Dati dio sebe...

Bilo je to davno,još u mom djetinjstvu.Iako stanujem u samom centu, da, da već svi znate, sela mojeg malog, iza vrta nalazila se stara zgrada napuštenog suda.U dvorištu je bio veliki orah i sve je to davalo dojam seoske idile.Ptičice su nesmetano cvrkutale, grlice gukale.Ali nije bilo sve tako krasno.Kada je iz zgrade odselio domar, ostao je mačak koji nikako nije htjeo na treći kat nove zgrade.Tamo nije bilo ptičica niti hlada koje je pravila velika orahova krošnja.Danima je taj mačak, koji baš nije izgledao uhranjen ni dok je gazda bio tu,tugovao i samovao.Jedno jutro izmučen glađu pojavio se pred vratima naše kuhinje.Uplašen i usamljen bojao se i vlastite sjene.A ja, luda za životinjama, skrivečki sam mu dala komadić mesa.I tako je to trajalo danima sve dok nije i ostao u mom dvorištu.Postali smo nerazdvojni.Budio me šapicom, sasvim nježno, jer kada je vidjeo otvorena vrata od hodnika dotrčao je kao bez duše stepenicama do moje sobe i čekao da ga mama pusti unutra.U uho mi je nježno preo, ali nikada nije skočio na krevet.Između nas se stvorila neraskidiva nit.Pratio me u školu i dočekivao kod mosta kada sam se vraćala.Nikada me nitko nije volio tako kao ta životinja.Bila je to iskrena ljubav koja je nastala iz mrvice dobrote.I nitko nije imao ljepši pogled od njegovog, naravno osim mog plavookog sina.Kako to u životu ide sve naopako.Nekom pružiš tako malo, a bezgranično te voli, a nekom daš sve, godine života, ljubav, djete, a na kraju te želi pogaziti.Nema pravila, niti pravde u ljubavi!

Zvijezdice i ja bih rado da je ktaj sretan, ali...life is life!

tako lijepo, ili bolje reći istinito pišeš, uvijek...već sam to odavno htjela primjetiti...a da li uopće u životu ne samo u ljubavi ima pravila ili pravde.....

.Vrlo lijepo ispričana priča o mrvici ljubavi. Mnogo puta malena stvar može promijeniti nastavak življenja. Znamo da i mrvica ljubavi može spasiti brak, tužnoj osobi je potrebna lijepa riječ ili neko rame za plakanje, izgladnjelom vrapcu mrvica kruha te da ne nabrajam dalje i svi sretni. Tako je to u životu ali ponekad nailazimo i na one kojima daš sve ali uzalud. Ima li tu pravde?
Kad je u ljubavi bilo pravde? Sa pravdom se možemo sresti jedino na sudu gdje se razrezuje po zakonu i paragrafima a ne po ljudskosti i donose presude…

Istina je ovo Elwisovo o ljubavi i pravdi. Ali, istina je i da si ti sposobna voljeti i mačku i muškarca i dijete i svemir, ali možda još moraš poraditi na voljenju - sebe! Govorim tebi, ali to je upućeno mnogima od nas, ženama i muškarcima. Tvoje su pričice životne i tople i ispisuju te, možda i više nego ti njih. :-)

Hvala svima, istina je uvijek pišem stvarne događaje koji su bili u mojoj prošlosti ili se događaju u sadašnjosti.

Erica ne znam sta da kazem..ustvari znam sta da kazem ali ne znam sta da napisem nisam nadaren za to, prica je prekrasna i tako iskrena i topla najvjerojatnije poput tebe koja si je napisala, sta da ti kazem nije lako zivjeti ali moras biti jaca od zivota a ti to mozes i definitivno zasluzujes. Ne daj se negdje postoji srodna dusa mozda je cak i jako blizu samo se jos niste prepoznali, osobu poput tebe svatko bi pozelio za prijatelja a i za jos mnogo vise, vjeruj mi, u ljubavi mozda nema pravila ali prava ljubav postoji i tu je na dohvat ruke samo trebas posegnuti za njom a osoba poput tebe to zna i definitivno ce uspjeti.
E