Umorni Bukovsky

Ništa nisam izmislio, nigdje nisam vrijeđao, nigdje nisam nikom glumio odvjetnika , želio sam da mi pišete, da mi odgovorite, da se dopisujemo ( nisam shvatio što vi pod tim razumijevate!?). Prihvatio sam vaša obrazloženja da je život u Africi drugačiji, da nemate vremena ni inspiracije, onda me Kleoparta prisilila na ovih par rečenica. Mislio sam da sam se uspio prizemljiti i učvrstiti toleranciju bez da vas razumijem, jer svatko ima pravo na svoj izbor, sviđalo se to meni ili ne,
( izbor može biti i neistina, laž, oholost;
poput mnogih drugih oholih i bahati ljudi, i kao praksa, vi ste svoje uvrede smatrali produžetkom iskrenosti…
i tu sam pao!! )
Moto da ''uzmem ili ostavim '' brzo se raspao, jer je ostala gola i ružna, gruba i nepotrebna, otkrivena a neizrečena ISTINA; što da uzmem, ili što da ostavim. Nije mi se moglo dogoditi da mi se vaša pisma ne sviđaju, jer vi niste pisali, niste čitali, niste reagirali. I onda je taj savahili ponudio uskličnke, osupnutost, nerazumljive promjene raspoloženje, različite klasne i rasne nivoe, nepotreban smijeh i nepotrebne ljubaznosti i sasvim suvišne ogrebotine i rezove ( što da daš ženi koja od tebe ne treba ništa!? ). Otišli ste u Afriku na susret s drevnom egipatskom mudrošću, sa novom znatiželjom i bogatstvom Kraljice, a meni je ostalo pitanje: zar se to nije moglo drugačije i jednostavnije reći!? "Loša kraljica uzima svijet za svoj harem i onda ga jebe…jebe..( tako prosto a zvuči tako iskreno i točno ). Za dobru kraljicu je svijet arena, pozornica…"
Mogao sam ovo pismo završiti s kompromisom, ali jedan mučan kompromis za drugim i tako sve dok se čitav život ne počne činiti nerazumljivim. A ja imam sliku svoje kičme, oštećenje i okoštavanje nekoliko pršljenova i...sve se teže saginjem.
Ako sada kleknem, ne vjerujem da ću više ustati.

Ajde bolan, zanemari na tren tu išijalgiju i nabaci iznova osmjeh...Jasno, znam da zdravlje i nije lutrija, ali... mi živimo čekajući novi dan s puno nade jer i lijepo jednom mora stići... Znam i da počesto vlada raskorak između želja i onog što se nudi no to je naš život, život koji uvijek uzima i nema ama baš nikad običaj vratiti uzeto... Toga radi budi svoj, obraćali ti se neki ili ne... jer život ide dale, sa njima ili bez njih.

kako to da se nitko nije pitao tko to od nas napravi seronje koji bi samo gurali bez pitanja i tako ?
jer kad pokušaš na lijepo...dobiješ isti rezultat

A koliko vidim po suncu i ovom ogromnom sjenom žalosne vrbe u mom dvorištu, preživjeli smo još jedan Sudnji dan. Provjerio sam, sve je stvarno...i lijepo, i u ovom svijetu.

Ah da, poslije prekida uvijek slijedi nastavak ili neki novi početak...

Neko je mudro zaključio da su suprotnosti odvojene znakom jednakosti.

svidio bi mi se zapis kada ne bih mislila da ti to stvarno misliš. ovako mislim da si ti neki užasno naporan lik

JJ, zar ti stvarno misliš da je Dobrica Cesarić neprekidno buljio u malu voćku poslije kiše. Tekst je tekst. I zašto mi treba ovo jutro jedno tvoje naporno razmišljanje. Želiš mutiti tuđe stare vode, koje te se ne tiču...Budi, s dosta mog napora, srdačno pozdravljena i ne moraš uvijek ljudima govoriti istinu, pogotovo kad nisi prozvana, a ni pozvana.

kad se na vrijeme skuži da je potrebna selekcija utjelovljena u anatomskim parametrima i da s njom u paketu ide i pretjerano-neopravdana jezičavost, puzava zloća ispod kamena, malicioznost i gorčina probavljenih riječi, sve nakon toga je lako. jednostavno.
odavno naučih, a budeš i ti :)

uostalom, sve gore pobrojane osobine i vlasnici istih, ako nisu ulozi provokatora i na kraju, u džepu, za svaki slučaj i imaju pospremljene riječi "šalio sam s" i "oprosti", jadne su duše koje svoje rupe u životu pokušavaju napraviti manje vidljivim, postojanim tako da i u drugome, uvredama i ružnim riječima iskopaju istu takvu, ako ne i veću.

dobro jutro medonjo :)