Umorni Bukovsky

Nemoj se sekirati kad me ne razumiješ. To je većinom prirodno stanje normalnih, običnih ljudi. Da sam na tvom mjestu, više bi se trebala zabrinuti kad me razumiješ. tada si u onom euforičnom stanju koje za sve, za apsolutno sve, imaš objašnjenje. I boli te briga jesi li u pravu! I tko to ima pravo komentirati...
I ne mogu ljubavni jadi biti mučenje, a ne mogu ni škoditi, jedino, kad nas alternativaca, pokušavaju, imaju želju ka realizaciji ( svako dobro skoncentrirana misao želi se realizirati u stvarnom svijetu ), i to na jednom višem astralnom nivou i u nekom zagonetnom vremenskom tjesnacu.
Uletjeti u prazan i slobodan prostor. I ne biti mučenje.
Ono što mene stvarno brine je mogućnost da se stvarno poželimo sresti u živo. E, to bi se pretvotilo u jedan muški, narcisiodni suicid. Iz poznatih i vječnih razloga, želio bih izgledati što pristojnije a zbog tvoje simpatije , tvojih iskrenih i jednostavnih riječi, ne bih te želio razočarati, i bez obzira na sve zdravstvene, obrambene, imunološke sisteme i preporuke, ja bih prešao na gladovanje. Ne bojim se ja tvog poziva, niti neke slučajnosti, ja se bojim svoje ludosti, svoje želje da te vidim pa makar me to koštalo i metastaza ili raka gušterače.
Takva ludost meni uopće nije nezamisliva,već naprotiv, kao potpuno nova i draga avantura. Vjeruj mi da bi te našao i s ovo malo informacija koje imam. Skupim malo love, sjednem u auto, uzmem vreću za spavanje i polako za Afriku - naći jednu selo i jednu Martu. Što tu ima neprirodnog? Ili teškog! ? Koliko se žena u Africi zovu Marta?
Ne volim te onako u prolazu, ne volim te drugarski, ne volim te negdje u daljini i nemoj izmišljati i praviti se blesava; ja sebe ne volim ovakvog. Kad bih ja mogao pričati kao nekad, šarmirati, hofirati, ne bih se toliko rugao svom izgledu.. I još jedna sitnica, poznata i uobičajena, da se mi češće možemo viđati i da se donekle privikneš na izgled, sve ono lijepo u meni bi polako dolazilo do izražaja... Ne moraš mi vjerovati, ima žena tvojih godina, i s malo više kilograma kao i ja, kojima se stvarno sviđam. Kad im to kažem , dobijem odgovor da sam se i ja njoj godinama udvarao i da šutim...Znaš ono, omršavi pola kilograma pa kad nikog nema vrti se predamno da primjetim gdje se najviše vidi taj gubitak kilograma....naravno da mi se sviđa takva zajebancija ali se mi viđamo svaki dan...
Ne brini ti više za moju glavu, meni je instaliran sistem '' Opstanak '' i ništa mi se ne može dogoditi.
I ti i ja, a i mnogi drugi koji su vični pisanju, najlakše se snalaze sa seksualnim konotacijama. Uvijek može biti nešto duhovito ,provokativno, lažljivo i uvijek je nemoguće provjeriti. I ništa ja ne kontroliram. Na samom početku dopisivanja sam ti rekao da se taktički izmjestim. Sada već registriram da se ne bih želio izmjestiti u tvom slučaju i tako se planovi i kontrola polako mijenjaju i izmiču toj kontroli.
Opet ću ti ponoviti i to bez ikakvog pozadinskog značaja: Samo ti budi i ostani ona svoja , a u mapama su već ucrtani i Sava, i Nil, i Dunavske ade i Kineski zidovi. Složili smo se da ništa nije slučajno. Možda smo se upoznali da napišemo neku ludu knjigu pri čijem bi se pisanju morali neprestano družiti par godina pa onda neslaganje oko kraja, pa nestanak struje, pa dolazak '' novog doba''. Pa preživljavanje Sudnjeg dana. A sublimacija ( pretvaranje čvrste tvari neposredno u paru i pare u čvrstu tvar ) će sjebati to " Novo Doba "
Ne znamo mi što nas čeka. Bogami, ne zna niti taj tvoj Novi, to Dijete, ta Piletina
Pa, ljubim te u taj ožiljak kraj pupka. Tako neprimjetan da bih ga morao tražiti. Eto, zašto je seksualnost tako zahvalna tema. Tražio bih i rukama....
Rekao sam ti da imam lijepe ruke. Na njima imam 23 ožiljka i kad te ruke potamne na suncu, a ti ožiljci dobiju malo svjetliju boju i vidljivost, nije bile žene koja nije poželjela pomilovati te umorne, isprebijane, žalosne ruke.
Znaš, što sam stariji sve mi se čini da sam spavao s puno više žena nego što sam ja to mislio. I kako svjedoci polako odlaze, ja sve više lažem i postajem sve bolji i bolji.
Pozitivna i kreativna vizualizacija.

kako je dobro kad netko izazove tektonske poremećaje u nama! i kad mi sami počnemo...tutnjati! a oće li neće li biti i potresa...a tko zna. kako je divno to razaranje i stvaranje. to znači da si živ!

Kažu na radiju" Mali oglasi":
"Prodajem debelu mušku svinju, oko 120 kg, pitati na telefon.... Jebote, to je bilo prvo što sam jutros čuo na radiju.

Pa ovaj:
" Prodajem junicu, prvotelku....pitati na broj...." ( bk )

čitam blog off i logirala sam se samo da te pozdravim, zaželim ti, unatoč kiši, dobro jutro i velim da danas definitivno znam, bez dvoumljenje, zakaj si mi drag

i nemoj nikada, to što imaš u sebi, izgubiti...unatoč svemu...i unatoč svima...

:)

Ili ovaj.
Prodajem kobilu. Ujahanu. Pitati na broj....

Mai, Meije, hvala na jutarnjim pozdravima. Želio sam napisati da su životne teme neiscrpne i da što prije uletim u svoju kolotečinu, bit ću bliži istini , ali i radosti. Ovih par dana iza mene je , kao ružan san! Zaboravljeni, čim se potrudim ponovo sanjati.

nekad mi je u profilu, pod filmovima koje pamtim, pisalo: Ja ću budan sanjati.
zamisli inverziju-u snovima biti budan.

biram prvu varijantu :)

jbt.

Nicca, znaš da je to moja"Marta" i da je starija od tvog nicka. A kad već navratiš, k vragu, i reci nešto. Meni!

To sam ja.Ne izmišljaj sad.Valjda se znam prepoznati.

savršeno pismo za ovo subotnje jutro, i da, ožiljci su i meni uvijek najmiliji

JJ , pa drago mi je da te opet vidim...ljudi se malo porječkaju da bi se onda radovali kad se ponovo sretnu.

Bravo...takvog te najviše volim čitati, dragi Medo. Nemoj nikada dozvoliti da ti uzmu to, što ti je blizu, što voliš i što ti ide tako dobro , da ti sa svojim poganim, prljavim jezicima uzmu volju za pisanje. Svaki tvoj post ima svoj čar i svoju poruku koje nikada nisu imale ni malo zlobe u sebi....Samo nastavi tako, ima nas više, koji te volimo čitati i Hvala ti za taj lijepi zapis.....

Imam ulje za ožiljke. Cijena? Prava sitnica.

dudi...i za nevidljive?

Nicca, onda mi pomozi, prije nego što me krokodili opkole. Reci, gdje si u Africi. Jezik mi nije problem. Doći ću. Ako si u piramidi, izađi!

meija, a jel' se bar daju opipati il' čuti, namirisati čak?

ožujka se popela na Kilimandžaro nebil' ugledala Sarajevo.

dudi, kajaznam...valjda mogu...ako se može, tako kažu, proniknuti u dušu, mogu se i ožiljci pronaći
samo, želi li se? i s jedne i s druge strane, tragači i traženi...

meija, samo pitam, jer teško se boriti protiv sile kad je nit čuješ nit vidiš.

Ti moji ožiljci na rukama su naslovi ne napisanih tekstova. Svaki ožiljak jedna pjesma. Dudh, ulje će mi trebati kad se ožiljci otvore. Za sada samo svijetle.

dudi, teško je, ali kaj to i nije izazov?
nije nužno da sve bude prepoznatljivo oblikovano, pa da se vidi, još bolje osjeti

Medo, to će onda biti posljednja pomast.

Pa tako je meija, jer i najveća dobrota, baš kao i svetost se uopće ne primjete.

Ne budali Medo.

Plavo Oko Sa Save, hvala na lijepim riječima...znaš lijepo reći kad ti anđeli pomognu....

Marta, oprosti mi, Marta-Marta me zajebava!

a zakaj se, dudi, ne primijete?
zato kaj u drugim ljudima vidimo ono kaj je nama poznato?
ili vidimo kontra, pa ne želimo vidjeti ono što je očito?

ha?

Dudh, veličina dobrote i skromnosti su na tome da se primijete, inače su beznačajne. Moraju ići na zvona, telaliti. Pogotovo je skromnost osjetljiva ako prođe ne opaženo.

Mišamu...nemrem vas pratiti.Koliko ste kava već popili?

medonjo, kaj to nije onda fejk?
angažirana dobrota?

meija, zato što treba biti kao ptica koja leti zrakom, a ne ostavlja nikakva traga.

Meija, svaka samozatajenost mi se danas čini pomalo izvještačeno, umjetno. Ako si dobar čovjek , reci:" Ja sam dobar čovjek!". Mogu se ne složiti s tobom, ali ti nitko normalan ne može reći da si licemjer.

osim, ak spusti teret nekom na rame, ali i to je sreća...tako kažu :)

medonjo, a ravnoteža u samohvali?
nešto što se podrazumijeva, samo po sebi, nije potrebno artikuliratri (mada ne volim "kao zna se")

marta je otišla šetati psa

artikulirati*

Medo, pa meni može svako reći što hoće. Jer riječi umiru, a svijet i dalje ostaje mlad. Meni vrlo draga od ruskih formalista.

dudi, sve umiru?
pa, nisam baš tak sigurna

meija, pa i ljubav umre, pa kak neće onda jedna jedincata riječ.

Ustvari, ljubav zamre.

izblijedi...promijeni oblik...
ti se ne sjećaš nekih riječi koje je tebi netko rekao? ja da

:)))

zamre...to da.
umiranje je trajno...zamiranje (čudno mi zvuči)...ah jedan poljubac i Snjeguljica je oživjela ;)

Ima i ona jedna radijska emisija emitirana u doba železne zavese Ve Vo Scri Em. Odnosno, Veliki Vol Skriva Maloga.

Meija, što bi to moglo biti da se tako lako podrazumjeva, a nije artikulirano. Samo se zlo tako može manifestirati. Ostale djelatnosti traže reklamu. I treba tako biti!

meija, to ti je kao s ručkom koji je ostao i za večeru. Samo dodaš malo friške vode i podgriješ da ga oživiš.

snjeguljica je imala 7 patuljaka - za svaki dan u tjednu jednog... pa joj nije bilo dosadno, pretpostavljam

Dudh, da li je tebi skoro tko rekao da puno pričaš a malo pišeš. Ovako kako ti radiš, veliki dio tvojih bisera se vrati u školjku!

medonjo...u nekim odnosima, zna se što je i kako je. bez verbaliziranja međusobne povezanosti.
viš, čudno je to...zlo ćemo prepoznati, na prvu, a dobrotu ne.

utonuli smo u obrnutu skalu vrijednosti

neki dan smo na sličnu temu. ne vidim svrhu da drugima govorim da sam dobra, ako to sami ne primijete. da, reći ću u nekom kontekstu, ali će zvučati kao opravdanje

Medo, pa ja sam ti pun divana ko patka govana. Ja to pričam samo da nije u meni.

dudi...kad u vodu dodaš limun i med, razmažiš nepce....a i čaša obične vode dovoljna je da utaži žeđ....sve je relativno. kao i čaša, da li je puna i prazna, u odnosu na to koliko sam žedna

Meija , ja sam na regalu imao poruku, " U ovoj kući se ne psuje!" ( Dudh, molim te , nemoj sada opet opsovati Boga ) Vidiš , prošlo je 60 godina da nitko nije primijetio da ja ne psujem i da bi trebao u mojoj kući poštivati moje običaje. Nije to nekakvo dobro i dobročinstvo, ali prolazi potpuno neopaženo.

a kako znaš da nisu primijetili? si siguran?
ponekad se iznenadimo koliko ljudi o nama znaju, a ne govore...ili kažu jednom, kad se najmanje nadamo

idem prebrojati lokve..pozz dečki :)

A onda najviše kod mene navraćaju svakakvi ljudi. Nisam primijetio da se netko uozbiljio zbog plakata i onda sam ga skinuo. Neka psuje tko što hoće, dok mogu durati...a sve je i više razloga i za vrlo ozbiljne i razumljive psovke.
Meija, jučer je u večernjaku Vera Čudina napisala. " Zašto volimo virtualne livade" i kao da se poznajete. Ti i ona!

i ( svako dobro skoncentrirana misao želi se realizirati u stvarnom svijetu ),

eto. to je crna točka, problematike.

nekima je/nekada/nekako/, jednostavno nemoguće, prihvatiti činjenicu da je 'misaono' jedinstvo tek autistična imitacija, cjelovitosti.

Mmm, kad bi svi to shvatili , došlo bi do opterećenja mreže. Komunicirajmo i emitirajmo mi koji smo to prihvatili, mi koji to znamo. Inače će doći do kaosa ( vidiš Dudha s komentarom da je pun kao patka govana...zamisli da to počne emitirati( od kud mu ideja da je patka puna govana ))

to, 'što nisu prihvatili činjenicu', već govori o informiranosti:)

svi su svjesni svega. samo je pitanje, gdje su pozicionirani u tom fraktalnom bespuću i kako se odnose, sami prema sebi.

btw... Kaos je i moj bog. njegova ljepota i istinitost se i očitavaju u dudhovoj, mojoj, tvojoj, specifičnosti.

u kući u kojoj se ne psuje nema istinskoga Boga
samo slika u boravku s plamtećim srcima i kopljem

Mmmm, uh što bih volio s tobom u polemiku. Kaos je samo početak i kraj, nikakav bog. Sve ostalo je savršenstvo i red. Cijela svemirska beskonačnost je apsolutni red i zakonitosti. kad se to počne urušavati bit će kraj. Nema tu mjesta za Boga Kaosa. I kakav bi to bio bog koji "jednu vječnost" nije postojao. Baš bi nam to pasalo, uz kavu, malo svađe u kojoj nitko ne može pobijediti, već samo nabrajati i brojati informacije koje ima....i koje su poznate!

ne vjerujem likovima koji tekstove slažu po danima
to mi malo bezveze.
ko ljude po ladicama.
junetina, govedina, janjetina

"Bježi kišo s prozora!"

jašta. i začini su po redu

Kako je već netko rekao : " Prozor je pao!"

hehe. 'koje su poznate'.

ja vjerujem u nepoznato. ti je poznato to? ;)

samo trebaš označiti police da ne pomiješaš pa se unerediš

Bio jednom jedan čovjek koji se često molio Bogu i činio u skladu Božjih principa, al' jednog dana navrati mu jedan gost. Ovaj ga lijepo primi, a ovaj malo-malo pa bi opsovao Boga il' Mater Božju. Donaćinu to bilo teško za slušati, pa ga izbaci iz kuće. Uto se domaćinu ukaže Bog:-Zašto si izbacio gosta? Ja njega trpim već 50 godina, a ti ga nisi mogao ni 20 minuta.
Naravoučenije:-Svaki gost je predstavnik Boga
Naravučenije II:-Kvalitativno smo jednaki s Bogom samo je pitanje kvantitete.

Mmmm. da bi mogla vjerovati u nepoznato , to mora postati poznato. To je paradoks. Inače ne znaš u što vjeruješ, ali onda ne znaš ni da vjeruješ. Dvostruka negacija, koja postaje poznata.

meija, u vodu možeš dodati i ljubav, smijeh, glazbu...

nemoj Dude tako. ovo su njihovi izložbeni prostori, od bloga i Boga dani.
savršeno uglanjcani.
da i leptir sleti, proglasili bi ga muhom.
jer ga nisu ukomponirali

Jer voda ko i Zemlja pamti sve.

ograničenost trajanja nas uvjetuje, masu...(ovo, masu- kvantitativno i kvalitativno :D) smrtnost je nepresušan izvor ljudske frustracije i referentna točka, svih naših strahova.

iz kojih se, onda, formiraju i stavovi, ponašanja i vibriranja. ubij strah i ubio si 'potrebu' za bogom. hbte. ne čepe se sve rupe duše- Bogom. sa velikim B(ovo B je čisto, nepatvoreno nepoštovanje boga. ulizivačko i, ah, 'ljudsko')

fatu, pa i ja spadam u te prostore. Čak mi je i moja učiteljica rekla da sam popriličan arsen. Dosta čist.

Dudh, tom pričom možeš poništiti svaku čovjekovu osobnost. Nigdje ja ne rekoh da sam u pravu, već da imam neke osobnosti koje su dio mojih sadržaja, pa onda valjda i dio mene, ovakvog kakav jesam.

A strah se ubija pištoljem na vodu.

Medo, ko je u pravu dobije karu.

...i veličina dupeta je nepresušan izvor frustracija kao i veličina penisa.

haha
da bih više riječ rekla dude
neš ti mede i veličine kad se boji i pčele

osim što opet moram ponoviti da je licemjeran i kvit
P:

Mmm,što znamo o strahu koji se pojavi prvi put. Sve stoji na svom mjestu, ništa se ne miče, ništa nije neobično, a osjećaš da nisi sam. Nema glasova, nema daha, samo osjećaj da mi netko preko leđa gleda u ovo što pišem. ne moram se okretati, znam da nema nikog. Čak ne znam da li to što pri tom osjećam , da li to strah? I kao to pobijediti?!

hehe. pištolj na vodu. trag vodi ka trokutu:Goethe- Hesse- Jung, ludiranju.
trag vodi ka- potrebi.
trag vodi ka- želji.
trag vodi ka- egu.

šta mislite, ljudi... čije su potrebe, od prisutnih, najzadovoljenije ovom raspravom?

btw... strah se ubija, kad umreš prekonekoliko puta. od straha. pa viš, da si 'živ' :D

Mmm, reci čije su to potrebe mogle biti zadovoljene ovim blogom. Nema veze., nemoj reći, ali budi sigurna da blog nije napisan zbog potreba da se riješe nečiji kompleksi, ili nečiji strahovi...

Ako si mislila na mene, imaš sigurno nekakvih viših spoznaja od mene. O meni. Ne prihvaćam tvoje mišljenje o meni.

Svakome prema njegovim potrebama, i svako prema svojim mogućnostima.

Jeste mmmmmm_da, tri su duha da te vode od slobode. I Boško tifusar je preko vode došo do slobode.

mmmmmm_da, ja želim tako smiješno malo, u par tvojih osmijeha bi stalo.

Egete uz bukvu, egete niz bukvu.

eto, razjeba mi metafiziku u fiziku.

moje pitanje je imalo u sebi, nevinist. zaklinjem se, nesvjesnim! ;)

bilo je pitanje. obično. u sebi je imalo neobično(...(?)... hehe... kreten, štaš...:D) puno ljubavi, ka vašim dušama. a ti ga ubi.

mmmmmmm_da, važno da ti netko ne sjebe imaginaciju.

Ako si mislila na mene, imaš sigurno nekakvih viših spoznaja od mene. O meni. Ne prihvaćam tvoje mišljenje o meni.

Autor: MedoDebeli | 28.05.2011. u 12:40 | opcije

wow. ovo me iznenadilo. zabrazdio si. mislim si ja :)

Ako me ne zadovolji rasprava zadovoljim se sam.

mmmmmm_da, al' zato ja sve prihvaćam, jer u Boga i u mene je sve moguće.

Prihvaćam i teške istine.

hehehe.

autodestruktivan si.(teška istina)

ajd, prihvati to. i razluči, gdje završavam ja, a gdje počinješ ti.

Mmmm! Kako se izvući iz te brazde. Htjedoh ti samo reći da se može sve reći, ali se ne moramo svi složiti. Što tu ima novog. Novog između nas?

Ja počinjem gdje Dunav ljubi Nebo, a ti završava na horizonteu kao točka mića.

Medo, mogu te ja izvući Džon Dirom il' Nju Holandom.

Al' ne vrijedi jer ćeš se ti opet vratiti u brazdu.

nemam pojma. (odgovor, u duhu Kaosa :D) imam ja svoju brazdu, das' zajebavam šnjon... čak, iako joj skužim sve finese i fore... i dalje je, moja. i, nema nikakve veze s tvojom. izuzev zajedničkog nazivnika- brazda. nisam kvalificirana za tudje brazde, najjednostavnije rečeno. ali... poštujem, zajedničke nazivnike. jbga. za sada sam tu, di sam...:)

Ovo je za tup-tup, uvijek nedjeljom, a nikad subotom.

mmmmmm_da, u brazdu te ljubim!

:D

ne misliš li, da si zastranio s tom sjekirom :O

Zašto zastranio? Kad upada u med.

davila sam se jednom. medom. strašno, majkemi :/

odoh. sve vas ljubim, tu i tamo :)

Na dva mjesta nas ljubi. Odlično Mmm! ( tu i tam )