Umorni Bukovsky

Kažu da je danas petak. I da je 15.07. Može biti. Ne želim se ni s kim sporiti oko toga jer nisam siguran, a nije ni nešto presudno. Možda je to nekomu važno, možda je nekome rođendan, obljetnica vjenčanja, možda se treba nešto danas dogoditi, možda ne rade trgovine….Nisam ništa provjeravao. Imao sam svoju nesanicu do 3 sata, i onda sam se naglo probudio u 3.15 i osjetio želju za ribolovom. Nisam otišao jer je i to dio jednog određenog ritma kojeg nastojim ne poštivati. Naime, u ribičiji se osjećam kao neka nova , neotkrivena dimenzija i opća zbrka oko mene se još zakomplicira; ne pijem , ne pušim, jedem vrlo malo i izbjegavam ljude. A to izaziva kaos. Nije da ih obilazim, ja ih ne vidim. i onda se sudaram. Svijet koji se stvori oko mene je svijet bez mržnje, rata, prevara, zločina, zločinaca, smrti.
Kada sam ,onomad, živio u Kini ( 1850-1864 ) trajala je pobuna protiv mandžurske dinastije Ching, kao možda najznačajniji događaj u Kini u 19 stoljeću. Pobunu je vodio Hung Hsio Chuan iz Kantona, a želio je osnovati novu dinastiju – Taiping – VELIKI MIR. Imao je mnogu pristaša među pripadnicima siromašne klase ( znači, među svima ). Pokret se širio vrlo agresivno istočnom dolinom rijeke Chang.
Pobunjenici su 1853.god zauzeli Nanjing kojeg su proglasili svojim glavnim gradom.
U početku uspješna pobuna, kasnije je ugušena od strane i uz pomoć britanske, francuske i američke vojske.( jebeni Britanci, Francuzi, Amerikanci )
Pri tom su ubijeni milijuni običnih , siromašnih Kineza da je rijeka Chang godinama tekla dolinom u prekrasnoj crvenoj boji .
Onda je netko , mnoga godina kasnije, donio zakon da ratni zločini ne zastarjevaju i, odmah je tomu dodan amandman, da to važi samo za Hrvate. Njima može suditi tko se sjeti . Ako se nitko ne sjeti, mogu suditi sami sebi i ubijati svoje pobjedničke generale u svako doba. Ionako su to, kako reče jedan poznati nick na blogu, sami logističari , kokošari, podrumaši. Posebno oni koji su rođeni u Hrvatskoj .
To me natjera da se zamislim….i vidim malo unaprijed. Mene će jednog dana tiho upiti zemlja za vrijeme suše, ili ću se rastopiti u jutarnjoj svježini rijeke, ili će me ubiti grom iz vedra neba, ili će me stisnuti zrak…i onda ću se preobraziti u pticu ( neku sitnu, tihu ), u psa na lančiću u šetnji parkom nekog većeg grada, ili u drvo koje smeta Jugu.
Zaslužio sam takvu sudbinu jer djelujem mirno, smireno, bezglasno i jer izbjegavam pecati na gliste jer ne želim da itko više umire u mojoj blizini…a ribu puštam . Ustvari, moje pecanje izgleda kao edukacija riba.
Tako se osjećam ovo jutro nakon što sam promijenio posteljinu. Sve miriše na čisto, nedirnuto, nepeglano..sve miriše…
… kao ona klupa u parku pokrivena ranim lišćem, kao pogled na prozore napuštenih stanova, praznih dvorišta…i sve više vidim mjesta gdje me nema…

Neki križevi su nerazumljivi. Moj križ je takav. Ne razumijem ga. Ako je meni težak, zašto njoj nije lakši njen križ, zašto njoj nije lijepo, zašto ona nije sretna?

Čuo sam da je tuga sablast koja plaši ljude.

..i od tuđe tuge ljudi bježe ili u njoj svoju mjere, tražeći utjehu da je njihova manja

dobar dan, medonjo :)

Mei, dobar dan. Imam preporuku za Lisa See: " Snježnica i tajna lepeza" ( 39, 00 kn ). Ima tuge kao u romanu!

A utjeha?Rekao mi je ozbiljan i obrazovan čovjek nakon moje operacije: " Dobro je, mogao si i oslijepiti! "

meni je žao što ljudi donose "simpatične" zakone.
ali se nadam da će jednom, u budućnosti donositi "suosjećajne".
pozdrav, medo!

ma, svi se nađemo u situaciji kad je nešto loše bolje od onog što je moglo biti.
i dobro je da je tako jer manje okrhnuti idemo dalje

Pozdrav, Dina!
I dok čekamo, priviknemo se; " nigdar ni bilo....

a tuga...? neću je, hvala ne. na dijeti sam. radije porciju smijeha. ili barem osmijeha. ma može i onaj sramežlji u kutu usana. ili barem u oku, na tren prepoznatom, prije nego nestane

kažu da skromnost nije uvijek vrlina...zadnje križam. vraćam se na prvu porciju. molim duplu! :)

umjesto čekanja, bolje bi bilo da suosjećamo, dok se, eto, simpatizira sa ovim ili onim što je, recimo, moderno ili "popularno".

E, kad bih znao...dodijeliti duplu dozo smijeha ( kažu u pravopisu da može i smjeha ! ) sam sebi, onako preko reda, kao poznatom gostu.... to duplo me je išlo s alkoholom i već je prošlo dosta vremena kad sam zadnji put rekao : " Dupli! "

ajmo ovak: od te duple, pola tebi, pola meni :)

Dina, pokušavam suosjećati s Nesanicom. I ona se svake noći muči sa mnom!

Za medu:-http://youtu.be/54YhQZN5Uq8

Dudh, jel taj link nešto tvoje? Ako nije, neću ga gledati. To je kao Motovun, onomad!

Medo, ta moje nije ništa. Kao ni tvoje.

Meija, onda to nije dupljak. Idemo na dva dupla!

dudi, ni ti nisi svoj? (bez znakovitog predznaka kad se u nekoj dugoj komunikaciji postvalja ovakvo pitanje)

Ma, htjedoh samo reći da se može i izvan tih simpatičnh zakona. I scream, you scream, we all scream for ice-cream.

dvaput je dvaput...:))

meija, nit sam svoj, a nit sam kod kuće.

Dudh, bar imam iluziju...na primjer , siguran sam da je nesanica samo moja. A ima još nekih duhovnih relacija koje su samo moje, recimo: hladan pogled mojih očiju! Ili topli!

Ma, i iluzija se može ukrasti kao i san što ti je već neko ukrao. I čim ti neko ukrade iluziju više nije tvoja.

Ostane praznina ako mi netko krade iluziju. I odmah nešto želi zauzeti to mjesto. I , eto to je opet moje. Oprosti, ali mislim da ipak imam nešto svoje, a čak vjerujem i ti!

Ne moraš mi oprostiti sebe, samo mi oprosti mene!

kako maznuti nečiju iluziju? kaj to nije jednako kao tvrditi da nešto gledamo tuđim očima?

znaš medo, meni se čini da je dobro što si tako tvrdoglavo tužan.

meija, pogledaj me, o pogledaj me! Očima deteta.

Ni to nije tvoje nego je tvoja ta praznina. I ništa više. Al' kao da je ne želiš. Ni prepoznati.

Vidi ti njega, kao Jurica. Kako znaš da je ta moja praznina vječna. Evo Dina mi kaže da joj je drago što sam tako tvrdoglavo tužan, nisam prazan, kužiš?

ali mi nije drago da simpatiziras sa mišlju da je tuga sablast koja plaši ljude. to ne.

kako maznuti nečiju iluziju?
Ma, nemoguće je, čak ni "očima deteta " . To što se krade nisu iluzije!

Hihihihi Medo, pa i ja ponekad vičem jeeee, jeeeeeah, jeeee, jeeeee, jeeeee! Ko Jurica.

Obično se kaže da se presipa iz šupljeg u prazno. Pa se ti sad misli.

Dina, tuga mora nečim skrenutu pozornost na sebe. Na početku je to simpatična sablast a kasnije se to pretvori u tihu radost. Tuga je takva, mali nesporazum!

Bitno je da djeluješ. Smisao će se pojaviti kasnije. Šuplje, prazno...obične riječi, i iza njih nešto mora stajati kao kod ljubavi, prijateljstva, smrti...

A ja bi baš voljela jednom sjest kraj tebe Medo i taj tvoj koktejl Života malo "promješala"...ali bi najprije da izbaciš tugu i strah, ima ga previše unutra pa bi stavila više smijeha..(.možda griješim al ne vjerujem ) ...:-)))))

Pa jeste Medo.Al' nas djelatnosti frustriraju, jer nisu dobiti adekvatne uloženom trudu. A sumnjam da bi se neko iza riječi skrio. Pa čak da je ta riječ :-Hum.

medo, tuga se ne može pretvoriti u radost, ali može biti izvrsna spremačica u našoj kući.
jedna od temeljnih funkcija tuge kod odraslih osoba je *provjera i restrukturiranje* osobnog vrijednosnog sustava.
jednostavnije rečeno - tuga čovjeku pomaže spoznati važnost izgubljenog, (kada je nešto što gubimo ili smo izgubili važnije i vrijednije - veća je naša tuga), povezuje nas sa našim sistemom vrijednosti i omogućuje emocionali prekid.

gerardina, tugu obično donosi vjetar. S juga.

...a nekome će vratiti i osmijeh na lice.

U Medeku ima previše tuge a to ubija vizije , snove optimizam i ...smijeh .Medek treba otjerat to sve k vragu , dosta je bilo!

Biseru, kad god pokušam biti stvarno radostan, promašim! Izgleda da mi tuga bolje leži, tuga s malo gorčine!

Malo gorčine donese osvježenje. Bravo Medo!

Primjetila sam to....davno:-(

gerardina, tugu obično donosi vjetar. S juga.
Da ! Stari Dubrovčani su južinu uzimali kao olakšavajuću okolnost, ako je čovjek napravio neku veliku glupost. I mene Jug lomi....

medo treba reorganizaciju, ne odvlačite ga od bitnog. to ti je bisi, ko da ideš okoli riti u varžet (džep).

Dina, želiš li se ti riješiti svoje tuge? Ja svoju nedam!

a pusti, meni je bura stoput gora. izlomi me njen zvuk na miljone komadića. od bure postanem bijesna, ljuta..i nemoćna.

medo, meni je lako za moju, tuđa mi je teža. zato što sam sebična.

znam , sve razumijen al NE podržavam , u njemu ima puno ne malo tuge a drag mi je eto , pa mi žao Gerardina.
Umjesto da hvata u tom krugu radost za rep on se hvata tuge.

i eto ga na, umjesto jedne sad imamo dvije tuge.
super:)

i nadam se da je u pitanju suosjećaj, a ne sažaljenje. ljudi to hitro pobrkaju.

Biseru, tuga piše ljepše stihove i nježnije priče, tužan je čovjek nekako drag čovjek, a sretan je čovjek pomalo ohol!

Samo je to moje mišljenje , virtualno , napisala sam da mi je drag :-))

sjetite se samo ono kaj odgovarate na pitanje kako si?
odgovor je standardni-dobro...i prođemo, uz hvala na pitanju, dalje bez objašnjenja

nije tuge lako dijeliti....

http://i54.tinypic.com/2u8a4c6.jpg

Kako ko Medek... polje kupusa ..to smo mi ljudi..isti ipak posebni:-))

Dina. i nije svaki dan isti!!!!

medo, to je samo tvoja predrasuda. da pitas sretnog čovjeka zasto je sretan, čuda bi ti mogao ispričati.
tuga se samo intenzivije osjeća, pa je sa njom lakše i intenzivnije suosjećati.

Bravo,Medo! Opet si napisao dobar zapis i ljepo ga je čitati. U svemu , što si napisao se slažem s tobom....Križ kojeg nosimo svakome je težak ali je jedini, kojeg znamo nositi jer smo na njega naučeni...........

Momo, hvala na posjeti. I dobar dan ti želim...i onaj Meijin " dupli!"

Plavooka, postupno ga umanjujemo.. umanjujemo i onda ga stavimo oko vrata...kao ja tebe! I nije više križ. Ma je križ, ali se drugačije nosi.

I jeste li primijetili?! Nitko ni riječi o mrtvom generalu. Kakvo je to naše srce i kakva je ta naša tuga. "Neka heroji polože račun ljubavi", zar ne?
Neka mu je laka zemlja hrvatska. Počivaj u miru Đuro Brodarac! Neću ni ja još dugo....mogao si malo pričekati.

Bome Medo, evo ja nosim majicu. U tri boje bojenu.

Medo, pa generala je kod nas ko drva, pa jedan više ili manje.

medo, bila se dva, al si ih previdio jer ti nisu bili simpatični.

Dudh, danas neka to budu ove tri . crno, crnje i najcrnje.... ili neka sve tri budu bar sive!

i tvoje emo.stanje (tuga) je isto komantar o smrti generala.

Ni ti svi vojnici nisu isti, niti su bili isti...i znam da sam zato tužan, ali moramo pustit svoje mrtve da idu svojim putem bez naše tuge. Ipak, kao da mi je malo lakše....

Ako je tako Medo, onda moja sućut!

Poznavao sam čovjeka osobno. Rekao je da su njegova vrata svakom dragovoljcu uvijek otvorena. Rekao i porekao. Znam neke koje nisu pustili ni u njegov hodnik. I to je politika, moj Dudhe, moj Džo! I to je dio ove današnje tuge ( u povjerenju, samo za tebe: Nije to tuga to je bijes! ) Ali i jedno i drugo će proći...za jednu noć dobrog sna!