The Dark Side of the Moon

Imam jednu vrlo lošu naviku. Osim što loše spavam, u prosjeku 4-6 sati dnevno, i tako već godinama, tu je još jedna loša navika – vrlo kasno izlazim. Odem do grada oko 23:00 sata, češće i kasnije od toga. A moj omiljeni birc se zatvara u ponoć, što znači da imam vremena da popijem cugu između pola sata i sat vremena. Odlična taktika kad poželim imati malo promila alkohola u krvi i tako izbjeći oduzimanje vozačke dozvole, a to uglavnom uvijek poželim :)

Današnji scenarij, naočigled nije odstupao od standarda. Došao sam u grad pola sata prije ponoći, popio 2 velebitske pive do ponoći, ja sretan jer je to količina koja mi omogućuje hedonističko uživanje u vrhunskom pivu, ali i manje od zakonski dozvoljenih 0.5 promila alkohola u krvi. Sve se odvijalo po toj dosadnoj špranci do trenutka kad nisam izašao iz mojeg omiljenog lokala i krenuo malo u šetnju po gradu. Ne po Zagrebu gdje živim i radim, već po Križevcima, mojem malom provincijskom gradiću gdje sam odrastao i gdje upravo provodim vikend :)

Rutinski krenem u šetnju gradom, duboko u sebi vjerujem da će to biti samo jedna rutinska šetnja u trajanju maksimalno pola sata te da ću se zaputiti kući. Kad ono, iznanađenje – naletim na prijatelja Franca kojeg nisam dugo vidio. Super. Malo se zapričamo u parku, i nakon nekog vremena ja njega pozovem na cugu, kažem ja njemu da nema smisla da tu stojimo u parku poput nekih klošara. Super. Odemo mi na cugu u obližnji birc, i naletimo na prijatelja Dančija i njegovu curu. Još bolje, društvance se povećalo. Taj prijatelj Danči na kojeg smo naletjeli u bircu je onako bohemski tip, malo nas je udavio sa pričom o autobiografskoj knjizi koja mu uskoro izlazi. Iskreno jedva čekam da mu knjiga izađe jer je lik dosta živopisan, muzičar i nadareni kantautor. Ali dozlaboga naporan sa svojim spikama u stilu neshvaćenog umjetnika. Mrzim taj stav neshvaćenih umjetnika/genijalaca jer ga smatram elitističkim, a elitizam uistinu mrzim. No dobro, siguran sam da će mi knjiga biti puno zanimljivija za čitanje od tih rasprava s njim. Ponajviše zato što je lik stvarno dosta dobar kantautor, ima dobru glazbu i tekstove te svoju glazbu ne radi po nekakvoj dosadnoj šabloni kao što to radi naša dosadna estradna elita.

Nakon nekog vremena čvrsto odlučim otići kući jer mi se spava. Stvarno sam bio umoran, pozdravim se ja sa društvancem i krenem ja prema autu. Ali na putu do auta naletim do trećeg birca i drugog prijatelja Srkija kojeg također ne vidjeh dugo vremena. A stol preko puta bivša cura sa novim frajerom. Super, bolje ne može. I dobro, pristanem ja na to da me Srki počasti s cugom, da se malo družimo u ime dobrih starih vremena, i da malo raspravimo o svemu i svačemu. O njegovom novom poslu voditelja računovodstva u lokalnoj gimnaziji, o mojim poslovnim zavrzlamama, o svemu. I u jednom trenutku odem ja na wc i tamo naletim na Kinga, još jednog prijatelja kojeg ne vidjeh skoro pa cijelo desetljeće! Pa s njim rasprave o dobrim starim vremenima. Prava uživanca :)

Vratim se ja za stol Srkiju i predložim mu da odemo doma jer je bilo kasno. Ali vraga, Srkiju se još ide do lokalnog noćnog kluba na još jednu cugu. I tako, odvedem ja njega tamo, platim cugu, malo razgledamo čega sve ima i vrlo brzo zaključimo da smo u onom dječjem vrtiću među najstarijima, ako ne i najstariji. Ali svejedno je bilo ugodno gledati sve te zgodne i lijepo obučene klinkice u ranim dvadesetim. I mi smo ljudi, i mi volimo gledati, ali naši pogledi su bili direktni, nikako vulgarni i nepristojni :)

Mala digresija, subjektivnog sam dojma da se današnje klinkice puno bolje oblače i šminkaju no što su to činile moje vršnjakinje kad sam ja bio u ranim dvadesetim godinama. Ili me moj subjektivni dojam samo zavarava, vrag će ga znat.

Uglavnom eto, nedugo nakon toga smo se uputili kući, bilo je već i vrijeme jer nas obojicu čeka relativno rano ustajanje. I što reći nakon svega nego samo jedno – kakav ludi izlazak :)

Z.

kasno Marko na Kosovo stiže i ustani Bane, a i kafu mi draga ispeci. 3 u jedan.

takav izlazak je kada se najmanje nadaš:)