Umorni Bukovsky

Opet sam napisao dobar blog!

Ovo je pismo rezultat vremenskih neprilika, stanja u meni koje izazivaju te vremenske promjene, bola, koji se može durati, ali ne prolazi, a i ljubavi koja se može durati, ali ne prolazi. Neka ne prolazi, ali molim sve zadužene za mene da tu ljubav ne umnožavaju. Neka ostane ovako draga, simpatična, blaga i uvijek ću je njegovati i čuvati.

Ako ima li nešto u ovom pismu što ti ne godi, pripiši to kiši, i običnom kuhinjskom krpom zbriši s ekrana. Tako i tako., to su pisma za brisanja , i to je sudbina svih naših pisama ….

Nekako te drugačije volim kad pada kiša, iako ti to vjerojatno ne znači ništa. Priznajem da me to ne iznenađuje baš previše, ili bar ne previše ljubavnički... Sunce jedino!

Ako ti se čini da je ovo pismo previše... uz kišu..., svaka nova ljubav je ponovni polazak u prvi razred i baš to je ono što nam se u njoj najviše sviđa. Uostalom, ti sigurno o tome više znaš! Iako ponavljam razred, nisam sigurni da ću položiti sve predmete

Neću ponovo čitati, neka ide….pismo moje! Na blog. Sretan ti put i nemoj izazivati nikakve nevolje. Svijet je pun nevolja.

P.S. Živjeti iz dana u dan bez ljubavi, prodavati sebi iluziju Mladosti a nemaš snage za dva dana vjernosti, i onda sve to nazvati svojom ljubavlju i plakati i nazivati ga ''babojebcem''.
Ne tražim da mene voliš ali njega voli zbog sve one ljubavi i bola kojeg ti je pružio i kojeg bi ti još mogao pružiti i kojeg svakodnevno pruža sebi. ( i iz mene piše ljubomora, priznajem ovim zaostalim kišnim kapima na prozoru koje će sunce uskoro osušiti i s njima će otići i moja tajna. Tu tajnu sada znaš ti i kapi kiše na prozoru. Zaista imam ogroman broj iskrenih i šutljivih prijatelja!?)

Ti si jaka, jako jaka, tvoje su emocije sadržaj i rezultat promišljanja tvog razuma….tvoja ljubav je tvoj racio…

A ,evo, pojavljuje se sunce, kao u pjesmi, kao pjesma

Kao rukom palim jednu jedinu dnevnu zvijezdu.....

Zvijezda Danica. I opet na Venerinom brijegu.

ovo, medo, miriše na pravu farsu;)

A na Veneri? Kako je s izvorima, vlažnost? Imam problema s disanjem.

Pa rekoh ti juče da je na Veneri pola šuma, a pola livada. A livada puna čičaka.

Pa rekoh ti juče da je na Veneri pola šuma, a pola livada. A livada puna čičaka.

Dina, svaki put kritika. Zar ja nemam pravo na farsu. Pogledaj oko sebe. Sve je farsa.

ma medo, ovo je smiješna farsa;)
kad si vidio da je farsa ozbilja, jbgati?

Farsa = nepristojni ispad!

nije nego komičan.
(saj ni res, pa je!)

Dina, tu tom blogu imaju i jedno dvije dobre rečenice. Toliko mi priznaj i ja zadovoljan.

senza altro, prva je "Opet sam napisao dobar blog!"

Medo, meni je tvoj blog antlogijski, a u ovom postu : Sretan ti put i nemoj izazivati nikakve nevolje. Svijet je pun nevolja.

To je čista farsa. Bez suvišnih komentara.

"Ti si jaka, jako jaka, tvoje su emocije sadržaj i rezultat promišljanja tvog razuma….tvoja ljubav je tvoj racio…", druga.
oprosti medo na uzurpaciji tvoga bloga, hm..na drugo čitanje sam se uozbiljila.

Dudh, mislim da ću ostati bez one livade i šume na Veneri, ako se ne okanem nevolja... Imam neku čudnu facu. I kad se od srca nasmijem, nekom to smeta...i eto ti kavge i u birtiji.

A i malo malo me znaš podsjetiti koliko malen hodim ispod zvijezda. Pa ti zato hvala.

Medo lomi stakla osmijehom.

Dina, što ćeš s tom ozbiljnošću na ovom kišnom danu. Bolje ispruži dlanove da ti pošaljem malo tople kiše, ili je u livadi još rosa.

medo, tek kad sam se ozbiljno uključila...počelo je dolaziti.
zato je farsa, mislim da, lijepo uspjela. hvala;)

Dud, kad se straijem i bolesnim čovjeku kaže; hvala!, očigledno da nije s njim nešto u redu. Trebam biti nervozan, i kapriciozan, i netolerantan...kao i svi ljudi pred kojima je još duboka starost..... Bar da mozak malo počne izdavati. Ti Parkinsoni I Alzhajmeri...toga nije nekad bilo....a meni se čini da sam od stare sorte!

Hihihihi, bit će da sa mnom nije nešto u redu. Jeb'ga lako se ispadne iz ravnoteže.

Trenutak kad se čovjek počne smanjivati...ali to je samo trenutak. Onda je opet kao svemir...beskrajan i pun sebe..Ne brini Dudh! Nisi se izgubio, dobio si napad dobrote, a ti se ne znaš s tim nositi.

Nosao sam se dok sam bio mali sad sam janje za jebanje.

Vidiš da si opet svoj. Lud! .Prošlo te.

Sva sreća što brzo ozdravim.

Svoj na svom, pa sa njega gledaj Sarajevo...

Ljubav je vječita tema, a shvatio je to već poodavno Dante, te je baš o toj istoj ljubavi pričao... Čemu onda mijenjati ono što je dobro?

Može li klupa u parku imati karakter?

Dakako da i klupe u parku imaju svoj karakter pa tako onda prolazeći pored njih odma uočavamo one karakternije, koje nas i privlače... dok one bez karaktera budu uvijek i prazne, kao da su zarazne.

Da, sada se sjećam!

http://www.youtube.com/watch?v=946gRQ0xLW8

Medo, Medo... opet si me iznenadio. Lijepo te je čitati i na nek način doživljavati to, što pišeš.....Istina je da ne može pisati o ljubavi netko, tko je nema, ne onaj, tko joj ne dozvoljava da uđe u njegovo srce, da ispuni njegovu dušu....
Hvala ti i za ovaj, s toliko osječaja napisan post iz kojeg iz svake rijeći diše ljubav.......

Mala, to je planinska ljubav. Drugačije dišem od nje!