Umorni Bukovsky

Osjećam zoru.Ne mogu govoriti, ali mogu čuti, i mislim kako su veliki darovi koji imam: mogu hodati, mogu vidjeti, mogu čuti....i slušam ove jutarnje ptice i ovaj potok i ovu sovu koja se sprema na spavanje.
Ne mogu spavati Ništa strašno. Sjetim se svih onih koji nemaju gdje spavati i znam da i oni nešto osjećaju. Možda ne znaju da to što osjećaju zovu nadom...
Neki se neće ni probuditi.
Svašta se događa ovo nedjeljno jutro...i prepuštam svoje prijestolje onima koje ga žele, koji su našli svoju svrhu da budu na vrhu, da budu drugačiji.
Moj je san ispunjen.
Nekako sam baš ono što jesam!

ja nisam spavala...:))))

Lijepo napisano ;)

Najbolje je, u biti,
biti ono što jesi
i to ne kriti...
Jutar ti dobar
ovaj, sad,
suncem obasjan
i samo, jednostavno,
budi...
jer tvoj san je
dosanjan....

Jutro prijatelju mislim da ni pokojni KRLEŽA nebi bolje napisao**
Pozdrav***

Hvala svima, a ti Lady, mogla si se javiti, i mogli smo zaista ustanoviti da li smo to mi za koje mislimo da smo mi. Noć ima vizionarskih sposobnosti i rado pruža usluge tih vrsta....

medo ja sam ti docekala zoru na otvorenom ..nebu..
ne da se usporediti s ovim ovdje...dozivljajem
ni to sto nisam spavala nije mi tesko, jer vratio mi se moj unutarnji mir,,,

Taj " unutrašnji mir " to je nešto punu više...to nije kad zaspiš pa se probudiš radostan...to je na duže staze, na šire ceste. Je si mislila na taj mir? I da se vrati za jednu noć.? Neku ljudi ga love meditacijom cijeli život, a ti....u jednoj noći. Imaš puno sreće i čuvaj ju. I mir , čuvaj!