male tajne

Zaustavljenih misli u sunovratu,
uživam u zvižducima boja
slobodnog pada.
Da ljubavi,
odlazim dolje,
gdje mi je mjesto,
na dno.
( ...iako nitko ne zna pouzdano od čega se to dno sastoji, postojale su neke legende na nekim svicima, ali njih su umorni beduini iskoristili za potpalu devina izmeta u jednoj zaboravljenoj pustinjskoj noći čije slike ostaju uklesane na azri...)

Nokti su ti svijetlocrvene boje.
Boja je namjerno izabrana.
Reda radi, zabijaš mi nokte u meso.
Iz tijela mi curi grimiz i daje smisao
tvojim nastojanjima, da me zadržiš,
drugačije da usmjeriš hod ulicama
po kojoj dostojanstveno šeću lavovi.
Brutalno tupog pogleda željnog krvi.
Zauzdao sam ih, i oni me sada vuku.
Skupa sa mnom odlaze na dno,
gdje trunu skeleti snova,
spojeni izmetom propalih očekivanja.
Nema više grimiza.
Na ranama se suše tvoje lažno
isplakane suze.
Nije bilo potrebno, plakati.
Ionako smo na autocesti,
ja sam došao i prošao.
I opet će netko doći, poslije mene,
i odlaziti će urešen mješavinom
grimiza i lažnih suza.
Ionako sam znao što me čeka.
Odavno sam vidio smrt i ono
što me čeka.
To je u redu.
Patnja. Bol. Život.
Sam se rađaš.
Sam umireš.
I želio bi da to shvatiš, ljubavi.
Radi onoga što doći će
poslije mene.
Gdje će te tisuću drhtaja
jednog orgazma
razapeti na trnovita
sjećanja.

živila je lipa divojka.
Ka pupoljak srid prolića, ,čekala je svoga goluba.

Plakala je Boga molila, na laptopu suzu pustila.
Svaka suza di je pala,cvićem je procvitala

respekt

:*