male tajne

Kad svjetla zgasnu
I stereotipno
Glazba utihne,
U daljini vjetrovi
Kovitlaju tišinu,
Koja je početak i kraj.
Hladnim pogledom
Ledim ti želju
Za završnom riječju.
Bijesom razbijaš led,
U ruku ti se slijeva
Snaga pravednog šamara
Upućenog meni.
Negdje na pola puta
Hvatam ga u
Čelični stisak čija
Vrelina ti se
U suze pretvara.
Jecaj ti se slijeva
Niz vrat,
Na besramno
Treptave grudi
Iz kojeg se
Lomi vapaj.
Kroz misli ti
Prolaze oni trenutci
Lascivne šutnje
Obojane u nevinost
Jednog vremena
Čedne empatije.
Nudiš mi misli,
Nemoralno ogoljene
U zamjenu za....
Nježnost?
Poljubac?
Prijateljstvo?
Mržnju?
Možda ljubav?
Razmišljati ću o tome
Dok te budem uzimao
Grubo, pobjednički,
Nadmoćno,
Silovitom i opsesivnom
Snagom slobode
Koju ti jednostavno nudim.
Koju prihvaćaš usnama,
Dodirom, drhtajima i
Nemirom dolje,
Među nogama.
Nemirom kojim
Me dozivaš
I koji tako volim,
Razlivenog na
Stegnima,
Po plahtama
U trenutku
Izobličenog prostora
I iskrivljenog vremena.
Materijalizira se čist
Osjećaj dostatnosti
Relikvija u spomen
Jednoj ljubavi.
Koju će razoriti
Neumitna zora
Spuštajući svjetlost
Na stvarnost
I naša lica.
Dok iznureni
U polusnu
Sanjamo
Neke daleke vrtove
I grad od naših
Riječi
Među njima.

uvijek kad čitam tuđe boli i vrhunce...sjetim se svojih! but, uglavnom sam živjela te trenutke...ponešto čeznula...i tako će biti to the end. ipak, teško mi je kad čitam takve stvari od mladog stvora...prerano je za pisanje...sada valja živjeti! meni je uvijek bilo teško živjeti i pisati...mogla sam samo jedno. no, možda pravi virtuozi života mogu oboje...istovremeno?

Stvor?
Mislim da nismo došli još do tog stadija komunikacije da ću osmijehom priječi preko riječi ''stvor''.

dragi mladi čovječe..da si čitao neke stare hrvatske pisce...klasike...vidio bi da oni riječ stvor upotrebljevaju kao ljudsko biće a ne u nekoj lošoj konotaciji...tako da mi namjera uopće nije bila ta kako si ti pomislio? dapače, riječ stvoro ima jedan prizvuk...dobrote, ljupkosti...pa ćeš tako tepati malom djetetu...mali stvorek etc...a i vjernici rabe izraz...bog je stvoritelj i stvorio je...čovjeka kao svoje stvoro! a bdw kaže i anićev rječnik stranih riječi...riječ stvor...ljudsko biće u odnosu na Boga kao stvoritelja, stvorenje...svako živo biće koji je rođen za što...koji pokazuje iznimnu spretnost u čemu...koji dolazi "kao naručen" za što...koji odlično pristaje čemu.....
ima još al mislim da je dosta..tek toliko radi znanja!

Hvala Bogu i Prosvijetljenosti da nisam uzaludno trošio vrijeme na čitanje tih nekih ''klasika'' koji su umislili da je dosađivanje umjetnost.

povlačim svoje riječi...one o dragi..mladi..mogla bih čak biti prosta...al neću! to ostavljam tebi...iako bi moje prostačenje bilo riječima, a tvoje jest...ponašanjem! bok

Žao mi je što moje odgovore na svoje komentare smatraš prostaklukom. Ali neću to previše uzeti k srcu - prepisati ću to godinama koje nosiš i kako ih provodiš, jednostavno nekom prirodnom tijeku razvoja u kojem se nalaziš u početku faze kada pomalo veneš, bez obzira koliko se stanje duha trudila održavati ''mladim''.

dear, niti imaš pojma kako ih nosim niti kako podnosim..a još manje kako provodim. u svakom slučaju prispodobivije je ovakvom bapcu po godinama biti ovdje s večeri nego mladom čovjeku! iako nemam uopće loše mišljenje o ovakvom sajtu već samo o nekim ljudima na njem. bdw nisu tvoji odgovori na moje komentare prostakluk...prostakluk je biti..neuk! i k tome još o pravim vrijednosima govoriti s nipodaštavanjem...jer toliko toga još ne znaš. tvoj je problem što toga nisi svjestan...ne stoga što ja znam...dapače, ja znam koliko neznam...ali niti to dovoljno ne znam, jer da znam...bila bih jako pametna! bdw što se uvenulosti tiče...znaš....ima jako puno tvojih vršnjakinja koje su više uvenule od mene...a ima i takovih ko ti koji su jako uvenuli duhom...o tijelu neću...ta viđam ih svaki dan sa trbusima, obješenih lica i tupa pogleda.....a nemoj suditi o ljudima temeljem virtuale....time se svodiš samo na dvije dimenzije...