Iz života

Link

...još jedna noć...ni ne brojim ih više...koračam zamišljenim vrtom, nemam ih više ni u snovima ...ruže su pognule svoje pupoljke kao što smo mi okrenuli glavu od ljubavi...pružam ruku, jedna crvena kap klizne niz ruku...pada na moju dušu...i umjesto vriska boli samo usne stisnem jače...već po ne znam koji puta govorim ti ono što mi je na duši, ali kad pogledam bolje...nema tebe... ni imena više tvoga nema...niti na pijesku...i samo udahnem u tišini...ugušim jecaj...uzalud je sve...ponos jači od razuma postavio je zid a ja sam preslaba da ga dotaknem, da se izborim ... jer svaki puta on je jači...slaba sam...i još će jedna noć proći...a ni tvoga imena nema više...