Umorni Bukovsky

Da li Ilija Stari, drvosječa, može složiti danas 25 m cjepanica u flanku, da li Franjo Prekoceste treba drva za sedam godina, da li šećeraši u Gudovcu imaju svoju Udrugu, da li blagajnik na naplati sv. Rok može za osam sati naplatiti tisuću vozila, da li velečasni Zvonko ima curu, da li je netko predsjednik najboljeg Kluba liječenih alkoholičara na zapadnoj hemisferi, sve to uopće ne može utjecati na moje današnje posljepodne, a pogotovo ne može utjecati na razvoj i razmnažanje flore i faune u priobalnom području Piranskog zaljeva.
Biti predsjednik Pogrebnog društva " Bolji život " u Obrovcu koje drži rekord po broju jednodnevnih ukopa umrlih od azbestoze, i na svečanoj sjednici tog istog Društva, kao predsjednik, dobiti plaketu i nagradu u vidu izrezbarenog, ručnog rada, malog lijesa, može na čovjeka stvarno utjecati da se osjeća uzvišenije od ostalih.. još, ako mu je tu plaketu dodijelio u ime Vlade naš saborski zastupnik Luka, to je taj hrvatski ponos od sedmog stoljeća. ( ima tu i plemenskog ponosa ljudi s kamenjara )
Ako se ne može na brzinu shvatiti sva metaforičnost ovog teksta, i veličina besmisla jednog jadnog predsjednikovanja, jednog jadnog utorka, osjetiti podsmijeh, porugu, i neku vrstu žaljenja i u odnosu na Zvonu, Krešu, Davora, Pjera, talijanski bide, francuski krevet, ako me nije odmah razveselilo, strpiti ću se, doći će sve na svoje i samo ću se odjednom početi smiješiti... pospano , tiho, razjebeno.
To bi mogao prakticirati, isto postupno, ( kao jogu ) i u slučaju Micromicozoranskihhdzevskih aplikacija s principom uzročne reverzibilnosti, i odmoriti i srce i dušu na duže vrijeme. Mislim da se mogu uzdići iznad planova Općinskog vijeća općine Iskrica Blog u slučaju planiranog pošumljavanja nekih dijelova Poganovog polja ( problem je što je to još uvijek katastarski pod općinom Parka Prirode i Raznih životinjskih Sličica ) i što je to Polje većinom pod vodom...
Izađem na blog, na površinu, kao stara ribetina..samo da me vide jer neću sigurno zagristi
Naravno da sam sve napisao s okusom sunca , suše, mrzovoljnih seljaka, da bih si malo ukrasio ovaj utorak, ublažio osjećaj kontrole i pokušao , neuspješno, obrisati moderne i skupocjene naučale, ne da bolje vidim, već da mogu vidjeti što ne želim gledati...
'' Drago mi je da te ne vidim!''
I meni je drago da me ne vidiš!'' ( virtualna školjka )
I još što se mene tiče:
'' Nisam želio imati ništa s fanaticima, propovjednicima, abolicionistima i trezvenjacima."

I završio sam među četiri bijela zida na broju 8!
Kao Napoleon.


( Opet odličan blog od istog autora )

oprosti što kvarim blog komentarom i na mojoj digresiji, al upravo imam potrebu pridodati da jedem i oblizujem veliku žlicu punu.... sladoleda!

Ispravak : ne možeš oblizivati žlicu ako je puna sladoleda! Tek je praznu možeš oblizati.

opet imaš pravo! a kak se kaže kad imaš punu žlicu sladoleda i to spustiš u širom otvorena usta pa se na kraju ipak..obližeš, zajedno sa žlicom?

Ma, kaže se tako kako si ti rekla, ali , ako je puna sladoleda, onda bi možda trebala reći da podlizuješ žlicu punu sladoleda?

hm, nemoj medo...ove tvoje riječi izazivaju neke tektonske poremećaje u mojoj neposrednoj blizini...znaš, ljeto je...nema puno odjeće...a podlizivanje ili oblizivanje...hm...teške su to riječi!

Ok, neću više o podlizivanju, mogu samo o sladoledu. I žlici!

eto tek smo se dotakli srži a ja moram u krevet!