Umorni Bukovsky

Evo, ispred nas su '' Dani Slave'', dani Antifašističke Borbe i dani Nezaboravne Državnost, dani Moše Pijade, i Luke Bebić, i Luke Modrić. Nekako se osjećam pjesnički , a budući da si vi stari drugovi, odnosno drugarice, poželio sam to napisati. I da, skoro zaboravih, bit će tu i '' Baklje Ivanjske '', u živo, pred kućama naših prijatelja zbog kojih se osjećam kao Posljednji Mohikanac, kao posljednji među Posljednjim.
( To se Indijansko pleme vodi kao izumrlo, i pomalo skrivam svoje porijeklo, jer zakon je zakon i ako je nešto izumrlo onda ne može biti preživjeli niti jedan . Možda me ostave, jer moja posljednja nije Mohikanka, imam 62 godine tako da bi se teško mogao roditi i posljednji PoluMohikanac.)

Je l' znate da je većina starih filozofa umirala vrlo mlada, ispod prosjeka za ono doba, ispod 30 godina. Onaj moj psihić kaže da je "filozofiranje" težak posao i da je većina umrla od upale žuči, tj.od posljedica te upale. Ni prije 5000 godina, ni sada nije bilo za to lijeka. Najbolje su prolazili i najduže su živjeli oni koji su se pravili ludi i govorili:'' Nisam ja odavde''. Jebeš ga, kad ja to shvatim u 60-tim, i kad sam u žuč već natrpao kamenja .

Svako jutro čim ustanem, pomolim se sv Ivi i zamolim ga da mi nitko ne dira žuč. Badava sve, kad ja prvi počnem po njoj kopati, valjda mi je to ostalo iz onih dana dok je bilo Indijanaca i dok smo zajedno tražili i ispirali zlato po potocima. Imao sam napad te žuči, i otpušten na vlastitu odgovornost. Koliko je taj moj postupak zabrinuo doktore i osoblje najbolje je ilustrirao taj moj '' psihijatar -specijalista'' koji radi u kao internista ( specijalizacija ). Ovako on to opiše; kad kod njih dođe debeli i teški čovjek, preko 60 godina, i koji zbog nekih svojih muha hoće prekinutu liječenje i ići doma, trojica specijalista trče pisati otpusnicu. I samo paze da živ uđe u taksi, a onda mu mašu zastavicom Barcelone , ili s kockastom kapom. Znači da sam ja imao i sreće s doktorom. ( dao mi je antibiotika za dva dana )

Situacija će biti sve gora i gora. Ja se svakako pripremam. Neki dan su mi prijatelji kroz prozor ubacili onaj automatski bolnički krevet u kojem je sve pomično; i uzglavlje, i podnožje, i visina od poda, i kosina lijevo i desno, i kosina naprijed i nazad. I daljinski. Super univerzalni krevet za masu eksperimenata. Ima još jednu neobičnu osobinu i univerzalnost, naime, osnovna mu je namjera bila da ide od umirućeg do umirućeg . Zadnji je na njemu umro moj susjed (63 ) i kako nitko nije dolazio po krevet, ja odem, "šepajući", s kanilom, u Crveni križ, i dobijem ga na revers i, neka mi netko prigovori da sam praznovjeran, ili da mislim živjeti vječno…Sav posao ( prilično je težak taj krevet ) smo obavili uz smijeh i zajebanciju, iako sam primijetio da se jedan od pomagača boji i sjesti na njega. Gurnuo sam ga prema krevetu a on se izmigoljio kao da sam ga gurnuo u rijeku. Meni savršeno odgovara zbog bolova u nogama. Podignem ga toliko visoko da mi noge ne dodiruju pod, i onda ih lagano njišem što im paše, iako ne znam zašto . a paše im i odmor uz podignuto podnožje.

Nemojte me proglasiti perverznim, samo si pokušavam malo ugoditi, a vrijeme odlaska je već odavno dogovoreno i određeno bez obzira na krevet. Samo se čeka da obavim još neke zadatke, a što, nažalost ja ne znam koje. ( Smisao kreveta!?)

. Ako hoćete imati kuću na selu, dohranite me. Jedini je uvjet da, ako padnem u komu, da me što prije isključite. A ovi moji mlađi prijatelji na moju ponudu da me dohrane, odgovaraju; tko bi tebe dohranio, pa ti nećeš nikad umrijeti! Priznajem da mi je to lijepo i drago čuti.

Temperatura je oko 14 ujutro, a oko 41 poslijepodne što nije nimalo ugodno za duže sjedenje uz kompić, ili knjigu…. ni za disanje. To bi trebao biti početak ledenog doba. Ako ste čitali da su se one sjeverne struje, struje u Sjevernom moru za ozbiljno i za stalno promijenile… Gledao sam losose, i oni se čudno ponašaju.
A pročitao sam i nešto što se tiče baš mene; moram početi razlikovati život samca od usamljenosti, i to razlikovati ne samo umom već i djelima. Ovaj tjedan sam mogao ići četiri dana negdje kraj Zadra,u neko vojno odmaralište, kao časnik HV, ali mi se učinilo predaleko za autobus, jer to ne idu invalidi, već zdravi časnici HV. Ipak sam ja, zbog kanile i višesatnog drmusanja, invalid, istina civilni ali ipak invalid. Hoću reći da se i tako razlikuje život samca od usamljenosti. Samci ne moraju biti usamljeni….ako ne žele.

Toliko za ove predslavljeničke dane.

Blago onima kojih se to ne tiče.

I kompić mi ima neku manu. Naime, kad prelazi na drugu stranicu,na Wordu, nekamo pošalje tekst prve stranice… Ponekad pronađem pod ''oštećen'' a jučer mi je cijeli roman, i to ljubavni roman, otišao, nadam se, u cvijeće. U računalu nije, bar na meni poznati način. Ostao je naslov i prazna stranica, kad otvorim naslov. Sve je kao normalno, samo nema teksta. Šteta!!! A bio je pun inspiracije, povrataka, ali ne žalite jer bi ionako otišao na drugu adresu. Problem je što kad pomislim da ponovo takvo što pišem, osjetim grčeve u želucu, od straha i napora, od ponavljanja vječnih istina, romantičnih….
a možda i od tih mojih dragocjenih kamenčića koje ljubomorno čuvam...?!

Predstoji nam i solsticij. I to ljetni. Bubnjanje i plesanje cijelu noć.

A i Dani Svježeg kruha....

Pa će doći i Čak Noris jer on jede kruh od sutra.

Nekakav mir se spustio na blog. Kao da svi čekaju finale! Maskirani!

Di vlada mir tu je groblje. http://youtu.be/P9pjPIiUTVY

Ugodno ću se smjestiti, s dalekozorom, i govoriti 50 lijevo, skrati, pojačaj punjenje...svi će me čuti....

Medo, pa ti si pravi mladić.

" Tko nije sposoban za rat , nije sposoban ni za mir...."

Izgleda da u svakom od nas čuči Ratko.

Jer svi smo mi Mladići. Duhom.

Dudh, ti si i po godinama...mladić.

Umoran starac sam ja mada izgledam mlad.

" Umoran starac sam ja...."
Nije ispravno, treba reći: " Ja sam umoran starac!" ( subjekt, predikat.....)

A ne, ne! Nisi ti umoran starac, nego umoran starac sam ja. To ti je stvar gramatike.

Ili trebaš reći: " Ti si umoran starac!" To je " glede " pravopisa ". Ne znam za SAD!

dostojanstveno, dostojno - to znači doslovno stajati uz..poravnano rame uz rame.
tko se NE boji umrijeti, NE boji se ni živjeti!

Al' ja sam pjesnički slobodan i neću se gramatički vezati. Važno je samo dobro se zezati.

Dina, sve je to trening...i sve smo bolji, dapače, odlični!

ide vam tak dobro dečki da vam zavidim...zato i postoji pojam...drugarčine! nisam nikad čula da su žene rekle...ona mi je drug!?

Ide nam ko mladoj kobili. U proljeće.

Žene obično imaju "najbolju prijateljicu" sve dok joj ne poševi muža. Ovdje sve vrvi sa ženama čiji su muževi otišli s najboljom prijateljicom. Već sam počeo stvarno sumnjati u tu sintagmu ., " najbolja prijateljica ". To žene namjerno daju dramatičnost svojoj životnoj priči. Mai, slažeš se?