Umorni Bukovsky

Ulazeći u novu, nepoznatu prepisku s ženom čudnog životnog puta i čudnih životnih sklonosti, naime, dipl.ing., završeni student gitare i veliki ljubitelj klasike, koncerta, opera i opernih kuća, koja i danas kalkulira, štedi, odriče se običnih stvari da bi mogla otići negdje na koncert, na poznato mjesto i poznatu melodiju, operu, mjuzikl. Mislio sam, mislio i smislio; idem se malo "igrati" i napisati joj pismo koje će je iznenaditi. i evo pisma:
'' Moje veze s glazbom mislim da su u genetici i to po očevoj strani, lozi…svi u njegovoj obitelji imaju sluha i svi lijepo pjevaju ( ..i piju ). Moj otac je bio veliki zaljubljenik u talijanski belcanto, pa tako i u Verdija, Puccinija, Donizzetija, Leoncavalla ( to je dobio kao talijanski zarobljenik u Veroni za vrijeme rata… ) Tu svoju sklonost je prenio na mene jer sam od rane mladosti, od prvog radija, slušao s njim razne isječke iz opera, naravno, preko radija. Moja majka, vrlo pobožna žena, nije bila iz posebno nadarene glazbene obitelji, ali je, ne znam iz kojeg razloga , voljela orkestralnu i , naravno, crkvenu glazbu. Vrlo često je odlazila na koncerte pa je mene, kao klinca, vodila sa sobom. Ne znam da li je to bilo iz razloga što me nije htjela nikome ostaviti, ili je, ciljano, htjela probuditi kod mene zanimanje…sjećam se da mi je u početku bilo dosadno, ali sam odjednom, slušajući tu vrstu glazbe, počeo doživljavati vizualne efekte i to mi se jako sviđalo ( jesam li tu počeo piti?! ).
Znam da sam slušajući '' Slike s izložbe '' M.P. Musorgorskog, stvarno imao dojam da uz mene prolaze različita ulja na platnu, akvareli i još neke nepoznate crtarije.
U gimnaziji sam bio član Glazbene sekcije, gdje sam, osim sviranja klavira i još nekih instrumenata, počeo učiti o povijesti glazbe kao neobavezan predmet. I dan danas ''Historija muzike '' prof. Andreis-a zauzima posebno mjesto u mojoj krnjoj, pokradenoj biblioteci..
Za vrijeme studija sam bar dvaput tjedno ( kad sam bio trijezan ) stajao na galeriji HNK-a i tako odgledao i odslušao sve opere koje su se u to vrijeme prikazivale ( 1968-1971 ), čak po nekoliko puta. Zahvaljujući neurednom studiranju, hrvatskom proljeću, radu preko stud. servisa, pokupovao sam mnoge ploče velikih majstora orkestracije koje su mi stalno bile u opticaju. Tako sam kod kuće imao 7 od 9 Beethovenovih simfonija koje sam odslušao bezbroj puta u bezbroj stanja, ali svaki put se javljao neku novi vizualni doživljaj i zato baš Beethovena smatram jedinim i jedinstvenim.

On je toliko prepoznatljiv , ako baš i ne poznate neko njegovo djelo, prepoznat ćete ga…

No, nije to slučaj samo s njim, njega vežem za neke emotivne uspomene, ali jednako tako se može prepoznati Mozatra, Bacha, Čajkovskog, Chopina i mnoge druge. Svaki ima svoje.. stil! To što ja posebno volim 'B' , ne znači da ove druge ne volim. ' B' je jednom napisao u svom pismu knezu Lichnowskom :'' Kneže, to što jeste, postali ste slučajem i rođenjem, dok ja svoj položaj i svoje ime dugujem samom sebi. Knezova je bilo i bit će ih a Beethoven je samo jedan!''. U odnosima s aristokracijom, 'B' , nikad nije saginjao glavu i uvijek je govorio svoje mišljenje ne obazirući se pred kim to govori. To se osjeća i u njegovoj glazbi.
Rekao sam da volim i druge majstore. Baš sam jučer ( nedjelja ) kuhajući ručak, slušao dva klavir koncerta, jedan Greegov a drugi Chopinov. Bilo je slušljivo. Danas je sve, naravno, na CD-ovima, premda mi se čini da nema bolje reprodukcije od kvalitetne ploče na kvalitetnom gramofonu ( moja linija je Schneiderova iz ranih osamdesetih i još je u funkciji. Koštala je cijelo malo bogatstvo. )
Uz sve što sam napisao, slušam i volim i modernije skladatelje, Schonberga, Stravinskog, a '' Carmina Burana '' Carla Orfa je pravo remek djelo..
Za opere je Verdi svemoguć ( meni! ) , ali su mu vrlo blizu i Puccini, Donnizeti, Lisinski, Zajc, Bizet, Gluck itd.. Sa subote na nedjelju, gledao sam i slušao na drugom programu ''Rajnino Zlato'' od Wagnera ( Wagner je na neki moj način jedan jedini, možda zato što ide uz viski iz flaše do kraja ) i moram priznati da mi on ne sjeda uvijek dobro i jednako u uho što mi se mi se ne sviđa. Ali prije nekoliko tjedana bio je Verdijev '' Rigoletto" i bio je poseban , bez obzira na moje raspoloženje, a znam je na pameti i uvijek je užitak.
To je ono skriveno i nevjerojatno kod slušanja; kad neku stvar slušam i gledam više puta, to je kao nogometna utakmica, sve ovisi o izvođačima. Kod različitih izvođača ista arija zvuči drugačije, a koji put, s lošim izvođačima i neprepoznatljivo. Nedavno sam slušao Puccinijeve ''Turandot'' Nessun dorma u izvedbi jednog našeg tenora i nisam ga prepoznao jer mi je u uhu uvijek Pavaroti.
Međutim, kako i kada sam se razbilo i sve više ostajao doma , repertoar mi se proširivao, počeo sam slušati skoro sve; šlagere, šansone, rock, mjuzikle i otkrio sam da me još uvijek fasciniraju glazbeno scenska djela. Poče sam cijeniti A.L. Webera i to rock operu ''Isus Krist Superstar '' i ''Fantoma u operi'' za kojeg se još nisam opredijelio da li je opera ili mjuzikl..
Eto, napisao sam nešto o osobi koju ne poznate , kojem je, u svemu tome, najljepše vizualna kombinacija koja, ponekad nalikuje na laganu halucinaciju, lijepu i kontroliranu halucinaciju, a to je nestvarno, nemoguće i očaravajuće, to je ono što želim…letjeti!!

Naime, već prije spomenuh: "Ja želim letjeti!"

( Vjerovali ili ne, ovo pismo je dokaz što se sve može izgooglati, i uz malo mašte.....)

Bachova je fuga pregolema.

Samo zi zaboravio Tartinija i Đavolji triler.

Tako da Piran nije samo poznat po zaljevu.

Što se nije bavio nekakvim zanatom...?!

Il' bar da je mislio na vinograd.

Dudh, taj će te Piranski zaljev odvesti u političke vode. I diplomatske. Je l' ti to treba?

" Nedavno sam slušao Puccinijeve ''Turandot'' , Nessun dorma, u izvedbi jednog našeg tenora i nisam ga prepoznao jer mi je u uhu uvijek Pavaroti.
Mislim da mi je to jako jaka ,ako ne i najjače, rečenica.

Medo, mene Piran vodi u romantiku i sevdah.

Nisi prepoznao Turandota il tenora? Tenor je Braus.

bog-i-bogme, mašta ti je snažna

dobravodo, pa kad nema nekoga da mu sjebe imaginaciju.

Dobra vodo, čista kompenzacija!

Dudh, a što je to tenor?

To je ona stvar što može da te zgazi pa kad prelaziš pazi.

To je teror!

Ovo kao da je pisala gluha osoba :P

Slušaj vojsko: " Naprijed...marš!"

terror couple kill colonel. http://youtu.be/-sCTxS_B6h4

http://youtu.be/MYQTeXRg770

http://youtu.be/vFbI8ti5yG4

Rekoh i onima s Marsa:" Nalevokrug i napred marš! I tebe se tiče, Đorđe!

Možeš svojim "ratnicima" komandirat' :P

Ignore je jedina opcija hahaha

Mislim da nađoh plačljivca kojem zasmeta moj "riblji blog" ...

Ne može se ptičje govno staviti na ignore. Već će se ono osušiti samo od sebe.

... i izjesti lak :P

Nazovi dotičnu kojoj pišeš pismo nek' ti objasni što je glazba, napišeš hrpu gluposti, tko će ispravljati, briga me ...

Ignore mi je prazan. Ne želim tu stranicu prljati sa sektama i pokvarenim osobama. Pogotovo ne sa zlim!

Ja sam mala beba za Sotonu, vladara Zemlje, koji sjeti na svetoj stolici i ima broj zvijeri :D

Je'n, dva, je'n, dva...leva....leva.....leva...pogled pravo....i pozdrav ....Zdra- vo!

Vojska spasa, a ne znadu MARŠ..irati. Ali dobro pjevaju. Obični psi
( oni divlji zavijaju da liči na ljudski smijeh ) znaju i razumiju : Marš! Marš na ...! Vojnički marš. a nekim se to treba ponavljati...ponavljati...ponavljati....

Dah ti ključ istine, upotrijebi ga ili baci, moj posao sa tobom je završio ...

Ovaj Đorđev prilog je preopširan za moj blog i bit ću ekonomičan. Đoko, objavi to na svom blogu! a ionako te puno čitaju, sve više....

Ode Đorđe u Stari zavjet!

Usput Medo, mene si jednom "ukorio" što sam obrisao drmaksov komentar (na čemu ti zahvaljujem). Bilo bi lijepo da to od sada primjenjuješ i na sebi.

1 : 1 !
Što se tiče ukora. I ne možemo ni jedan više ništa promijeniti. Ne sjećam zašto sam ti prigovarao, ali se sjećam da si odgovorio da se ponavlja ( njemu si odgovorio ). I ovo je izgledalo prepisano i predugačko i nema veze s blogom. A ni sa mnom!

Medo, al' mene si promijenio. Na bolje.

Kako znaš da se to neće dogoditi i meni? Ta promjena na bolje, nakon tvoga " ukora "!

Pa rekoh već da bi bilo lijepo.

Bar meni.

Dudh, u jednom slučaju je ironizirana osoba, a u drugom vjera. Možda, kažem možda, ipak postoje razlike? I ako si primjetio da sam kritičara zamolio da ode s bloga. Ti to nisi Drmi rekao!

Medo, u trećem slučaju će biti nešto treće.Nije bitno što je dok još uvijek smatramo da je naše.

I primjetio sam. Al' jebiga i Betoven je bio nagluh. Što ga nije priječilo da sklada muziku.

Kad i misli globaliziramo....valjda je to nešto četvrto!

Medo, al' što god mislimo, što god govorimo, što god pišemo, to su već mislili, govorili, napisali mnogi prije nas, a to isto čine i mnogi sada, a to će činiti i mnogi poslije nas.

Biti gluh i pisati glazbu, i....pa, dobro...metafora je metafora!

I bio je protjerivan iz mnogih dvoraca, i dalje je skladao.....

U svakom slučaju, može biti i metafazon, A nije nužno da ne postane i staza na kraju. Mliječnog puta.

Bome Medo, i to je što kažeš. Ova zadnja ti mnogo valja.

..i prosjaka su otjerali s mnogih pragova, al' on i dalje prosi. Samo što je rasplakao jednog mrava. Više nego pjevac Petra.

Medo jednom reče: pravi komentari koji pogađaju srž stvari se brišu :)
I rest my case, happy ...

Đoko, 'ajd' skrati malo i ostavljam....tvoj citat je opširniji od cijelog mog bloga i svih komentara. Trebao bi vidjeti da to nije pristojno, nije fer, bezobrazno iskorištavanje tuđeg prostora. I to nije nekakvo tvoje mišljenje već citati . Mogao si staviti link gdje da to nađemo na googlu. U čemu se sastoji tvoja poteškoća da sve te istine staviš na svoj blog.? A nisi bio pozvan u goste. Dvostruko si bezobrazan, jer sam ti dao do znanja da odeš.
Nisam brisao ni jedan TVOJ komentar!

Već dva :P
Odoh ...

Čim mu nešto nije po volji, Đoko briše, ili u Egipat, ili u Stari Zavjet. Prema Svjetlosti! Prema potrebi!