U stvarnosti, realnost je puno drugačija....

Link


Crkva…knjiga…posljedica.…tako barem ispada, vrlo sadržajna i nadasve zanimljiva je to knjigica, zvana ¨¨ Vještičji Malj¨¨.. koja priča o lijepim stvarima…ustvari…NE…zbilja je opakoga sadržaja kao i sve ono o čemu ona govori, moglo bi se reći podosta izopačena s obzirom na ono što govori i ono što je tada bilo aktualno, a to je bio lov na vještice. Ova priča nas vraća u neko staro doba ljudske prošlosti, u srednji vijek, kada je inkvizicija kao crkvena ustanova imala poprilično velike ovlasti, na kraju krajeva kao i crkva, koja je imala moć da čini što želi, ubijati ljude i maltretirati ako treba, a sve u ime Isusa i njegove nesebične ljubavi prema čovjeku.

U neka davna vremena, prije pojave krščanstva… ljudi se drugačije živjeli svoju vjeru, i nisu bili nevjernici ili pogani, već samo imali neka druga božanstva i ideale, a veličanje prirode i svega oko nje je bilo najvažnije. U ta vremena prije srednjeg vijeka, žena je imala posebno mjesto u društvu, i kao takva bila osobito štovana. I sam Leonardo da Vinci bio je fasciniran obožavanjem kulta boginja, pogana, ženskim božanstvima ali i prijezirom prema Crkvi. Žena je predstavljala polovicu stvari u prirodi, kao i cijeloga svemira, a sjedinjenje muškarca i žene je bilo osobito bitno sa aspekta da je to jedini pravi način kako doživjeti pravo duhovno i tjelesno iskustvo i biti bliže bogu, i to ravnopravni u svemu.

Drevni ljudi su vjerovali da muškarac nije duhovno potpun sve dok ne upozna tjelesno svetu ženstvenost. Fizičko sjedinjenje sa ženom jedini je način da muškarac može postati duhovno potpun i pomoću kojeg može doseći gnosis - spoznati božanstvo. Nekada je to bilo sve sadržano u činu hiero gamos….sveto sjedinjenje, moglo bi se reći da je to bio i ritualni seks, ali sa svrhom. Također ponekada je bilo ritualno da muškarac uzme bodež koji predstavlja špicu ili oštricu i mušku stranu stvari, i stavi ga u kalež ..koji je bio simbol recimo maternice ili utrobe, i predstavljao polovicu ženske strane priče. Oštrica i Kalež bi tada bili sjedinjeni, kao što bi trebali muškarac i žena ravnopravno.

Dolaskom crkve, ove stvari se počinju mijenjati, jer crkvi je smetala ideja da se ljudi vole, i da kroz sreći jednoga drugoga na taj način, budu tražili raj na taj način. Zato ta rana crkva, koja je bila ženomrzačka, je morala nekako doći do vlastite dominacije nad ljudima, a to je upravo spasenje kroz Isusa, odnosno samo preko njih, i po njihovim uvjetima, da bi imalo kontrolu nad ljudima. Naravno, tada dolazi i to tjeranje vještica, i recimo onako, jedan fini izgovor da se oni kojima su žene smetale se bace na lomaču, jer žena je bitna muškarcu da bi spoznao pravo značenje već gore opisanih stvari. I tako dolazi i ova knjiga koja govori kako sustavno pronaći, mučiti i ubijati vještice, odnosno žene.

Naravno da se tu spominju i muškarci i štovatelji vraga, ali najviše žene. Procjene oko toga koliko je nevinih žena mučila i živih spalila kršćanska inkvizicija tijekom 250 godina, kreću se od 200.000 do 2 milijuna, ali tko zna koja je brojka točnija. Teško je prodrijeti u stoljeća iskrivljenih podataka, još kada se crkva brani sa manjim brojkama, a protestanti samo pripisuju više, ali previše je žena ostalo bez života, zahvaljujući izopačenim ljudima koji su nakon toga narušili finu ravnotežu muško ženskoga odnosa, koja se do današnjih dana osjetila. Sudske komisije za obavljanje torture nisu poštivale nikakva pravila o ograničavanju mučenja nego su okrivljenicu (najčešće su mučene žene-vještice) tako strašno i tako dugo mučili dok nije priznala ono što se od nje tražilo. Kad bi optuženica u strahovitim mukama priznala zločin, iako ga najčešće nije ni bilo, često bi je snašla i smrt u obliku lomače.

Većina vještica osuđenih na smrt bila je prije spaljivanja pogubljena, bilo da im je prije odsječena glava ili su užetom ugušene, no mnoge su žene i žive spaljene. Ovo je djelo okrenuto poglavito protiv vještica, i predstavlja najmračniju i najperverzniju recimo epizodu tekstova crkvene i filozofske literature ikada napisane o ženama. Dakle evo kako je to bilo i kako knjiga veli ..vjerovalo se da su žene vise seksualno izraženije od muškaraca i da imaju veći libido, pa su zato sličnije vragu i vjerojatno se seksaju sa njime, i eto ti razloga da ubiješ ženu. Dakle knjiga veli i da žene imaju veću požudu nego muškarci, i da veća požuda je vještičje djelo, pa eto razloga da ubiješ ženu. A ako neka žene iz vlastitoga ponosa za vrijeme suđenja nije pustila suzu, to je dokaz da je kriva.

Dakle, knjiga je dala puno naputaka, kako su to žene krive za sve, barem kako su oni koji su ih mrzili govorili. Indijanci Hopi zovu to ¨¨ koyaanisqatsi ¨, “život bez ravnoteže” - nestabilna situacija označena ratovima nabijenim testosteronom, pretek ženomrzačkih društava i sve veće nepoštenje i nepoštovanje ženama. Bila je to kampanja da se ocrni ženu, propaganda koja je demonizirala svetu ženstvenost i zauvijek izbrisala boginje iz suvremene religije koje su se prije kršćanstva obožavale, a ova knjiga je literarni i fizički dokaz mržnje prema ženi, jedan od instrumenata, usuđujem se reći, koji su jako narušili to ravnotežu, ali ona se lagano vraća..ja se barem nadam. Ova tema, u znak svim žrtvama koje nisu ništa bile krive, samo što su imale krivi spol.

Lijepo napisano!

neko je prevec cital browna,..

nis ne veruj. picka ko picka:)

činjenica je da mnogi muškarci prikriveno mrze žene i nazivaju ih imenom spolnih organa.evo primejra iznad.

Ljube, taj je "od jučer", gledaj nick :P
Živimo sad :***

NIšta od jučer ne valja, čak ni juha iz vrećice onako fina masna sa zelenim kolobarima hahaha.

Zato i kažem, ljubavi, ignoriraj, nebitni su :)

hvala kraljice...