvane djelovanjem '' psihoaktivne tvari''. Prekrasno rečeno. Svatko od nas tko je okusio rakiju bar jednom, osjećamo se vrlo počašćeni takvom terminologijom iako nam ona ne znači ništa. Baš ništa. I ništa nismo razumjeli. Rakija je postojala i opstala davno prije psihoaktivne tvari i znači daleko više i drugačije od uznemirenosti, mučnine, povraćanja, glavobolje, drhtanja, tjeskobe, znojenje, halucinacija, poremećaja svijesti, konfuzije i epileptičkih napada. Taj stručnjak je vjerojatno opisao djelovanje svojih antibiotika, analgetika, antidepresiva , diuretika i ostalog niza bezvrijednih lijekova koje bi mogla zamijeniti jedna obična čašica stare, dobre, slavonske šljivovice u pravom trenutku…
Netko može dodati da je rakija često bila uzrok svađa, siromaštva, raznih bolesti. To se može prihvatiti, to je čak i točno kad se rakija koristi u velikim količinama. Recimo da je lipov čaj vrlo zdrav i koristan i da pomaže kao lijek. Neka netko pokuša deset godina svaki dan piti litru lipovog čaja. Prvo, dobit će kamence na bubrezima i žuči, drugo, srce će oslabiti, a velike su šanse da dobije i cirozu . A takav čovjek, koji nikad nije ni probao rakiju, postat će uzrok svađe, nerada, siromaštva i živčanosti. Dakle, kad se razgovara o štetnosti rakije u većim količinama, može se govoriti i o štetnosti meda u velikim količinama, mesa. bunceka, kiselog kupusa, pršuta, krumpira i kuhanih kukuruza….
Ljudi su pravili galije, pa su vidjeli da mogu bolje..
Ljudi su pravili jedrenjake, pa su vidjeli da mogu bolje…
Ljudi su pravili bicikle, pa su vidjeli da mogu bolje…
Ljudi su pravili avione, pa su vidjeli da mogu bolje
Ljudi su izmišljali i izmišljali, otišli u svemir…i dalje, a
Rakija je ostala RAKIJA!
Nije to nikakva skrivena tajna. Tajna je u vrijednosti.
Živjeli!

"Rakije, rakije, rakije amo, jer utjehe nema u vodi (lipovom caju):))))

Ni utjehe, ni istine...

a tek kava kao dimenzija

Kava je opet posebna društvena dimenzija i predlažem da napišeš nešto slično kao ovo moje o rakiji. Vidi li se moj pozitivni stav o rakiji kao dimenziji, zar ne?!

kava kao dimenzija je crna rupa svemira.uz nju su se otvarale nove dimenzije i gasile stare

I pisali romani.... uostalom kao i uz alkohol ( rakiju )

medo al puno rakije umrtvljuje osijetila a kava ih izoštruje poput britve