Razmišljanja...

Volimo li... ili smo zaljubljeni? Gdje je granica između jednog i drugog? U čemu je razlika?
Postoji osoba bez koje ne možemo živjeti. Da nje nema, umrli bi, ugasili se istog trena. Ne postoji stvar koju nećemo učiniti za tu osobu. Dovoljna je pomisao na nju da se licem razlije osmijeh, srce brže zakuca, a toplina krene iz grudi i razlije se cijelim tijelom... Najdraže nam je kad nas svi puste na miru, da možemo zuriti u strop i misliti, misliti, misliti o njoj...
To je zaljubljenost. Najdivniji osjećaj na svijetu kad je uzvraćen, najveća bol kada nije. U životu nema intenzivnijeg osjećaja od zaljubljenosti.
Samo... zaljubljenost nosi u sebi jednu okrutnu obmanu. Dok smo zaljubljeni, čini nam se da će trajati vječno, da ne postoji nikakva sila koja će taj osjećaj ugasiti. A to nije istina... zaljubljenost prođe. Svaka. Bez izuzetaka. I ako ste zaljubljeni i čitate ovo, vjerujte... vaš vas osjećaj vara. I vaša će zaljubljenost proći.
Što kada zaljubljenost prođe? Tada ljudi progledaju. Vide onog drugog onakvim kakav on jest, a ne kakvim su ga zamišljali i idealizirali. I tu je raskršće. Odluka. Je li ta osoba takva da s njom želimo ostati još nedefinirano vrijeme, ili u svojoj zaljubljenosti nismo vidjeli da se radi o nekome totalno drukčijem od nas, s kim, u stvari, ne želimo imati ništa?
Drugim riječima: Je li ta osoba vrijedna naše ljubavi? Želimo li provesti još dugo vrijeme, možda i cijeli život, razvijajući se zajedno s njim, prolaziti kroz sve dobro i loše što nam život donosi, želimo li mu biti podrška i želimo li da baš on/ona bude podrška nama?
To je trenutak kada zaljubljenost ustupa mjesto ljubavi. Ljubav nije nikakav ludi osjećaj, nikakav zanos srca i duše. Ljubav je postupak prema drugome, želja da se u napor života, koji uvijek postoji, uđe zajedno baš sa određenom osobom. Ljubav je želja da se razvijamo kroz obostrani, dvosmjerni odnos...
Mi ne možemo odlučiti hoćemo li se u nekoga zaljubiti, ali odlučujemo koga ćemo voljeti. Zato ljubav, jer je to naša odluka, može trajati cijeli život... ako smo samosvjesne i čvrste osobe. A zaljubljenost izvjetri, nestane...
Mnogi ljudi ne mogu kontrolirati svoje osjećaje. I to je ljudski. Zaljubit će se više puta u životu iako su odlučili voljeti samo jednu osobu. Pri tome je jedino bitno da svojom zaljubljenošću ne povrijede osobu koju vole...

Sve je to život...

kale, to doista zvuči kao da si zaljubljena u svoje dijete... bojim se da je tekst djelomice primjenjiv i na taj slučaj, no istina je i da odnos roditelja prema djetetu svaki roditelj može donekle usporediti i sa zaljubljenošću - našu djecu volimo neovisno o razumskoj ocjeni njihovog karaktera, ponašanja...