U stvarnosti, realnost je puno drugačija....

nego, kako ste.?..jeli ovdje sve po starom

Link


Jer je dobar, u svakom slučaju bolji od nas. I tako Isus je opet došao, bolje reći uskrsnuo, i došao u mnoge crkve, pa tako i ovdje kod mene, i to u velikom stilu. Ono što je zanimljivo da se mole ljudi da dođu dostojanstveno obučeni, barem tako kaže natpis, znači kupači kostimi, donje rublje, ili nešto tome slično se ne tolerira. Isus je došao u pratnji svećenika i to još na križu, tako da se nije uklopio u profil odijevanja, ali ovaj puta mu je oprošteno, ipak je on to učinio za sve nas. I tako, svake godine uskrsne on, doduše ne baš isti dan, ali bože moj, i oče njegov, to je tako, bez previše pitanja, jedan dan lijevo desno kao da je to bitno za doživljaj uskrsa, a onda dolazimo do teme bloga. Što točno ljudima znači uskrs? I koje stvari pojačavaju njegov vjerski doživljaj? Papar, sol, vegeta, možda francuska salata ili goranski nadjev?

Teško je za reći jer očigledno tijelo Isusovo je skriveno u svim jelima ovih dana, pa je prisutan u mnogim obiteljima …..i sa njima za stolom. Ovo bi bio neki onako obiteljski pristup, a što je sa nekim širim, recimo narodnim, e Isus se pobrinuo i za to u ovom narodu, pa tako mnogi kupuju takve količine hrane kao da je proglašeno stanje elementarne nepogode ili rata, a ne recimo vjerski blagdan, a postavlja se pravo pitanje zašto je to tako. Isusove riječi nikada nisu baš precizirale da se njemu u ljubav treba ¨ubiti¨ od šunke, jaja i kolača i dobiti par kila tih dana, pa bit će da je onda nešto drugo posrijedi, ali eto, ljudi valjda gledajući u tvrdo kuhano jaje na stolu bolje nekako interpretiraju Isusove riječi i poruke ljudima.

Jadan Isus jer svi simboli uskrsa kao da najmanje imaju veze sa njim , jer imamo tu zečeve koji su simpa slatka jaja koje oni skupajaju i sve to, ali Isus još uvijek ne dolazi do izražaja pored svega toga, a tko je kriv tome? Kršćani generalno ili američko prikazivanje nekih stvari, uglavnom mene zanima koje dijete uopće zna ima li Isus bilo kakve veze sa Uskrsom, kada ga se bombardira sa slikama zečeva i patki sa jajima, pa je vrijeme da on uzvrati. Isus nikada nije rekao niti da treba posebna zgrada gdje će ga se štovati, a kamoli građena za njega, a još manje da se radi njega kupuju tona šunke, ali vratimo se na ono jaje već spomenuto. Ako se promatra samo njega, jaje je simbol života i živoga svijeta, mjesto nastanka novoga života, pa eto valjda je i to neka bit života koji vjerojatno nikada ne prestaje, i to ne samo za Isusa, već za svakoga čovjeka, bio vjernik ili ne, da sve ono što mi jesmo zapravo nikada ne umre, već samo ovo naše fizičko tijelo, ali svatko ima neke svoje misli o tome.

Kada bi se moglo reći, odnosno izdvojiti, koja je najveća ili najvrjednija stvar koju neka osoba napravi za neki veliki blagdan, što bi to bilo? Količina hrane koju pojede? Količina pića koje se popije? Ili nešto drugo? Ovo je nešto što bi svatko sam trebao odgovoriti na to u skladu sa svojim navikama. Ponekada mislim da je već velika stvar sa je obitelj provela taj dan u razgovoru ili okupljanju, bliža ili šira obitelj, ili da ti netko čestita, naravno pro forme, ali barem znaš da te se ta osoba sjetila. Ono što me zanima, kako bi recimo izgledalo čisto hipotetski da ima recimo vjerski blagdan koji je recimo točno suprotan od ovih, pa da se recimo ne jede uopće hrana jedan cijeli dan, i kako bi ovaj narod to preživio. Sve u svemu, stvari su možda, ili će uvijek biti iste glede toga, jer narod, religija i crkva su često potpuno suprotne stvari, ali obitelj i prijatelji to ne bi trebali biti, pa možda to i je najveća biti Uskrsa, razgovor bližnjih pa makar i bio još oplemenjen francuskom salatom, jer ako je sve bilo lijepo, mislim da bi i Isus bio sretan time, ako mu već vaša jela nisu po ukusu. Ono što vam ja želim to je sretan Uskrs, a usput i bon apetit, ma kako god ga slavili, samo dok nije preko 2 kg dobiveno, za preko toga mogu vas samo kritizirati.

Link


Spomenuše ovih dana Zadar i romantiku, pa ja službeno postalo ovih dana kad je National Geographic Zadar stavio na listu 35 najromantičnijih gradova, i tako priča se o brojkama i rang listi, a možda bi se trebalo malo više o romantici, ali tko može zapravo reći što to zapravo jest. Romantika….vjerojatno jedna od najspominjanijih riječi u današnjem svijetu, a opet istodobno nešto što mnogima manjka, kakve li ironije, pa kako onda definirati romantiku? Kao skup radnji?..kao riječi koje govorite voljenoj osobi?...kao posjetu nekom mjestu koje plijeni vizualnom atraktivnošću ? zajedničko provedeno vrijeme ma gdje bili ? ili je romantika sve od nabrojenoga uz još neke stvari koje nisu spomenute?...teško ju je za definirati riječima, ali se osjeti, i tko je dovoljno senzibiliziran, znat će je prepoznati i doživjeti.

Tko je od spolova više romantičniji? Muškarci ili žene? Teško je za reći, iskreno nisam statističar niti analitičar, ali znam da jesam romantičar, a kako to ide drugima i kolika je količina poželjna romantike, pa to opet vjerojatno ovisi, jer ako ste previše romantični prema ženama nije dobro, a ako ste to malo, još je gore, ali…tko će udovoljiti ženi, toga nema na ovoj planeti. Mogu li žene biti romantične? Iskreno ne znam, znam da je traže i da je znaju prepoznati, a mogu li same biti inicijatori ili poduzetne na tom planu, to nisam siguran, jer neke žene traže od muškaraca upravo sve one stvari koje same ili ne mogu ili ne znaju pružiti, tako da su muškarci ti koji su više u praksi romantičniji, žene samo više se žale kako im ona nedostaje, ali zasigurno ima žena koje znaju ju je pružiti i pobrinuti da je daju partneru.

Stopa razvoda u hrvatskoj govori o tome koliko su zapravo njeni mnogi građani jako romantični, pa zato provode ugodno vrijeme u društvu odvjetnika uz brakorazvodni postupak, vjerujem uz neki lijepi prizor poput odvjetničkoga ureda. Možda bi neke žene kojima je stanje na tekućem računu partnera bilo važnije od svega, mogle slijedeći puta u trgovini i kupiti si romantiku, umjesto što se kasnije žale što je nemaju ili kako su zapostavljene. Uz romantiku se nekako veže i dan zaljubljenih koji se eto i slavi ..prikladno..dakle uz brojne posjete restoranima, tako da milijun parova sjedi jedni kraj drugih i maštovito slavi..valjda zaljubljenost…pa valjda takvo grupno okupljanje pojačava emotivni doživljaj uz blago ili veće olakšavanje lisnice i unošenje ljubavi kroz usta u obliku kalorija.

Postoje i drugi načini doživljaja romantike, kao i mjesta koja ju izazivaju, npr. zalasci sunca na moru uz zvukove valova je nešto što stvarno čovjeka potakne na razmišljanja i nešto što je lijepo za podijeliti sa voljenom osobom, možda šetnja prirodom uz mirise cvijeća i pokošenoga sijena koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim i naravno da bi se dalo još toga naći kao što . Gore je već spomenuto bilo grupno iliti masovno djelovanje romantike na široke narodne mase u vidu restorana, dakle možemo se onda složiti da postoji i kategorija intimne i privatne romantike, znači gdje ste samo vas dvoje, ma što god radili ili gdje bili. Ona prva je kategorija nečega što se valjda radi načela pro forma, a druga je možda ipak kada ljudi to rade bez da razmišljaju o tome posebno jer je to dio njih samih.

Postavlja se pitanje onda zašto je ona potrebna jednome paru? Možda zato jer ona održava i povećava bliskost i povezanost dvoje ljudi, pa ako su dvoje ljudi sretni kako godine idu, možda su romantiku pronašli u svemu što rade, jer im je najvažnije bilo da to čine zajedno i da vrijeme provedu zajedno, a hoće li to biti suton u Zadru , da sjede na odašiljaču od telekoma ili da čiste zajedno štalu, njima to nije bitno ako je sve iskreno i ako uživaju u tome. Romantika se traži na lijepim mjestima prirode, romantika se traži na tanjuru poslužene hrane u nekom restoranu, romantika se traži u velikom buketu cvijeća, a mnogi je najmanje traže na jednom jedinom mjestu gdje ona jedino i može biti..u nama samima. A ako bi ukratko mogao reći ono što ja mislim da romantika jest , onda bi rekao samo jedno…romantika nije kada nešto činite, već je ona najviše kada nešto ….ne činite….uzimate osobu u vezi zdravo za gotovo.

Link


Acta, acta..non verba ..rekoše rimljani, više djela, a manje riječi, iako treba se danas zapitati što se to može napraviti u ovome svijetu koji ide u jednom smjeru, u kojem šačica ljudi želi imperiju nad ostatkom svijeta, a..acta..je samo još jedno sredstvo na tom putu. Ne sumnjam da su mnogi od vas čuli za već spomenutu actu, ali koliko vas zapravo zna što znači i koji su njezini ciljevi. Acta je međunarodni ugovor kojem je navodno cilj spriječiti piratiziranje digitalnih podataka (primarno filmova i muzike ali i svega ostaloga što pod to spada). Kako ovo samo lijepo zvuči, čak i plemenito ako se gleda iz jednoga određenoga kuta, ali vjerujte iz samo toga kuta, jer iz svakoga ostaloga acta je sve samo ne nešto što je napravljeno za dobrobit ljudi, već za točno obrnute razloge. Tko stoji iza svega?

Moćni ljudi na čelu korporacija, političari, različite grupacije kojima je cilj ne samo gomilanje novca, jer novac je samo jedna stavka u priči, već i dominacija nad ljudima. Acta nije nešto što je prekjučer palo sa neba, to je proces koji traje godinama, a prije njega još je bilo zakona ili odredbi kojima je cilj što više uskratiti ljudske slobode, pa se sjetih ovom prigodom i codex alimentarius priče. U pitanju nije neka plemenita organizacija, niti zdravstvena komisija, već komisija za trgovinu. Prioritet Codexa je ostvarenje interesa multi-milijunskih tvrtki za proizvodnju hrane i lijekova, a ne dobrobit i zdravlje potrošača, ustvari ovo zadnje im je najmanje važno. Zamislite svijet u kojem je recimo, prodaje prirodnih preparata kažnjivo djelo, svijet u kojem će vam netko prodavati isključivo hranu koja je genetski modificirana, koja je puna aditiva i konzervansa, i još niza drugih tvari koje štetno djeluju na organizam.

Koji su ciljevi codex alimentariusa? Da genetski modificirana hrana postane sve raširenija i da njena prodaja i sve oko nje donese zaradu tim korporacijama koje imaju mogućnosti i novaca nametati to svima drugima. Isto tako kemijski konzervansi neće morati biti otisnuti na deklaraciji, pa nećete ništa znati što jedete. Njihov cilj je što je više moguće smanjiti ekološku proizvodnju, jer zdravlje ljudi je njima potpuno nevažno, već samo profit. Gotovo 300 novih aditiva je proglašeno ¨ sigurnima ¨, a za dugoročno korištenje se uopće ne može znati kako će djelovati na zdravlje. Žele povećati prodaju umjetnih dodatak hrani, a smanjiti sve prirodne izvore vitamina i minerala, što je samo još jedan dio iz njihovoga bolesnoga plana za kontrolu ljudi. Što je pak sa dodavanjem nekih aditiva ili kozervanasa u hranu? Pa i tu postoji određeno pravilo quantum satis, koje ne regulira neki zakonski propisane količine koliko će se nečega dodati u proizvodnji, nego se pušta proizvođaču da na svoju volju procjeni koliko će nečega dodati, zbilja predivno, a onda bi trebalo kao vjerovati na riječ proizvođačima kako im je na prvom mjestu zdravlje ljudi.

Kada se maknemo malo od ovoga, nedavno su htjeli u SAD izglasati zakon po kojem se ne bi smjelo uzvikivati ili nešto slično prema nekoj osobi iz političkoga života, a vi meni sada recite, što je to ako želja da se ljudima sve više oduzme slobode govora ili da se oduzme potpuno. I sada se vračamo opet na actu i njen..navodni cilj sprječavanja piratstva. Ovaj sporazum služi primarno američkim interesima, jer većina tih intelektualnih dobara koje oni tvrde da ovaj sporazum štiti se proizvodi u Americi (pogotovo što se tiče zabavne industrije). Amerikanci su ovaj sporazum zamislili, dizajnirali, i onda ga primarno radi svojih interesa nametnuli velikom dijelu svijeta, zahvaljujući svojoj imperijalističkoj moći, kao što i inače nameću razne druge stvari i to sa ciljem da se ljudi kao naviknu plaćati ono što žele.

Kontrola interneta, limitiranje i sve izraženije umanjivanje slobode izmjene podataka i informacija, smanjiti slobodu govora preko interneta, su samo neke ¨dobronamjerne¨ stvari koje nam acta želi, ali dame i gospodo, koje iznenađenje, acta također ima svoj dio posvećen lijekovima, proizvodnji hrane i bilju, tko bi rekao, da acta dodatno postrožuje i pogoršava već postojeće stanje gdje vlasnici bioloških patenata koji su mahom velike korporacije u Americi mogu kontrolirati i ucjenjivati uzgajivače hrane po svijetu, i tako ostvarivati veću moć i bogatstvo za sebe, potencijalno po cijenu izgladnjivanja velikih dijelova svijeta. Danas se toliko priča i kapitalizmu, kao i njegovoj izvornoj ideji..novcu, ali ovo nije više kapitalizam, ovo je želja stvaranja poretka u kojem se nekolicina ljudi biti abnormalno bogata, a gotova sva većina se ubijati od posla i preživljavati da bi održala onu nekolicinu.

Očigledno je da prvi ne štede ni vrijeme ni novac, a bogami ni ljude, pitanje je samo što će napraviti ona druga strana, ona koju činimo svi mi. I dok su neke europske zemlje, kao i tisuće ljudi rekle svoje mišljenje da se protive acti, postoji i grupa koja se zove ¨ anonimni¨ a kojima je cilj aktivna borba protiv onih kojima je cilj imperija i potpuna vladavina nad ljudima. Govorimo sami sebi kako smo evoluirali, kako smo postali napredni, pljujući pritom na rimljane koji su imali robove, a pri tom uopće ne shvaćajući kako postajemo i sami robovi ili čak i gore od toga, i to doslovce, jer…robovi su prije dobili uvijek hranu i robu u stara vremena, a danas se ljudima niti plaćaju plaće ili su toliko male da jedva žive.

Link


Bio je to još jedan hladan pravi zimski dan , ali pomalo drugačiji od ostalih jer ne događa mi se svaki dan da probam koranu u ovakvim uvjetima, ali eto, da i to doživim. Osim mene glavni akter i sudionik u pomalo prisilnom močenju je i moj pas, već prije opjevan u ponekom blogu. Krenuli smo zajedno na još jedno mitsko putovanje prema obali korane u nadi da ćemo vidjeti koranu koja je ovaj put se vidljivo ukrutila, i to vjerojatno bez pomoći viagre i sličnih stvari. Osim pokojeg čovjeka, tu su bile i uvijek prisutne patke i labudovi u potrazi za hranom, i ako da su mene gledali pružio bi im i zabavu dodatnu, ali eto nisu me vidjeli. Moja genijalna i nadasve pametna kuja labradora je na jednom mjestu odlučila malo isprobati led koji je pokrio koranu.

Ono na što ona nije računala, a još manje ja, da će led možda popustiti pod njenom težinom, a to se nažalost i dogodilo. Prvo što mi je palo na misli bilo je ¨ kvragu¨, a drugo što mi je palo na misli ¨ kvragu i pas ¨, za ostale misli nisam imao vremena jer pas je pokušavao izaći van ali nije uspijevao u tome, pa sam krenuo da mu spasim glavu, odnosno njoj. Bez panike i gotovo …skuliran..sam ju lijepo primio i povukao, međutim u tom trenutku je i moj noga propala u vodu. Pas je već bio na sigurnom i pobrinuo se za svoju guzicu, dok sam ja vukao svoju nogu i vukao se po ledu. Prvo na čemu sam bio zahvalan što sam svoga ludoga psa, a ništa manje važno nije bila činjenica da sam spasio i svoju malu glavu o ledene vode.

Nastavili smo dalje u veselom tonu, gotovo onom da umirem od smijeha, osim činjenice da imam mokru trenirku i čizme pune vode koja nije baš najugodnije temperature. S obzirom da nisam htio ometati ukućane da dolaze po mene, uputili smo se lagano doma ,a trenirka je lagano postajala tvrda kao kamen i zaledila se. Jednaku sudbinu doživio je i moj ludi yeti, odnosno pas sada presvučen tankom koricom od leda. Bio je to još jedan slavni dan za muško-ženske-pseće odnose i naravno učinio sam veliko djelo. Možda to nije neko velebno djelo kao recimo spasiti predsjednika zemlje, hrpu djece od nekoga ubojice, ili spašavanje djevica od njihovih vlastitih nevinosti, ali je spašavanje i uspjelo je. Spašeno : pas , komada : 1 ostalo sve nije bilo dovedeno u pitanje.

Bio je to još jedan slavan dan i za još jedan foto trenutak, pa uživajte u slikama. Poanta je očita, žensko je žensko, bez obzira na sve, ili se svađaš sa njima, imaju svoju muhe, ili eto padaju kroz led, i uvijek nadrapaš zbog ženske gluposti, na ovaj ili onaj način, ali nemojte samo na ovaj, zbilja je ledeno. Zima je izgleda konačno došla, a zimske gadosti su na sve strane.

Link


Lijepo je to kada si ušao u nju, svi su sretni i svima je lijepo, ona uživa..ti uživaš, pa te uvjeri kako ti je tu mjesto i da tu pripadaš, a i ti sam sebe uvjeriš u to da je tako, jedino se postavlja pitanje zaštite, ali bojim se da ovdje ne pomažu kondomi, ma kako dobri bili. Ali prije same navedene ¨ žene¨ čije čari su jako upitne i što zapravo leži iza njih, postavlja se pitanje i ovoga naroda kao i nekih stvari oko njega, a pitanje je glasovanje. Ovaj narod stvarno nevjerojatan, ili je pak kriminalno lijen u fizičkom smislu ( hipoteza koja ima donekle osnove) ili je pak od svih naroda oko nas i nadalje toliko nesposoban da si promijeni život ili mu je pak svejedno bilo što ga se u suštini tiče. Uvijek ima izlika, od toga kako je sve ionako namješteno, pa do onoga kako su svi ¨ isti¨ i da nema svrhe glasovati, pa i ovaj puta je ovaj narod briljirao opet uz neke rekorde naravno one negativne, a taj isti narod bi inače htio da mu bude bolje.

Ispada da je manjina izašla i glasovala, i kao prema tim rezultatima rekli DA za gore navedenu, a zanimljivo u narodu su brojne ankete, uključujući i iskrica anketu, pokazale kako je narod PROTIV, a sa druge strane imamo političare, vladu i EU koje su već odavno sve dogovorile, pa valjda nije bilo druge nego unutra. A što se točno dobiva kada si jednom ušao unutra ..u nju? Možda recimo plaćanje računa drugima, i drugim posrnulim gospodarstvima kojih ima itekako u EU, pa recimo i Slovenija koja je lani uplatila nekoliko milijardi eura da bi krpala druge, recimo uvijek svima dragu grčku, jer u EU..svi smo mi složna braća da guramo u ..nju, a ona se naravno na žali. Govore nam da će naši ribari moći ribariti u slovenskim, talijanskim vodama (budući će slovenski i talijanski moći nesmetano u našim). Čime će naši ribari loviti? Što će loviti u izlovljenom moru? Možda stare amfore i ostatke sa rimskih galija.

Kažu EU nije država, no prema Lisabonskom sporazumu EU se pretvara u državu sa svim njenim osobitostima. Ustav EU nije prošao na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj (a drugdje niti nije bilo referenduma), samo su ga preimenovali u Lisabonski sporazum, čime su izbjegli zakonsku obvezu raspisivanja referenduma u zemljama članicama i bez volje naroda ga postavili u zakonodavstvo. Još jedan krasan primjer divne EU, a to je da je to zajednica ravnopravnih naroda, pa da vidimo koliko je to ravnopravno. MI, koji sada još uvijek imamo 100 % ovu državu, imali MANJE od 1% zastupnika u EU, koji čak nemaju nikakvu moć odlučivanja, budući zakone donosi Europska Komisija, čiji se članovi ne biraju, već postavljaju, a da nitko ne zna tko ih postavlja i po kojim kriterijima. Za svoj rad nikome ne odgovaraj. Prema Lisabonskom sporazumu prelazi se na glasovanje kvalificirane većine, koje je utemeljeno na brojnosti populacije svake države.

Sa 4 milijuna stanovnika nećemo imati nikakav utjecaj na donošenje bilo kakvih odluka unutar Unije koja broji 500 milijuna stanovnika. 75% zakona se donosi unutar EU, parlamentarci imaju utjecaj na svega 8%, a u EU se radi na tome da se svi segmenti života podvrgnu kontroli i propisima, kao i određivanje proračuna pojedinih zemalja-članica. A što je sa tim divnim propisima, pa recimo da nam EU onda planira određivat šta i koliko ćemo nečega proizvesti, od hrane pa nadalje, što se već zna za mlijeko. Naša godišnja potrošnja mlijeka je 1.200 milijuna litara, odobrena nam je kvota proizvodnje od 740 milijuna, pa pogodite od čijeg seljaka ćemo uvoziti mlijeko, da bi on bio još bogatiji, a naš još siromašniji.

Ograničit će nam cijelu ekonomiju, od poljoprivrede do svega ostaloga, a kakva je to onda tržišna ekonomija ? Plačat ćemo SVAKE GODINE članstvo od 600 mlijuna eura, uz naravno mogućnost pristupa njihovim fondovima, ali kakav pristup? Pa opet uz njihov diktat i po njihovim uvjetima i naravno uz kupovinu samo njihove robe. Izgleda da se iza tih sjajnih zvijezdica ravnopravnosti i jednakosti krije pizda lijepo upakirana, lažnoga osmijeha kao i jednako lažnih motiva kojoj je glavni smisao da iskoristi druge, i učini ih još više jadnijima. Kaže ¨ ona ¨ da smo svi jednaki i ravnopravni, pa kakva je to jednakost gdje se postoji diktat?

Link


Iako svi kažu da su …PROTIV..a tko je to onda ZA? Koje su to statistike koje pokazuju tu silnu ljubav prema europskoj uniji, odnosno ulasku Rvacke u uniju? Nije sada bitno toliko, bitno je da je danas referendum o kojem se odlučuje o ulasku drage nam zemlje u društvo velikih i moćnih zemalja koje zanima samo napredak i boljitak za sve…….svoje građane…a ovi ostali..e pa oni su tu da preko njihovih leđa bude drugima bolje, a naša zemlja je još samo jedan primjer one zemlje, koja ima puno toga što njima treba, od resursa pa do zemlje, to je moje mišljenje o toj uniji i savezu tih zemalja. Naravno da je hrvatska mala zemlja koja ne može biti sama za sebe ili izolirana poput otoka u svemu tome, ali postavlja se pitanje po kojoj cijeni to?

Netko će reći, a zašto bi bilo cijene uopće, ali budimo realni, nitko ne daje silne kredite bez veze, pa tako niti unija nije nama davala novce bez razloga ili zato što su dobrotvori, već zato da bi jednoga dana mogli nešto i uzeti, ili uzeti..puno toga. Kažu opet da je mali odaziv glasača, i opet pravo čudo, još se jednom pokazalo kako ovdje ljudima ili kao prvo uopće nije stalo da nešto promijene ili misle kako njihov glas ionako nema značenja, iako nakon toga plaču uvijek zajedno sa onima koji su recimo dali svoj glas u nadi da će im se promijeniti život, a baš oni se onda nemaju pravo žaliti, jer je to dužnost svakoga građanina.

Možda mnogi misle kako je sve unaprijed odlučeno i da jednostavno referendum je bio samo reda radi, jer ipak živimo u demokratskoj zemlji, pa da onda nema smisla niti da uopće izlaze na izbore, kada je već odlučeno sve bez njih, a naravno u njihovo ime, pa možda je to svojevrsna poruka onima koji vladaju koliko im ovaj narod vjeruje ustvari. Toliko je ovo demokratska zemlja, da su se…¨¨ uzvanici¨ već počeli okupljati u saboru, prije bilo kojih neslužbenih rezultata, pa se postavlja pitanje čemu to okupljanje tako rano? Možda recimo slavlje i proslava oko potvrde da želimo ići u Europu. Dakle 40 % građana je reklo svoje, i po njima se kao želi ići u EU, po većini od tih glasova, dok ostatak naroda nije dao svoje mišljenje, odnosno glasovao, a zašto imam osjećaj da većina možda nije htjela u EU.

Ja sam rekao svoje, i rekao sam ..protiv..barem sada trenutno, iako niti kasnije neću imati neko dobro mišljenje o toj tvorevini zvanoj Europska unija. Ove tu zemlje htjele su nekako to napraviti po uzoru na američki savez država, ali to baš i ne ide tako, i osjeti se, a puno je tu problema i laži oko te europe, a neka vrijeme pokaže tko je bio u pravu. O EU bi se dalo puno diskutirati, i dobre i loše strane, samo imam osjećaj da sve ovisi..koja si zemlja. Što je zemlja bogatija i moćnija, imat će sve više boljih strana, a što je ona manja i slabija u ekonomskom smislu, bojim se da njoj neće biti ništa bolje, ali opet, to je moje mišljenje, a vi slobodno podijelite svoje ako želite.

Link


Što se nadam da će te i učiniti nakon što pročitate blog, ali da bi došlo do odbacivanja odjeće morate biti upućeni u problematiku teme, kao što će vam video u linku puno toga reći. Počelo je 2002.g. i to kao šala i sprdnja sedmorice mladića koji su eto odlučili se provozati podzemnom željeznicom u New Yorku, ali samo u svojim gaćama, odnosno donjem rublju. Od te šašave ideje i početnoga skidanja ovaj običaj je prerastao u internacionalno….valjda slavlje…života samo u gaćama, bolje reći vožnje u njima, pa tako od grada začetnika, pa do 2012 godine mnogi gradovi diljem svijeta su postali mjesta gdje se na određeni i dogovoreni dan…skidaju hlače, haljine i sva ostala odjeća, i ponosno ostanete u svojem donjem rublju. Ove godine, znači već praktički 10 za redom, gotovo 4000 ljudi u New Yorku odlučilo je slaviti ovaj festival, a izvan SAD-a, na tisuće ljudi iz gotovo 59 gradova iz 27 država diljem svijeta.

Ono što mi prvo pada na pamet je lijepa količina ženskih guza i noga koje se mogu tako onda lijepo doživjeti, a drugo što mi pada na pamet je lijepa količina ženskih guza i nogu koje se tako mogu doživjeti, iskreno trenutno mi više ništa ne pada na pamet, ili ako ste žensko, tada vjerujem da opet možete gledati ono što sam sada rekao, i naravno muškarce usput. A sada konačno o samome festivalu i njegovoj striktnoj doktrini kako se provodi: zima je, u pravilu je uvijek zima kada se odigrava, slučajni putnici ulaze u vagone vlaka podzemne željeznice, i to na različitim postajama, pri tome se ti prolaznici naravno ..kao ..ne poznaju niti komuniciraju, nose odjeću koju su odabrali barem onaj gornji dio odjeće, ali dole..bez hlača ..već samo lijepo u gaćama ..ili gaćicama naravno.

Ono što je također počelo kao slavlje ili recimo ludost mladih ljudi, kasnije je postalo nešto što je postalo rašireno i počelo slaviti raznolikost, i to u svakom smislu te riječi, pa je ove godine to bilo itekako vidljivo, pa je bilo mladeži, studenata, mlado i staro, muško i žensko, ljudi u odijelima, ljudi se malom djecom koja su također dala doprinos svojim malim guzama, sve rase , a zajedničkom im je bilo da nisu imali hlače, i da su se ponosno osjećali doprinoseći ovome festivalu. Naravno pri tome nije bitno jeste li mršavija ili deblja osoba, već je i smisao da budeš ono što jesi, naravno još k tome samo u gaćama. Još jedno pravilo je naravno da ako vas netko pita gdje su vam hlače, kažete da ste ih zaboravili, koliko sam shvatio drugima se ne priča i ne objašnjava o čemu je riječ.

Moram priznati da mi se ovo jako sviđa, i da bi ovako nešto trebalo biti u našoj zemlji, jer ima vlakova, autobusa, a ima i tramvaja, vjerujem kako bi ovo baš bilo dobro za mnoge, i da se malo pomogne napaćenom narodu, a nema niša bolje od toga od ženske guze, uostalom dokazano je ženske grudi imaju blagotvoran efekt, pa tko kaže da i guza tako ne djeluje možda isto. Moji kolege su me u više navrata upozorili kako sam znao doći kod njih , i u nakani da pokažem trbuh, sam to krenuo činiti to da prvo skinem hlače, dakle korak koji nije nužno potreban da bi se trbuh pokazao, pa vjerujem da se i oni slažu sa mnom kako je ovo nešto što je kao stvoreno za mene, a i ja sam uvjeren da je, a možda i za mnoge od vas, pa bilo bi i red, jer kolike žene ovdje samo jezike pokazuju, pa bilo bi red i da se guza malo vidi, tako da treba probati.

Mislim, ustvari potpuno sam uvjeren, da kada bi se tako vozio u svome donjem rublju, i da gledam mnoge dame u njihovom, da bi me barem jedna stvar odala i rekla ponešto o mojoj sreći i raspoloženju, i da bi me….konkretno..odala, ali tko zna, nadam se jednoga dana provjeri u praksi. Nadam se da će jednoga dana naša nova i vrla zemlja, uskoro članica EU jer je referendum ionako farsa, možda prihvatiti ovaj običaj, a ako se to ne dogodi, tada ću morati putovati u neku od zemalja gdje se to održava, kao službeni predstavnik Rvacke i njen ambasador dobre volje i solidne guze, i da sam dovukao svoju guzicu u njihovu zemlju, iz toga razloga, da je mogu i pokazati. Nego, bi li vi ovako nešto učinili, bez obzira kakva vam je guza ?

Link


Ima 12 godina, odnosno imala je prošle godine, dobra učenica 6 razreda osnovne škole. Djevojka koristi maskaru i sjajilo, nosi minice koje su podobne jedino odraslim ženama, veli da žica majku štikle, i vikendom se može našminkati puno jače, jer..kakva si to drolja ako tako i ne izgledaš. Voli se uslikavati na milijon načina, u svim pozama, osobito seksualno izazovnim , u badekostimu, uz obavezno napućene usne, e da..i bila je na dijeti, pazi na izgled i hranu, jer kakva si to 12 godišnjakinja ako ne paziš na te stvari..ono ne ..kužiš..uopće nisi cool pička ni drolja, mislim ono, ne kužim. Dobiva puno dobrih komentara, od kojih je svaki vezan samo za izgled, jer u njenom/njihovom svijetu ništa drugo ne postoji, svijet u kojem od djeteta se radi lutka koja smatra da je izgled i pička jedino čime se može uspjeti u životu.

Pa tko je to stvorio? Možda to divno društvo odraslih koji se toliko busaju u prsa kako vole djecu, pa eto, stvorimo od najmanjih djevojčica drolje, a od dječaka macho frajere, jer uz tu ekstremno naglašenu seksualnost, dolazi i agresija i nasilje, i kako se lijepo tu vidi sprega seksa i nasilja, ono o čemu psiholozi često znaju govoriti. Ono o čemu oni govore, oni to nazivaju seksualizacija društva, i to ona koja je već odavno prešla sve granice. Psiholozi govore o ekstremnoj eksploataciji djece danas u tom seksualnom smislu, a tko im je to učinio? upravo odrasli oko njih, pa i sami roditelji kao takvi.

Kakvo je to društvo u kojem se djevojčice oblači u takvu robu i govori im se koja je to jedina prava vrijednost, odnosno, da vrijede samo utoliko koliko se kurčeva digne na njih, a sa druge strane to društvo snimat će porno filmove u kojima se porno glumice oblače u robu nekih mladih djevojaka i djece i hrpi odraslih muškaraca će se pak dizati kurac na to?...zanimljivo svi do zadnjega i svaki će graknuti protiv pedofilije i svih kao takvih stvari asociranima sa mladima i tim stvarima, jer je odvratna, i svi se slažu, ali zato će istodobno po cesti hodati djevojčice obučene kao drolje, i onda će biti ¨super zgodne pičke¨, i zanimljivo nitko onda nije pedofilan ako to kaže ili mu se digne kurac na to, ako ona ima i 14 godina, ma to je ok onda. Ispada da je društvo toliko bolesno i licemjerno, da nema granice do koje ide ta izopačenost, a svi su kao dobri i fini i za dobrobit djece, ponajprije roditelji, naravno, kao i majka spomenute djevojčice, ona je osobiti genij od žene, osim ako je i sama na nivou svoje kćeri, a očigledno jest.

Nameće im se da jedino ako su tako izazovne poput porno glumica će uspjeti u životu, a dečki naravno, agresivni i nasilni, i naravno daju im jasne naputke kako je žena brate mili samo komad mesa i objekt, i tako na sve strane od serija pa do časopisa za mlade od kojih mnogi graniče sa porno časopisima, što sa prikazom mladih što sa rječnikom kojega koriste. Kada smo već kod rječnika i toga, koliko je samo mladih na netu? Jako puno, a što se statistike tiče 1,1 milijuna aktivnih korisnika Facebooka u Hrvatskoj, njih 276.220 u dobi je između 13 i 17 godina, odnosno tako su napisali pri stvaranju profila. Koliko je tu - ili u drugim dobnim skupinama - mlađih od 13 godina, teško je procijeniti. Ali je zanimljivo da na Faceu ima 25.000 djece od 13 do 17 godina više nego što ih, prema procjenama Državnog zavoda za statistiku, u toj dobnoj skupini ima u cijeloj Hrvatskoj, pa znači da ima mlađih od toga, mnogima roditelji i znaju da su tamo, ali i da imaju svoje slike u badićima i tome slično.

Treba napomenuti da je većini te djece, pa i puno starijima, taj društveni život na netu, gotovo jedini oblik druženja, i na hiljade njih kada i hoda po vani , spajaju se na net preko mobitela i dalje žive na isti način, i pri tome mnogi izgledaju poput kreatura i zombija..i onda opet pitanje vodi samo do jedne stvari…….roditelja, gdje su svi ti divni roditelji? Jesu li neki ovdje, i cijele dane kradu bogu, dok djeca, eto, natječu se tko je veća drolja u dozu ponosa ? Jesu li možda u nekim drugim kombinacijama pa ih nema po cijele dane doma, ili samo jednostavno zdravo seljački nije stalo do djece uopće. Ili možda pak pričaju sa djecom i slušaju ih, i njihove želje, pa na kraju poslušaju kćer i odu svi zajedno u ordinaciju Glumičić& Džepina da bi svojoj 15 godišnjoj kćeri na njen prijedlog i želju povećali cice, ili sa recimo 16 kakve znaju tako doći, riječi samoga dr. Siniše Glumičića.

Pa tko kaže kako nema puno normalnih roditelja, koji žele najbolje svojoj kćeri. Katkada se pitam…koje je društvo gore ? ono afričko i njima slično koje djeci daje pušku u ruke da bi ubijalo ljude, ili ovo koje na ovakav način im je napravilo ovo i oduzelo..puno toga. Ako je jedan čovjek dirao dijete na neki neprimjeren način, on je najgore smeće,i naravno nema opravdanja, ali ako društvo....siluje djecu...bez dodira...e onda je to dobro društvo koje se brine za dobrobit djece, a jadni roditelji..oni nisu nikada krivi, zar ne..

Link


Usuditi se, to je cijena napretka..reče Viktor Hugo, i jedna druga kaže..takt je vještina kada nekome nešto kažete, a da od njega ne napravite ni budalu ni neprijatelja, pa opet istinu nije lako reći onda kada treba, često puta jako teško. Jeste li se ikada našli u situaciji gdje ste svjesni nečega što se događa nekoj osobi ili oko nje, a jednostavno ne znate što da radite sa spoznajom? Ako se ..usudite..i kažete, možda vam se obije o glavu i još ispadnete krivi i optuženi da želite nekome loše, ma kako vam dobar takt bio inače u životu. Bi li mogli nekome onda recimo saopćiti da ga vara bračni drug ili neke druge delikatne situacije koje bi možda mogle promijeniti život te osobe ako joj se to kaže? Imamo li svi neku moralnu dužnost da uputimo na istinu, ako je već znamo, ili je ponekada šutnja zlato kako kažu? Ali kakvo je to zlato, ako smo svjesni da postajemo sudionici nečega, i da je onda možda nemoralno šutjeti, a pitanje je sada kako tko na to gleda. Što ako šutnja na duži period izazove gore stvari nego da se istina kaže na glas? Zanimljivo, istina se traži na sve strane, od politike pa društvenoga života, svi pričaju o iskrenosti i istini na sve strane, o iskrici da ne pričam, tu je ona tražena kao krv u ambulanti hitne pomoći, pa opet koliko se sami odlučujete na nju kao izbor? Toliko je tražena istina, da onda kada se neki puta spomene izaziva bol kod ljudi ili se teško onda mire sa njom, pa ispada da onda dobar dio ljudi valjda prvo laže same sebe ako ih istina tako boli…i tako malo po malo čovjek dođe do laži…


Laž…koliko ste samo puta za tu riječ čuli, a koliko ste puta samo recimo lagali. Laž je duboko ukorijenjena u društvo, ali dali je to isprika ako lažete neki puta? I smeće na cesti je navika društva, pa to ne znači da i vi trebate dati doprinos bacanju otpada po gradu, ali priča o laži nije tako banalna. Jeli laž nužno loša? Ako lažete djetetu o smrti bliske osobe, nekima radi suosjećanja, nekima zato jer ih žalite, ovako na prvi mah, djeluje kao da ima svoju svrhu kao takva, i da ima svoje prednosti, i da treba jednu vrstu laži odijeliti od one neke nazovimo loše. Kaže jedan aforizam ..¨ a što vi imate protiv vraga ?..pa možda je on u službi Gospodina ¨..i zbilja možemo li 100% reći za laž da je ona nužno oličenje samo lošega i da nema neke svoje dobre strane? A možda je to samo privid koji je kratkotrajno dobar na kratke staze, a istina će opet izaći na vidjelo nakon nekoga vremena. Vele analize, da svatko slaže barem jednom dnevno, ali naravno, razlike su velike od osobe do osobe. Isto tako muškarci lažu više od žena, i osjećaju uz to manji osjećaj krivice od žena, mamicu im njihovu, ali žene pak lažu puno bolje onda kada to rade, pa kao što je netko rekao samo žene i liječnici znaju koliko je ljudima laž potrebna i korisna, uostalom neki puta i pristojnost zahtijeva da lažete, npr, kada jedna žena komentira drugoj njenu robu i kako je roba dobra i kako joj lijepo stoji, ili pak ako imate ženu, zamislite da joj kažete sve ono što primjećujete oko nje? Pa ubila bi vas u pojam, tako da ako ništa drugo, radi mira u kući onda, jer je žena uvijek u pravu, pri tome nije bitno dali ona laže sama sebe, isto tako ako tako jedete u gostima, i jelo vam nije sjelo, morate lagati i reći da je dobro.

Nije ovo tema koja veliča i jednu i drugu, odnosno jednu na štetu druge, ali dugoročno gledano kao najbolja opcija u životu je istina, ma kakva bila..okrutna, hladna, jednostavna ili čak i dosadna, a opet..kakav bi to svijet bio oko nas da na sve strane caruje samo istina, bez recimo neke laži koja čini život takvim kakvim ga samo ona čini, i……...istina postoji…a samo se laž izmišlja, a vi meni recite …koju češće birate u svojim životima? I ako lažete, imate li mjeru?..i pozdravljam ovom prilikom svoje čitatelje iz grada, iz obližnjih sela, kao i one iz afrike, koji su sretni da imaju internet priključak

Link


Bilo je to godine…ali ne devetsto i treće, već koju godinu kasnije, bila je nova godina, ne sjećam se točno koja, možda 2008, uglavnom nisam bio u svojoj matičnoj zemlji, već me put odveo opet u sloveniju koja je već nekoliko puta bila opjevana u mojim epovima, ali ovaj puta u epskim događajima nisam bio sam. Bilo nas je četvorica muških, i uputili smo se kod prijateljeve sestrične u sloveniju, koja je odlučila prirediti jedno pristojno i ugodno druženje i da tako dočekamo novu godinu u mističnoj sloveniji gdje ljudi pričaju jezikom kojega nitko ne razumije. Po dolasku sam zamijetio da je osim nje bilo još žena prisutno, što je očima umornim od puta bio pravi melem, iako nisam znao jesu li rvatice ili slovenke.

U tim kratkim trenucima razmišljanja , sjetih se mitskih priča o slovenkama i njihovoj nesputanoj strasti koja je od 1 do 10, negdje na 13 mjestu, ali tada doznah da nisu bile slovenke, ali sam sasvim bio uvjeren da su bile žene u pitanju, jedini misterij je bio godina proizvodnje, što se ispostavilo da su bile puno mlađe od nas, barem od mene su bile, a vi pogodite koliko, ali uglavnom puno ljetne…valjda. Ako se dobro sjećam toga dana, bilo nas je 7, četiri muška i tri žene, ali neki su dali osobit doprinos toj večeri da ona ostane zapamćena. Dogovor je bio da možemo prespavati ako želimo, pa smo to svi prihvatili, a nakon čega je uslijedila i svečana večera za uzvanike. Sjećam se da je bila sarma za jesti, i da je bila fina, a sjećam se i da je pire krumpir bio rađen mikserom, što je već tada stavilo moje cijelo poimanje realnosti pod znak upitnika, i zapitao sam se kakve još tajne krije ova zemlja u kojoj se sada nalazim.

Uz malo jela, pa malo pića, i sve drugoga, lagano je večer odmicala, a jedan od uzvanika i moj kolega je igrom slučaja odlučio provjeriti kakvo je stanje krajnika kod jedne djevojke, iako nije stomatolog po profesiji, inače neću koristiti njegovo pravo ime, nego umjetničko , neka bude Fabrizzio. Njih dvoje su nestali, a kasnije u noći ja sam najavio svima da idem spavati i da napuste moje odaje. Sjećam se da sam lijepo legao i zaspao, međutim kasnije me nešto probudilo. Bila je to jedna od tih mladih djevojaka, koje se tako bacila pored mene u nakani da spava , a alkoholne pare su jasno govorile o njenom stanju. U tim kratkim trenucima razmišljanja, sa obje glave koje su upregnule misli, sam odlučio malo se posvetiti djevojci i da joj pomognem. Znam da je pomalo nesportski, i sve, ali moja ruka ju je povukla sebi, a moja usta su znala što treba činiti. Nakon nekoga vremena, u sobu ulaze novi protagonisti, a to je Fabrizzio i njegova dama, koji su zauzeli svoje mjesto blizu nas, i sada je to već postala gužva, da ne kažem da muškarac nije nikada ležao tako blizu meni. U svakom slučaju tu počinju stvari, a na vama je pogodite pravi ishod:

a) Ja sam radio svoje, on svoje, i uspjeli u našim nakanama da budemo prava gospoda i iskoristimo dame
b) Ja nisam uspio u svojoj nakani, a bogami nije ni on, jer smo ometali jedan drugoga, i još se smijali našoj nemoći
c) Mi smo otišli, nas dvojica, i ostavili da djevojke budu same, a mi da uživamo jedan u drugome
d) Djevojke su otišle od nas, a mi smo ostali sami da se smijemo našoj nemoći, i možda da…uživamo u tome..
e) Netko je upao u sobu kasnije i sve nas postrojio zbog našega nemoralnoga čina uz obilje kritike
f) U cijeloj priči se još spominje i ..nečija ruka..na Fabrizzijevoj guzi…do današnjega dana povjesničari još nisu ustanovili čija je to ruka bila…špekulira su da je bila ženska ruka...ipak…

Link


Bolnicu nikada nisam volio, jer nikada baš nije izazivala neko oduševljenje niti mamila svojim posebnostima, ali eto posjetio sam svoga prijatelja koji je završio pod nožem jer je u pitanju bila kila ili bruh, odnosno hernija. Možda i nije neka novogodišnja tema za inaugurirati sve ono dobro i zdravo što bi bilo lijepo za opisati, ali eto, i bolnica je tema koja tu oko nas, a nekako zaziremo od nje. I opet sam krenuo na epski poduhvat, gotovo ravan onome mitskom kada sam se iskrcao na obale mističnoga svijeta zvanoga slovenija, a ovaj puta sam imao i podršku u vidu prijatelja, zajedničkoga prijatelja, koji je također htio posjetiti kolegu u bolovima.

Uvijek kada prolazim kroz glavna vrata bolnice, sjetim one od Dantea ¨ kroz nas ide u grad sviju muka ¨, imam osjećaj da sam već bolestan, i tako se osjećam, tako da imam osjećaj da neke bolesti vrebaju sa svih strana. Hodajući tako bespućima hodnika u kojima bi se ja sam izgubio, sam prokomentirao kolegi da sam dobio novu kapu za plivanje kao poklon, a on je rekao kako bi sada dobrodošla mi na glavi , što kao estetski dodatak, što kao sredstvo zaštite od bolesti. Ideja mu i nije bila tako loša, iako sam ja pobornik aluminijskih folija oko glave, štite od svega, zračenja mobitela pa do ženskih kritika. Odjel jedan, odjel drugi, sve puno odjela sa kilometarskim imenima, kirurgija za male zahvate piše, ja u polumraku pročitao ¨ kirurgija za male hrvate ¨, bogu hvala nije to pisalo, i tako nastavili smo naš put uspješno prema našem cilju, i konačno došli da vrata sobe.

Prijatelj je već sjedio na krevetu, okružen poznanicima, pa je već dobivao svoju dozu pažnje. U vidu dobroga prijatelja, imajući u obziru da mu nije do humora, pitao sam ga kako je protekla operacija povećanja penisa, i kako se sada osjeća nakon što su ma sa 17 povećali na 15, 5 cm. Rekao je da dobro, ali da se ne smije uzbuđivati u bilo kojem smislu, znači saginjanje, ili ne daj Bože kašljanje. Upitao sam ga dali se dobro brinu o njemu, i dali su medicinske sestre adekvatno obučene i dali to izaziva kakve promjene kod njega. Rekao je da jesu, ali da ne smije ništa kao misliti i tako to, na što sam mu rekao da zar nije pomislio na njihove pice i da su vlažne i u uniformi i sve to, na što se smijao i molio da prestanem jer da ne bi šavovi i popucali uslijed razgovora. Shvatio sam to kao da je gadna stvar, pa sam promijenio temu.

Pokazao nam je trbuh i zavoje, a ja sam ga pitao da što im nije rekao da odmah liposukciju mu naprave i malo skinu to sve, višak kože, tada se sjetih da previše smijanja nije dobro za šavove kako mi je i rekao. Sugerirao sam mu da malo se prohoda i da tako si krati vrijeme, malo od odjela do odjela, ja bi recimo prošao na ginekologiju malo na njegovom mjestu. Društvo mu pravi neki mali djedica, čije hrkanje daleko nadglasava i nadjačava daleko veće pojave od njega samoga, tako da ima problema sa spavanjem. Uspio sam dočekati i pravu medicinsku sestru, pa rekoh , ako se njemu ne smije dignuti meni može. Odlučio sam pitati medicinsku sestru nešto pametno i prikladno posjetu..pa sam joj rekao ¨ oprostite, ali jel ova nova frizura kao beckham dobra, ili je frizerka zasrala možda, pa rekoh da pitam ¨, nakon čega je rekla da je dobra.

Uz još malo ohrabrivanja kolege, napustili smo sobu, a osjećaje tjeskobe od bolnice je ostao isti, ali su tu bile spoznaje o frizuri, a to je bila poanta svega. Hladni zidovi i pomalo turobno svjetlo nas je pratilo, gotovo da se može i neki miris osjetiti koji je tako umjetan, i tumarajući tako opet hodnicima, čovjek možda više počne cijeniti zdravlje, ako ga ima. Ima puno ljudi kojima ne treba bolnica za te spoznaje, a ima onih kojima ni to ne pomaže da bi se opametili., barem što se tiče načina života i kako žive, a sada frizure kakve god da jesu. Ne znam kakve su vaša iskustva sa bolnicom ili bolničkim liječenjem? Jeste li ju možda posjetili radi sebe, ili radi bližnjih i kako ona na vas djeluje?

Link


Što reći o božiću u ovako jako religioznoj zemlji u kojoj svećenici se bave red carpetom i picama starleta? Ali prije svega da pozdravim svoje čitatelje u Čileu, Bocvani, Zimbabweu ,Sjevernoj Koreji i onima u Argentini uz poruku..¨ don't cry for me, Argentina¨. Sigurno puno toga, prije svega moglo bi se reći da pada na isti datum uvijek, što je fascinantno, a moglo bi se reći da je to vječita potraga za Isusom, a gdje ona počinje? Pa prije svega u nekom trgovačkom centru ili takvom mjestu, jer rekoše na Nova tv da mnogi da bi dočekali Isusa u svojim domovima jure po cijeli dan kako bi osigurali neke materijalne poklone, znači preduvjet za spoznaju Isusa je da se dobro ispegla kartica i ode u minus, ili potrošite ono malo gotovine što još imate.

Jednom kada dođe kod vas, i posjeti vašu obitelj, trebate ga dobro i počastiti, pa tako mnogi fino počnu bez njega, i završe bez njega, sa solidnom količinom alkohola u krvi, jer..nije to vjerski blagdan ako nisi oduzet malo od cuge, jel', kako pogledati Isusa u oči bez 1 promila u krvi. Što još fali? Naravno fali obilje hrane, svih vrsta, za svaku Kristovu riječ, treba ubaciti barem 1000 kalorija u sebe, sa još malo alkohola koji vidno pojačava religijski doživljaj, poboljšava pjevačke moći, tako da ćete dođi do izražaja na svetoj misi kada zapjevate. Dakle Isusa treba tražiti skrivenoga na policama konzuma ili kauflanda, možda na odjelu tehnike ili negdje gdje je povrće i tako tome slično. Neću ni pitati što druge religije moraju učiniti da bi svoje avatare i proroke pronašle, dali je i njima postupak sličan.

Inače što se tiče današnjega datuma, u neka stara vremena staroga Rima se slavio Sol Invictus, nepobjedivo sunce. Taj dan smatran je i danom zimskog solsticija, kada je sunce pokazalo da je nepobjedivo, a može se reći da je taj dan uzet i kao rođendan suncu, Dies natalis Solis Invicti, iliti rođendan nepobjedivoga sunca, pa eto čestitajte i suncu danas rođendan, i popijte još jednu. Inače i egipatski bog Horus negdje oko 25-oga ima svoj rođendan, i ima mnoge sličnosti sa Isusom, također je bezgrešno začet, po duhu svetom, jedino što je on sin od boga Osirisa, i majke Isis, inače onako uvijek prikazivane sa lijepim grudima, ne vjerujem da su umjetne, a kao simbol plodnosti naravno, pa eto treba popiti još jednu u čast i Horusu danas, tako da već imamo festival božanstava na današnji dan, treba moći popiti toliko i pojesti, a bome mnogi ne zaostaju za tim.

Birtije su uvijek pune ko čep na badnjak, jer uvijek je bolje Isusa dočekati grupno, uz dim cigarete, što valjda rastjeruje sotonu, pa tko kaže kako mnogi ljudi nisu pobožni i kako daju svoj doprinos..obiteljskom..blagdanu. Tu dolazimo i do bora, jele, zaštitnoga znaka božića, i ako sam ja sada u duhu ovoga odlučio staviti i kip Horusa u sobu slijedeće godine i malo sunce također, jer i njih treba proslaviti. Dakle, bilo da je umjetno neke veličine, ili pravo, božićno drvce je uvijek tu. Vole ga kititi svi, i staro i mlado. Kod mene je uvijek pravo, i uvijek rekao bih veliko, ali ove godine je oboren rekord. Inače je u mojoj sobi strop jako visok, gotovo 4 metra, a bor je gotovo tik do stropa, tako da imam doslovce drvo u sobi, oveće drvo, po kojem se možeš penjati.

Tu dolazimo i do poklona, jer bez njih također nije pravi rođendan suncu, ovaj, božić. U skladu sa mogućnostima, kao i sa kreativnošću i maštom, uvijek se nađe nešto za obitelj, pa i da tako nagradite vaše najbliže, ali u skladu sa zaslugama kako reče moj kolega. I tako vjerujem da svi danas odmarate, jer možda nekako ono što se ne može kupiti novcima ako ništa drugo, ona je to mir koji vlada na sve strane, mir i tišina, gotovo..božanska. Na današnji dan sunca..nema, gusta magla i hladno kod mene u Karlovcu, tako da je nenadjebivo, ..ovaj.. nepobjedivo sunce škrto proslavilo svoj rođendan. Ali tko zna, još ima do kraja dana vremena, možda se i Horus pojavi, i njegova majka sa velikim cicama, a na to se neću žaliti uopće. Da li je Isus bio negdje kod vas, dok to niste znali, ili ste pak možda za Isusa senzibilizirani kao što je i robot u industriji senzibiliziran za oboljele od šećerne bolesti, nećemo ni to znati, ali neovisno od svega toga, ja vam svima želim..SRETAN BOŽIĆ, ma što god i kako god ga slavili.

Link


Možda tema nije striktno blagdanska, ali je barem blagdansko ljubavna, ili preciznije blagdansko ljubavna sa elementima torture i terorizma, jer ponekada je romansa dvoje ljudi baš takva, pitanje je samo u kojoj je to mjeri rasprostranjeno i čemu to sve ovisi, ali da krenem od nekoga početka. Postoje li veze gdje dvoje ljudi skladno egzistira i nekako u skladu sa tim i donose odluke, poštuju se međusobno, želje i potrebe? Postoje, naravno da postoje. Postoje li veze gdje je jedno od dvoje u vezi dominira nad željama i stavovima druge osobe? Naravno da postoje, ali recimo da se želim baviti kada je žena ta koja je ta koja nazovimo dominira. Ima li primjera za to? Pa recite vi meni, sigurno ste ponekada uočili takve žene, a i poznat je zanimljiv znanstveni izraz za te muškarce, zvane papučari.

Postoje je li predispozicije za postati papučar? Sigurno da postoje, a opet, neki se jako promijene naglo od utjecaja haljine u njihovom životu? Pa što je uzrok toj tužnoj i jadnoj pojavi u prirodi? Prije par dana u nedjelju, okupila se rodbina na ručku, pa sam imao priliku vidjeti kada je jedan od gostiju htio si napraviti gemišt, a žena mu nije dala, i to onako ¨ ti nećeš piti gemišt ¨ poprilično autoritativno. Istina, čovjek je došao autom, ali…mislim si..¨ čovječe, zar ti tako živiš cijeli život ¨, mislim si, da je probala meni tako nešto reći, ne bi se dobro provela. Možda je također tu slučaj muškaraca koji su nekada se družili sa prijateljima i u tom procesu druženja nosili hlače, a kasnije su skužili da je haljina puno udobnija, nadam se samo da to ne uključuje i nošenje grudnjaka i najlonki, ali ništa nije isključeno.

I tu bi mogao navesti neke slučajeve nekih oko mene kojima se tako desilo, ili koji su tako izabrali, ili možda kojima je djevojka rekla ili govori sa kim se smije družiti ili ne, ili određuje neke druge stvari, a čim ti netko u vezi govori što smiješ ili ne, o čemu mi to pričamo onda? Jel to veza? Jel to dobra osoba? osoba koje te voli na taj način da ti ne želi sreću i slobodu izbora po tim pitanjima? Ali opet, kada maknemo na stranu ono što vam vaša draga i voljena…zmija..želi, naravno tko ima takvu, opet ostajete vi, jer je dvoje potrebno za takvu spregu, takva žena koja to čini i muškarac kojem to paše ili samo sebe na poštuje, ili je pak preblesav da shvati što se mu događa. Živim u uvjerenju da sve ovisi kako se čovjek postavi u početku veze što je i koje, i da će mu tako biti, ali opet to je moje skromno misšljenje. Tu sada dolazimo do one kategorije i tematike kakve to žene vole muškarci i da muškarci vole gadure.

Ako je mogu dati svoje mišljenje, onda osoba koja cijeni sebe, bez obzira na spol, ne voli ikakve gadosti. Delikatna je ovo tema, jer treba razlikovati ¨te¨ žene iz teksta, i takav tip žena, kojih ima možda ne tako malo, od uobičajenoga onoga da vaš voljenoj udovoljite i da joj kažete kako je u pravu, ..i onda kada ona to nije, i da je poslušate, znači to nije isto, postoji jedna određena granica. Ne znam koji to muškarci vole rospije i njima slične, i koji je to psihološki profil muškarca, ali ja znam da ih ne volim i da nisam jedini. Vidio sam kod nekih svojih prijatelja, kako je demokracija onda..kada oni mogu reći..ono što ona misli, i kud ćeš veće slobode govora, jednostavno božanstveno. Valjda kada imaš pičku onda možeš i upravljati na taj način, a teško je tome reći ne, ali opet, gdje je granica, jer dok jedni nisu papučari , drugi pak jesu, pa što je to onda sa tim muškarcima? Naravno, da se neki nikada ne svađaju jer je sve tako bajno i divno, jer je sve po njenom, ona sretna, a on još više ( moš misliti).

Još je gora kada okolina to primijeti, osobito muški dio okoline, i naravno da je taj muškarac sprdnja, a kako i ne bi bio. Smatram da nije u redu i da je ružno da neki muškarac upravlja se ženom i sve nameće, ali koliko sam shvatio po mišljenju drugih, pa i žena, još je gore kada muškarac tako završi. Ne samo to, za razliku od fizičkoga nasilja, neke od ovih ženskih metoda u vezi, od galame, nametanja volje, određivanja nekih stvari, uvreda, pa i onoga najgorega, a to je izazivanje krivnje za mnoge stvari, spadaju u kategoriju psihičkoga nasilja u vezi, o čemu se sve više govori, jer nije samo fizičko nasilje u igri, ovo je možda i pogubnije, iako nasilje je nasilje, ali je prisutno, i događa se. I tako, svim papučarima želim da svojoj dragoj kupe jedno lijepo novo nacističko odijelo za blagdane, a ona njima novi deterdžent za pranje suđa ili peglu.

Link


A neki čisto. Vrijeme je blagdana, pripremaju se brojna jela, a mnogi strahuju da će nabaciti koju kilu više, pa u vidu toga straha kupuju tone hrane i vesele se slasticama, razlika je samo što ima onih koji troše kalorije puno i koji to čine malo, međutim ovih dana ima jedna stvar koja zasigurno iziskuje truda i volje, a to nije ni prežderavanje, to nije ni seks , to nije ni stvar koja je bolja ženama od seksa , znači kupovina i shoping , već nešto drugo…a to je…SPREMANJE kuće.

Bilo bi možda glupo postaviti pitanje tko više to čini, muškarci ili žene, kada bez daljnjega žene više vole i teže uređivanju kuće, pa eto moglo bi se reći da je to onda ženska okupacija ovih dana. Vjerujem da i muškarci pomažu ovih dana svojim ljepšim polovicama u tim rabotama, ali prave brojke oko toga nikada nećemo znati. Teže li sve žene jednako tom izazovu pospremanja stana ili kuće? Pa vjerujem da ima onih koje do sebe, odnosno svoje vanjštine jako drže, kao i do socijalizacije sa ljudima cijeli dan, pa gotovo da i nemaju vremena za tako nešto, ili im nije stalo, ali ovom prilikom se nećemo baviti tim divnim ženama koje bi svatko htio.

Što sve obuhvaća generalno pospremanje stana? Usisavanje prašine, brisanje prašine sa polica i svoga muškarca ako je sklon statici u životu, čišćenje kupaone, brisanje inkriminirajućih poruka sa iskrice, pranje prozora i vjerujem da toga ima još, možda bi netko trebao dopisati još neke stvari. Možda niste znali, ali spremanje interijera, ili čak i oko njega, troši podosta kalorija, gotovo sam začuđen sa brojkama, pa recimo za sat vremena raznovrsnih aktivnosti, ode sa vas gotovo 240 kalorija, što je jedna solidna brojka. Možda nije tako velika kada se usporedi sa sat vremena trčanja, ili možda biciklizma, ili plivanja, gdje se vrijednosti kreću od 500, 600 pa do 900, ovisno o čovjeku, ali je veće nego rad obavljen u teretani, ili recimo seks.

Što se tiče seksa, kojeg neke hrvatice obave gledajući u nove cipele u izlogu, moglo bi se reći da on troši oko 120 kalorija, i to na sat vremena, oni koji ga imaju kao takvoga, a oni koji ga nemaju, oni samo troše 60 minuta/ sat. Znači na sat vremena, a mislim da nema puno toga seksa kod dvoje ljudi koji je duži od recimo 40 minuta, tako da je spremanje dosta dobro, ako se uzme 2 ili 3 sata spremanja, pa tako više dana, dolazimo do pretvaranja obične žene u atletskog herkula. Zašto ženama ide bolje spremanje? Osim same činjenice kako žene vole uređivati gnijezdo i sve oko njega, žene su sposobne za multitasking, iliti na balkanskom one su polivalentne..ili na stručnom izrazu iz enciklopedije mogu brate mili više stvari odjednom plus razgovor na telefon.

Kada se to uzme sve u obzir, dolazi do jednostavne matematičke činjenice, kako žena može spremati i kuhati ručak u isto vrijeme, a muškarac to ne može. Inače kada smo već kod čišćenja, trebalo bi spomenuti neke pomalo ekstremne stvari. Ima žena koje jako revno ili non stop nešto spremaju i čiste, a što može biti indikator opsesivno-kompulzivnih poremećaja, drugim riječima da žena zbog nekoga nezadovoljstva u životu, se okrene tome, slično kao i poremećaju nenormalnoga kupovanja, za što se čuli. Osim što je to znak toga poremećaja, i vrlo je nezdravo gledano širu sliku, jer stalno čišćenje stana smanjuje imunitet svim ukućanima, jer mora biti malo bacila i prašine svugdje oko nas, to nas imunizira. Ovih dana se doseže vrhunac spremačkih aktivnosti, pa eto možete slobodno podijeliti svoje torture glede toga, bili muško ili žensko, spremate li uopće? Spremate li puno ili malo?