MORE LJUBAVI

     
- Zašto moramo osluškivati srce? Jer je tvoje blago ondje gdje je i ono samo...
- Moje je srce uznemireno. To je dobro.Srce ti živi.Nastavi slušati što ti ima za reći.
- Moje je srce izdajica.Neće da idem dalje. To je dobro.To je dokaz da ti je srce živo.Prirodno je bojati se da sve ono što već imaš zamijeniš za san.
- Pa zašto onda moram osluškivati svoje srce? Jer ga nikad nećeš uspjeti ušutkati. Čak i ako se praviš da ne slušaš što ti govori, ono će i dalje biti u tvojim grudima i neprestano će ponavljati što misli o životu i svijetu.
- Čak ako je i izdajica? Izdaja je udarac što ga ne očekuješ.Ako dobro poznaješ svoje srce, nikada mu to neće uspjeti.Jer ćeš poznavati njegove snove i želje, i znat ćeš se nositi s njima.
 
NITKO NEMOŽE POBJEĆI OD SVOG SRCA.ZATO JE BOLJE SLUŠATI ŠTO GOVORI.DA NIKAD NE NAIĐE UDARAC ŠTO GA NE OČEKUJEŠ.
SRCE: - ČAK AKO SE I S VREMENA NA VRIJEME POŽALIM, TO ĆE BITI STOGA ŠTO SAM ČOVJEČJE SRCE, A ČOVJEČJA SU SRCA TAKVA. BOJE SE OSTVARITI SVOJE NAJVEĆE SNOVE, JER MISLE DA IH NE ZASLUŽUJU ILI SE BOJE DA IM TO NEĆE USPJETI. I zato nikada niti ne pokušavaju, puste da im snovi zauvijek ostanu samo snovi...
- Moje srce se boji patnje. Reci mu da je strah od patnje, gori od same patnje. I da nijedno srce nikada nije patilo kad je otišlo u potragu za svojim snovima, jer SVAKI TRENUTAK TRAŽENJA, TRENUTAK JE NALAŽENJA!!!
DOK SAM TRAŽIO SVOJE BLAGO, SVI SU MI DANI BILI SVIJETLI, jer svaki sat, svaka minuta približavala me je tom mom snu.USPUT SAM OTKRIO STVARI ZA KOJE NIKADA NEBIH NI SANJAO DA POSTOJE i te stvari su obogatile moj život, donijele mi nova iskustva, promijenila me i učinila boljom osobom koja sada više zna i više poznaje i ljude oko sebe i samoga sebe...A DA NISAM IMAO HRABROSTI DA POKUŠAM PRONAĆI SVOJ SAN, SVE ŠTO SAM NAUČIO JOŠ UVIJEK BI BILO ZAKOPANO NEGDJE U PIJESKU...
Mi srca, navikli smo malo govoriti o tom blagu, jer se ljudi previše boje tražiti ga.Govorimo o njemu samo djeci, a potom puštamo neka život svakoga usmjeri njegovom sudbinom.Na nesreću samo malobrojni slijede put svojih snova i pronalaze sreću.Ostali misle da je svijet prijetnja - i zbog toga svijet zaista i postane prijetnja...
Mi srca s vremenom govorimo sve tiše, ali nikad ne umuknemo i navijamo da se naše riječi čuju - ne želimo da ljudi pate jer nisu slijedili svoja srca i svoje snove - jer to je JEDINI PUT KA SREĆI!!!
 
NAUČIMO OSLUŠKIVATI I SLUŠATI SVOJE SRCE I KRENIMO PUTEM KOJIM NAS ONO VODI!!!
 
remix Coelhovog Alkemičara i mojih misli i razmišljanja...već dugo me neka knjiga nije nije trgnula i «ubacila» u život na mlazni pogon, ali ova je definitivno to uspjela... (o: