Umorni Bukovsky

Čini mi se da ste i vi bili bolje raspoloženi nego inače, ili mi se samo čini!?

Vi svoj nihilizam prikrijete znanjem i znanošću, mnoštvom činjenica, duhovitošću, napadom, transferom. To radite stručno, to radite svjesno, to radite oduvijek i radite uspješno…kao iskusni blogeri (ice )

Ne mislim za sebe da sam nihilista, možda sam neki otvoreniji pesimista, uglavnom, pokušavam što točnije verbalizirati , pismeno i usmeno, svoje mišljenje koje u meni stvara , običnim rječnikom rečeno, tjeskobu, srdžbu, osjećaj nepravde. Nekada uspijem, a nekada dolazi do progresije…

Zadnja pisanja na ovim stranicama tražila su da napišem reminiscenciju. Volim samo tri strane riječi: reminiscenciju, aproksimativno i internetska aplikacija:

U mojoj župi je stolovao četrdeset godina isti župnik, vlč. Zvonko Ljuti. On je svoje nedjeljne propovijedi počinjao ovako:

'' Dragi moji vjernici, braćo i sestre, vi živite kao životinje, kao obična stoka; žderete, pijete, parite se i stječete. Nema tu Boga, nema tu Milosti , Isus je umro uzalud. Danas je nedjelja. Pogledajte koliko vas je došlo na sv. Misu. Gdje su drugi? Vašem susjedu sam rekao da ne bi trebao orati nedjeljom. Znate što mi je odgovorio, ( on mene uči! on mene uči! - lupao je šakom po propovjedaonici ), rekao mi je da ne može biti grijeh... raditi.
Bog je rekao da je sedmi dan za odmor, to je zapovijed, to je svetinja. On to okreće, tumači tako da može danas bacati umjetno gnojivo…
Ne možete Boga prilagođavati sebi i svojim nezasitnim grešnim potrebama….''

I tako bi naš Zvonko vrijeđao i izazivao svake nedjelje. Njegove podnevne mise su trajale od pola jedanaest pa do pola dva, oko dva sata je bila samo Propovijed.. Uvijek je to bila Predstava.

Ali je znao lijepo završiti:

'' Eto, Bogu hvala, Bog će nam poslati svoju milost, poslat će Duha Svetog na sve nas što smo danas ovdje, što poštivamo Nedjelju, dati će nam hrabrosti da budemo primjer svoje vjere, i kao Prvi kršćani, da izdržimo sve napasti i kušnje… Da bi učvrstili svoju vjeru u ova teška vremena, pomolimo se:

Vjerujem u jednoga Bog!"

On je nas toliko priviknuo na batine i grube riječi da se nismo puno ni uzbuđivali. Ponekad je i imenovao i one koji su došli i one kojih nema. Mene je prozvao ovako:

'' Pogledajte našeg Medu, došao je iz svadbe direktno u crkvu i još je pijan, došao je na sveto mjesto, na svetu Misu pun grijeha, traži, na grubi način, mjesto da bi sjeo jer ne može stajati. Umoran je! On mene uči kako žive zapadnjaci. On meni priča priče sa zapadne strane."

Nitko se nije okrenuo prema meni, nitko me ništa poslije nije pitao, nitko nije komentirao.


Znate što mi je žao!? Žao mi je što će se zaboraviti one moje riječi na kraju, moja obrana: '' Aut Cezar, aut nihil!"

Kada bi mi mogli i znali biti drugačiji?!

A onda to ne bi bili mi! Iskreni u vrijeđenju, otvoreni u nagađanju, nemilosrdni u opraštanju.
Onda to ne bi bio naš blog
Kamo bi nestali svi ti virtualni nickovi koji svakodnevno govore istinu o nama? I o sebi!

Opet sam napisao dobar blog!

Dobar ti je blog :) Jedino, pesimizam je hranjiva podloga za stotinu nevolja..

A i verbalizacija.. koliko je korisna s jedne, toliko je i opasna s druge strane.. verbalizacija ide iz uma.. pa kroz um protjerujemo stvari kojima tamo i nije mjesto, iskrivljujemo ih, steriliziram.. no, znam da džabe ja to govorim, no u mojem životu je verbalizacija napravila više štete nego koristi..

CA, kod mene se to izmiješalo...i ne vidi se razlika između optimizma i pesimizma. Olakšavajuća okolnost?

Pa ne osuđujem te :) Ali dobro je kod samog sebe osvijestiti zone pesimizma, uočiti mu dinamiku, pa možda i izvor..

Kod mene je osvijetljen. Samo ga trebam priznati.

lijepo si to rekao medo. i dobro je biti odlučan (mislim ovo sve ili ništa) prema sebi, kad već nemremo prema drugima? u stvari, samo pijem kavu i prazne su mi misli. dobar osjećaj...

koko, što je pesimizam? u odnosu na što? evo jutros ova moja jedna jedina cigareta uz kavu je čisti pesimizam? tko je vidio danas pušit, kad je to out? a opet, s obzirom da je samo jedna a ne deset...e to je vrlo optimistično!

Mai, to je čista meditacija ( prazne misli ). Uz kavu. Korisno, a ima i duhovnu podlogu. Kava.

Mai, a ne bi rado svojim plućicama dala šansu da se malo vesele, i uskratila im i tu jednu cigareticu? Optimizam- pucao je u nju samo jedanput, a ne deset puta (ipak ju voli, jel)

nihilizam je onak, pasivna anarhija..zato medo popije kad pohodi sveta mjesta;)

ima i jedna staklenka...za kavu! jako dobra priča (od većine onih glupastih mailova) na temu punine i praznine! e voljela bih jednom takvom kavom popunit svoje...praznine!

Dina, anarhija je vrsta slobode....nešto blizu idealnom....nešto kao komunizam. ( nisam svake subote bio u svadbi! )

štima, medo...;) (nisi ni svake nedjelje u crkvi)

Solidan blog.

jutoooo :)
moje su misli, od jučer na godišnjem... ;)

(svatko od nas ima različite načine ventiliranja. ja, eto priznajem, problem ponekad analiziram do kocena, ali najdjelotvornije je kad sve stavim na stand by, pa, vidi vraga sve se riješi, ili posloži na svoje mjesto kad najmanje očekujem)

Marta? Ti?!

Meija, meni se tako popravljaju kućanski aparati, pa čak i računalo.....pustim ga par dana na miru i krenem ispočetka.
A misli.... ne znam!

medonjo, znam se zaigrati na kompu. prije sam zajašila i nisam puštala, ili dok nisam problem riješila ili dok mi nije vrijeme iscurilo. pa ispočetka...a onda sam skužila da je komotnije kliknut na pauzu, pa nakon nekog vremena dalje nastaviti s igrom. i dovršiti je jer rješenje je bilo pred nosom, ali, naravno ga nisam vidjela.
tak i s problemima...samo odmak.

tak i s mislima koje nisu one boje koje priželjkujemo.

probaj

:)

Možda bi išlo s novim mislima?! Ali stare su pustile korijenje. Teške su. Nisam siguran da bi bez bagera ....

ma daj...pa misli smo mi. mi ih kreiramo. nitko nam ih ne čipira :)

vjerujem da su misli moćne. da imaju energiju koju treba poštivati. pa baš zato nužna je selekcija
vjeruješ li u kompatibilnost energije? da onakvu kakvu emitiramo, da nam se istovrsna i vraća?

medo, meni valjda da ponovo preslože sve svjećice i dijelove....i nadalje bi svijetlile...drugačije! meija, neke stvari (a nisu stvari) se ne daju...reparirati! kak reče medo, reptili su ipak stariji od nas, kaj ne?

pa ak se ne daju reparirati, mai...završe na otpadu.
mada, ima onih koji i iz ništa, već odavno beskorisnog, bačenog, znaju napraviti nešto. istina, možda samo kao novi skupljač prašine, ali i dalje psotoji

Meija, kažu da ta energija luta dok se negdje ne realizira. Nije nužno da se mora nama vratiti. Tako pišu.
Mai, kad bi krenuli opet ispočetka, sve bi napravili manje-više isto. Nikakvo iskustvo ne bi uvažili. Ja sam kao posljednja budala prošao ovu težu prošlost. I kad gledam sada...opet ne bih bježao.

ne meija, ti antikviteti su upravo nešto što je najvrjednije i njegujemo...iako ničem ne služi tj. nemaju uporabnu vrijednost. barem ja tako. nisam praktična...žena! uporabi i...ostavi. čak i obleku koju volim nosim stalno (iako je to stalno tak smiješno...dok trajemo trajemo)

da, medo...ne sporimo se...i sama tako vidim. neki dijelovi nas su nepromjenjivi...čak i da hoćemo, ne možemo!

krivo kažu....mi smo energija. to što ponekad lutamo, tako je kako je.
sjeti se-ne znaš o nekome baš niš, "poznajete" se pola sata, a kužite se svih 30 minuta.

koliko takve iste energije i ovdje, u pisanoj riječi osjetiš, da je srodna tvojoj?
ja da, ima je....

Kogka je bačena. Od sada te zovem Medo Ljuti.

Ali diskusija za popizdit.

(kocka)

da bi nešto bilo antikviet, treba biti puno više od uporabnog predmeta koji je izgubio svoju prvotnu namjenu :)
prelako sve odbacijemo.
a s druge strane čuvamo nepotrebno.
nije samo o stvarima riječ.

antikvitet*

Volim kad svi zašute nakon mog komentara.Tad znam da sam napisala odličan komentar.

Dudh, misliš li i ti da bi trebali prekinuti diskusiju? Pitam tebe jer ti sve znaš.

Na svaki kvar, kao i na svaku energiju krenem čekićem kao stručnjak u kojeg je samo jedno rješenje. A srp mi u kosi. Kao Mjesec.

Marta je opet napisala odličan komentar! Dva!

Nigdje ne vidjeh diskusiju. Samo razglabanja.

dijalog.Ispravljam.Mislila sam da nitko neće skužiti:)Dudh..sjedni, pet.

Medo Ljuti, njena dva komentara su toliko odlična da nikad neće moći komentirati bolje.

A zašto nam uvijek netko mora reći da pizdi od nas?

Čudni su putevi gospodnji.Biće mi je to misija.

Zato što je ona mala šizika. Pardon, pizdika.http://youtu.be/alxI1X-AObg

Misija? Misionarka. Skidam kapu pred Gospodinom!

...s usnama punim osmijeha.

:) E.Širiti glas razuma.

Bez zeke.Možda mi fale neke sinapse..kajaznam.Ali, kad čitam ovakve dijaloge do mozga mi dolazi samo "trtlj-trtlj-trtlj.."

ožujka, nisu to sinapse nego daske.

:)

Nas troje imamo iste poglede, samo u različitim smjerovima. A možda nas jebe i dioptrija.

Trtlj.

Znam ja kaje moj problem.Lažem s predumišljajem.Onak..kažem sebi:"sad ću malo lagat'" i krenem.

Otjeraš mi gošće i kažeš :" trtlj! " Simpatično. Tako je govorio sv: Pavle, Korinćanima.

Mrsko mi lagat' tako da ni sama ne kužim kad lažem.

Nikog ja ne tjeram.Rado bih da ljudi brane trtljave stavove.Možda bih s vremenom skužila o čemu pričaju.

Takoc.Sad gibam:))Komodajte.

Treba zauzeti hađiđi stav. Stav osam smjerova. Di sežu naši pogledi. U rupičastih naočala.

A zašto bi ti to morala shvatiti? Osobe imaju svoje " trtlj"-ove. Ustvari, svi mi.. i blog je zato dobar; da se ne shvatimo.

Btw, zato volim Babu i Vegu.Svaka misao ima glavu, tijelo i rep.

Medo Ljuti, ta prije bi ožujki u guzicu nego u glavu.

I zato te cijenimo, zato što znaš procijeniti!

A zašto ja volim sladoled kad led ne volim vidjeti ni na teveju?

Jok Medo.Volim znati kaj bi moglo ostati zabilježeno u mojoj sivoj tvari.Nekim čudom volim tamo pohranjivati bedastoće.Stoga sam postala prilično selektivna.zeru bi se moglo povezati s onim odašiljanjem i primanjem energije..ali jednostavnije mi je zamisliti da je veća vjerojatnost da i ja zabalavim ako sam u tramvaju punom prehlađenih ljudi.

ožujka se vozi samo u trajvanu zvan čežnja. S brojem dva. Do Žitnjaka.

Sad sam se fino nalaprdala:)Pružam stopalo za nogoljub i kidam.Baj!

Ja počnem od stopala pa dokle stignem.

http://youtu.be/N3WSlWqHHjg

Dudh, "rastala se jednog dana ljepotica od sirotana". Bez sladoleda. Jesi li ti ikada bio prehlađen? Pa što? Od tramvaja ili od sladoleda kojeg si čuvao za kasnije?

Ja se prehladim samo kad sjednem na hladno, pa dobijem unju.

Pa je tako meni mladež na guzici tumor na mozgu.

Dud, al ga ti mlatiš

CA, i melje.. melje....i onda kaže nešto izvan pameti...genij!

samo što nije podne, al svejedno....tako vas je dobro čitat..tek kad odemo mi kokice, vi pjetlovi tak zakukuričete!

mai sarai, prošlo je podne pa je i vrijeme da kojem od pijetlova pustiš krv tako da bar tri puta kukuriknu.

Znaš, Mai, ovdje kod mene pijetlovi stvarno kukuriču. Počnu ranom zorom...i cijeli dan. Možda to ima veze s brojem kokoši, ili brojem skokova...na plot!