male tajne

Voljela me. A ja sam bio u periodu kad sam bio i previše zaokupljen sobom.
Trpjela me. A ja sam bio u raskoraku sa samim sobom.
Željela me. A ja sam u postelji pored nje još lizao svoje ožiljke sa kojima nikakve veze nije imala.
Gledao sam je a nisam vidio u njoj Svjetlo.
Imao sam ljubav na dlanu, a nisam je želio prepoznati. Nisam je želio primiti.
Jer nisam vjerovao.
Vjerovao sam u svoje rane.
I prostor oko mene gdje je dobro odavno isčezlo.
Jednog dana, u plavetnilu njezinih krupnih očiju ugledao sam svjetlo...
A onda...onda je raširila krila i odletjela. Tamo gdje je oduvijek pripadala.
Zauvijek.
A ja čekam. Kroz oprost milošću da me blagoslovi.
Ti si zlo.
Tim riječima završila je još jedna moja Iskrica-veza. Riječi su bile upućene meni, dok su joj se krupne smeđe oči punile suzama, a pogled ljutnjom, bijesom, zbunjenošću mojom izjavom da se više ne vidim u ničemu sa njom, što je i bila istina. Nakon par mjeseci strasti od koje se tresao cijeli svemir, sve je preko noći skopnilo, usahlo.
U meni.
Servirao sam joj istinu, okrutnu, bolnu, istinu koja je srušila njezine snove.
Ti si zlo.
Strujala mi je danima poslije ta rečenica u glavi dok sam vrijeme nakon radnog dana provodio u osami svog doma, ne paleći računalo, ne spajajući se na net...ti si zlo, ti si zlo, ti si zlo, ti si zlo...sumanuto je to divljalo, plamtjelo mojim mislima..i nisam se mogao pomiriti sa tim.
Upalio sam računalo, ulogirao se na svoj mail račun, i sjeo tipakti, njoj koja je na mene zalijepila etiketu zla.
Znam da sam je volio od početka do kraja. Svaki trenutak pored nje. Iskreno i od srca sam izgovarao svaku riječ njoj upućenu. Sa razlogom davao komplimente. Od srca se trudio kakvim poklončićem, nekom trivijalnom i nepotrebnom, počesto kičastom sitnicom pokazati joj da osjećam nešto za nju. I radovao sam se skupa sa njom kad sam joj vidio istinsku sreću u očima.
Ti si zlo.
Nisam i ne prihvaćam to.
Ja nisam zlo.
Samo sam nemirna i pomalo nesretna duša koja je dovoljna sama sebi, a koja opet u određenim trenutcima ima potrebu nekoga voljeti. I da nju netko voli.
Nisam zlo.
Ja sam nemir. I dok je god u meni ne mogu biti ničiji san, ničiji pogled u sutra.
Ali mogu u tim trenutcima istinski voljeti i dati se do kraja.
I pamtim sve te oči koje su me gledale u polumraku u krevetu nakon izljeva istinske ljubavi kroz strast.
Danira, Vesna, Irena, Julija...sve imaju mjesto u mome srcu. I svaku od njih na određen način još uvijek volim.
Zlo?
Ne.

majstore:)

Također, pozdrav i tebi.

Istina...

Nemir :)

Ja sam nemir. I dok je god u meni ne mogu biti ničiji san, ničiji pogled u sutra.
Ali mogu u tim trenutcima istinski voljeti i dati se do kraja.
Ovo me se dojmilo ... istinito i mislim da smo svi zapravo takvi ..