Umorni Bukovsky

Crv na nebeskim vratima?
Bistri zvuk kolovoza?
Čovjek s jednim listom u
listopadskoj noći?
Divlja kozja krv?
Rupa u podu?
Vojnik koji šeta pod stubama sveučilišta?
Fakultet uličnog ugla?
Stalno na domaku besmisla?
Trubač?
Iznenađen dolaskom večeri?
Kapetan Carpenter?

O, kapetane! Moj Kapetane!

Leptir invalidske stolice?
Nebeska kočija?
Moja slatka, stara itakodalje?
Jabuka nedjeljnog jutra?
Gavran?

Zašto nisam slikar?

Daljne instrukcije:
Jedan je čovjek vidio loptu od zlata, Nakon slomljene ruke!
( Stvaranje američke posebnosti - naslovi )

Ili na hrvatski:
Svakidašnja jadikovka, ili
Mala voćka poslije kiše?

"ja sam samo sanjar čiji pogled gasne u magli i memli..živio sam samo uz put..kao da sanjam..kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.."S.J.

Moja je prijateljica otišla 1968.g. studirati medicinu u Canadu. Kada se poslije 30 godina prvi put vratila, nije mogla vjerovati da jedan obični seljak u HR u recitira Emersona, Poa, Witmana, kad pola Amerikanaca nema pojma tko je to. Oni svoje znanje zovu uskom specijalizacijom.

smatram da su edukacija i njen stupanj i širina rezultat interesa pojedinca. Bitno je dobiti osnove i uvid u širinu. Na pojedincu je sve drugo. I seljaka i ne seljaka. Usko i ne usko specijaliziranih.

Ane, dodaj "interesu pojedinca" i obrazovanje prije rata. Učili smo i rusku, i njemačku, i američku povijest, književnost...Sjećam se da me je prof pitao ( iz zemljopisa ) koliko Gana ima ovaca. To nije baš bio moj interes.

misliš, kad bi bio sve to nabrojano, svaki dan netko ili nešto drugo, da ne bi poželio još nešto?

dobro jutro :)

Znaš, Meija , htio sam reći da je sve poezija, sve je umjetnost, tele na livadi i berba marelica. Pa čak i tvoja ( a i druge ) matematike i statistike. A želim se svaki dan osjećati točno tako kako dan prolazi dok stavlja svoju ruku meni na rame....

a kaj ako se ne osjećaš/osjećamo?
blago svima koji uvijek mog definirati i misaono uobličiti ono kaj im je pod kožom

"blago svima koji uvijek mog definirati i misaono uobličiti ono kaj im je pod kožom"
Nisam tako mislio, niti sam od onih koji uvijek mogu definirati, ali znam sigurno da će me to "pod kožom" ipak proći i da ću vidjeti dan i sebe u njemu, čak ako i lovim posljednju slamku.

najdraži dio dana je, barem meni, onaj kad zagrlim jastuk i znam da imam razloga za lijepe snove

a ovo s poslijednjom slamkom...nitko od nas ne zna da li iza zadnje nema još jedne

Ponekad padnem sa stijene u depresiju, uhvati me malo panike i tada stvarno vidim samo tu jednu jedinu slamku. Kažu; diši duboko! Nikad se toga nisam sjetio u toj depresiji...kao da sam početnik u svemu, sam na svijetu. Zato se nešto zove bolest a ne obijest... ne vidiš lijek. "Sada" sam svladao znanje i svijest o tomu da će to ipak proći.