Umorni Bukovsky

(Ti me više ne voliš!
Kažem to još jedanput, glasom promuklim ali ipak dovoljno glasno da čuje procvjetalo svijeće u sobi, ugašeni radio, uredno složeni krevet, prazni okviri naših slika, prazni ormari, kažem glasom kojeg ja čujem..
I kažem to opet: Ti me više ne voliš.)
A počelo je kao ljetnji pljusak. Vraćali smo se s ljetovanja kad se njen auto pokvario. Kišilo je.
» Jel' sam ti rekla da idemo s tvojim?«
» Nisi. Čak si obavila tehnički i registraciju, kupila nove gume, oprala, očistila gepek…
»Izmišljaš. Morala sam obaviti registraciju...a da si lakše vozio…
Nekako smo stigli do Zagreba na krilima sreće i mog strpljenja. Čim se dokopala telefona, počela je priča o meni u stilu »ovaj moj me je čitav put zamarao. Umorna sam kao pas.«
Auto je prokuhao i hladio se,a ja sam bio jako vruć i spremao se prokuhati. Nešto sam mrmljao u stilu da nije fer, da sam umoran, da nisam mehaničar…
Meni je GO završio, a ja sam morao u prvi radni vikend, a ona je imala još 15 dana. Moja je sezona bila ljeto. Spadao sam u onu grupu šljakera koje ne primjećujete: carinici, policajci, razne vrste blagajnika, konobari, kuhari, bolničari, prodavači…
Tko, iz te sorte dobije 10 dana u sezoni, može se zvati sretnikom.

( Ti me više ne voliš.
Možeš biti tu pokraj mene, ili u drugoj sobi, ili na balkonu, ili na drugoj strani svijeta, ili na novootkrivenoj zvijezdi, možeš izgledati prekrasno, preplanulo, sa svilenim rupcem na dekolteu, zadihana od trčanja i šetnje, blistava u osmjehu…mislio sam što da ti obećam, što bih mijenjao na sebi, kakav poklon, kakvo iznenađemje , kakav još nedjeljni provod da se trgnemo iz sukoba, da se zagrlimo a istina se nudila kao otvoreni prozor u sred ljeta, i kao što je bio..)
» Možda bi bilo dobro da se malo ne viđamo, a možda ne bi bilo loše i da prekinemo, da pokušamo prekinuti.«
» Možda?!«- rekao sam tiho.
Uzeo sam svoje ključeva, prebacio prtljagu iz njenog auta i otišao.
Ona je to posljepodne našla ponudu u Večernjaku za pratitiljicu jednom poslovnom čovjeku i otišla 10 dana s njim u Njemačku. Složbena pratiteljica. Za keš!
Sjedio sam 10 dana na poslu, radio koliko sam mogao i znao, i gledao kako mi rasut prvi rogovi.

Bilo je gadno.

A sve je tako jednostavno, tako jasno, ljudski…« Život je predugačaka za ljubav«!

Tog ljeta na tom ljetovanju je shvatila da me više ne voli.

Ali nije to bio kraj. Igrali smo se s krhotinama, s razbijenim čašama, s prijateljime koji su nas obilazili i koji su vidjeli slomljene ruke i noge, izgubljene i prazne poglede, koji su sve znali i ništa nisz znali…igrali smo još godinama na bazi ugašenih osjećaja i običnih navika.( Najteže je bilo s izgubljenim povjerenjem, ne samo prema njoj, već općenito )
I tada je došla bolest. Moja. Kao što su mi odrezali grkljan , tako su mi iz srca izvadili i nju. Nisam imao pravo ni na krhotine- ruku na srce. I po drugi put sam otišao. Nisam otišao autom, otišao sam srcem.
Deveta je godina da je nisam vidio, čuo….
I sve kao da je bilo jučer, samo više ne boli da se moram držati za ogradu. A i kad zaboli….prođe.
Možda je sretna? Ne znam. Ja se se trudim da napravim nekakav okvir od ovih godina koje su još preda mnom.

Vidim, rogova više nema!

Dragi Medo, svega toga ne bi bilo da si se zaljubio u Ingrid Bergman i držao njezinu sliku na noćnom ormariću. Ali ne, ti si riskirao... I dobro si napravio. A bolest je samo to... Bolest. I stoji kraj života, pitanja srca i mnogih drugih stvari. Ti određuješ redoslijed i on se piše svaki novi dan. :)

Mislite li da pomažete ljudima zato što ste u njih zaljubljeni? No, moram vam priopćiti jednu vijest.
Nikada u nikoga niste zaljubljeni. Zaljubljeni ste samo u svoje predrasude i nadobudne ideje o toj osobi.
Uzmite si minutu vremena da razmislite o ovome: nikada ni u koga niste zaljubljeni, zaljubljeni ste u svoje mišljenje o toj osobi. Prestajete biti zaljubljeni kad se promijeni vaše mišljenje o osobi u koju ste zaljubljeni, zar ne?
"Kako si me mogao iznevjeriti kada sam ti toliko vjerovao?", kažete nekom. Jeste li mu zaista vjerovali?
Nikada nikome ne vjerujete. Ostavite se toga!

To je samo jedan od načina na koji vam vaše društvo ispire mozak. Nikada nikome ne vjerujete. Vjerujete samo svom mišljenju o toj osobi. Zašto se onda žalite? Činjenica je da u stvari ne volite priznati da vam je prosudba bila slaba.
To vam baš ne laska, zar ne? Zato radije kažete: "Kako si me mogao iznevjeriti?"
To je, dakle, to: ljudi u stvari ne žele odrasti, ne žele se mijenjati, ne žele biti sretni. Kao što mi je netko rekao tako mudre riječi:
"Nemoj pokušavati usrećiti ih, samo ćeš upasti u poteškoće. "

De Mello

kada dvoje ljudi koji su se voljeli počnu jedno drugo kinjiti (dovoljno da to radi samo jedan) valja otići. ma kako teško bilo. jer ostanak je teži. tada čovjek umire u sebi i teško se oporavi. no valja imati muda tako samo na mah...umrijeti? bole ta sjećanja ne zbog toga što smo bili, već zbog toga što...nismo bili!

Naklon za priču.

Nije tu bilo ljubavi, odnos dvije osobe baziran na vlastitim sebičnim interesima ...
Slažem se sa "lizanim" ...

Jurice, ne znam što su sebični interesi, i ne trebaš uvijek polaziti od sebe i svjetlosti koja sja oko tebe. Pogledaj , možda je svjetlost obasjala i kraljicu....

Rujna, nije Ingrid, već Natali Wood!

đe si jelenko.
sad sam pročitala naslov, ostalo ću kasnije
ma to ti je slično ko sa zubom. umisliš da boli. navika

LM, možeš me samo ugodno iznenaditi! Zar to nije za početak starosti dovoljno učenja? Puštam vremenu da se izjasni o svakoj osobi, i da vagne svaku riječ. Bar mislim da tako mislim....

Mai, nije teško, već je jako teško...jebeš ga , i ništa iz toga ne naučiš. Tek kad staviš stvarno život u igru, shvatiš da ima izlaza i da nije sve toliko zapečaćeno.

Babo, da li se prevarena žena zove " košuta". ( to je ženka od Jelenka )

Evo i tebi svjetlosti, medo, oprezno sa njom :D
http://i56.tinypic.com/2nret94.jpg
Isprintaj i uokviri ... prinosi mi i "žrtve" ako želiš :D

Taj pogled liječi, provjereno :D

Jurice, primam tu tvoju svjetlost kao dar. Takve stavri mogu samo koristi, a nikad nanositi štetu bez obzira što se ti ponkad zapetljaš u mržnju.

Nema mržnje, bar ne kod mene, niti je ikad postojala, žao mi je što to misliš.

Meni je žao što ti to ne vidiš. Stvarno žao, ma tko ti bio!

eh medo...bude ponekad ovako ponekad onako...cest la vie:)

Eh, da, na druge fotka neće djelovati, stoga kopirate uzalud :P

Dona, vrlo iznenađujuće djeluje kad mislim da sve znam, a onda pukne... paaaf! Dobro je netko ovdje napisao; najlakši put do muškog srca je direktno nožem po sred prsa, točno u srce.

Jure, igraš li se graničnim područjem koje nisi svladao? Najebat ćemo svi!

nije medo...znaš, al ne znaš...u stvari škiljiš onak na jedno oko...svemu dođe kraj..

@ lik...teza je tak bzvze..da ti opće nemrem reć koliko je bzveze..

btw..ka i taj mello onda sa svojim mudrostima ne ispire mozak..ali ,ne..on ukazuje, pardon i oh zaboravih..mea culpa../////

Čekamo da Shiva spusti nogu, svi ćemo naje.... nije to upitno :D

Dona, znaš da u Crnoj rupi vrijeme stoji. Pa, uzmi da se meni dogodila crna rupa. Ne mogu reći vrijeme crne rupe, jer je sve stalo!

a i prenosi mudrosti jedne mudre osbe...mudrije od mella?...pa kak onda ne zna kak mu se mudri učitelj zove?...tctctc totalno nepoštivanje...well a ak veli da taj mudri ima ime...možda više niko ne bu slušal mella?

e pa medo..crna rupa guta sve..sorry ak ti se da biti tam..to je znaš, tvoj odabir..
ali btw,, bivših ljubavi...e pa..bili, bilo dobro dok je bilo...poslije nije...end, kraj, fine...etc.

a i medo...znao si da je gotovo čim je ošla na ostatak godišnjeg jel?..tak da ne znam kolko su to, tehnički baš rogovi

INNDIGO, hvala na par dragih riječi. Uvijek je ugodno čuti i najsitniju pohvalu. Čak i kad nije "točna".

gc...ti bi bar trebal znati da je sve relativno..

Znao sam, pa što? Sve ostalo nisam htio znati.

medo...ne htjeti znati je prirodna obrana...isto ko i zatvaranje očiju..i bla..dakle, ljudski..

u to ime...ajde...pivili..(uz lovenbrau):DDD

Mnogi smo to doživjeli a očito i preživjeli .. boli, jako boli ali svaka bol jednom prestane i sa svakim je novim jutrom rođena nova nada.....
Kako kažu ljudi da se krhotina nikada ne može sastaviti u cjelosti zato je najbolje prepustimo te boli jedinom lijekaru, koji jih zna najbolje izlijećiti. A taj je lijekar vrjeme. Svaki dan je bol manja, zar ne ?
Ako uzmeš izreku u obrnutom smislu možeš reči da je život prekratak, da bi se ćovjek odrekao ljubavi i da za nju nikad nije prekasno, samo treba joj je dozvoliti da ti iscjeli rane koje su ostale izza takvih doživljaja, dragi Medo! Ako dobro pogledaš, možda češ videti još što drugo, lijepše osim toga da više nema rogova........

Dona, kažu da koliko dugo voliš, toliko ti vremena treba za zaborav. E, pa ja nemam pojma kad je to počelo, ni kad je stvarno prestalo...kao da se dogodilo nekom drugom.

Plavooka, zar i ti vidiš da ih više nemam? Super!

heh medo...to vele i za bolest...
ali ne ide to sa vezama baš tak...zavisi kak je bilo i trajalo...kaj sad?...s nekim si 20 godina i onda si uništen za do kraja?...neka normalna faza odvajanja, tugovanja (i za umrlim)itd...je tri godine..još dve eventualno + ...sve nakon toga je ozbiljno pretjerivanje u biti u stanju tugovanja

Hmm, Medo pa koliko god pipam i gledam o kakvim god rogovima nema ni traga....dakle ne samo da vidim, da jih nema čak i osječam da su odpali. A nadam se da je zajedno sa njima otišla i bol....da si pronašao lijek za "ljutu ranu"

jedni rogovi eno stoje na drvenoj kući...jel to u redu?:))

"A nadam se da je zajedno sa njima otišla i bol"
Što se imaš nadati kad sve znaš...nema rogova...nema bola...danas nije bilo ni salate!

Dona, nisu to moji. Košuto!

nelijepi događaj..ali lijepo ispričan..iskreno prema sebi....valjda je sad već bolje?

Ane, bolest je vrlo jak sedativ. Čak je jača od rata. Prošlo je kao rukom odnešeno kad sam prošaptao prve riječi bez glasnica. Možda se tada otvorilo ono šesto čulo....i znaš da nečeg više nema...i sve je vrlo jednostavno, sve poklekne kad kirurg opere ruke....

kad sebe premjeriš dužinom kovčega, istinski... premjeriš i sve druge parametre. smanje se, nekako i, 'pojeftine' :)

Dobra i slikovita usporedba. Svojevremeno sam napravio i raspored u mrtvačnici,,,gdje će staviti koje cvijeće i gdje će sakriti rakiju, i tko će moliti krunicu...i sve sam ubacio u računalo. Prijatelj je to obradio i skicom tj, tlocrtom.... Vidiš da sam na sve mislio...i nešto mi se odužilo to čekanje, da sam odustao od tih mjera kovčega! Opet vrijeme mjerim satom!

hehe. ja napravila testament u 39-oj. a samo me malo lupilo u glavu. čak i nije bilo, tjelesno. zvonio mi telefon nešto češće, par dana... pa se ekipa smirila.

Fiksni ili mobitel? Fiksni je puno gori. I mene su zvali, ali mi doc rekao da se pravim lud i da se ne obazirem...čak su me neki i pratili! I sve se smirilo.

Kurbetina.

Sad mi je jasnija zašto ti se ja sviđam.

jasnijE.

kajeovo?Svi u leru.

stereo, Medo. mene više vole, uta-ta uta-ta :)

odoh zabavljati jednu od voliteljica, uz ljuštenje paprika. ne zove, al' kašljuca, značajno. 'račun, molim...' ;D

Ma, Marta ti si došla tek kad sam prestao uzimati mjere za lijes i izašao iz crne rupe! Kad su jaganjci poklani!

hehe..

Ja ti mislim da ljubav ne postoji.

Ti si marta-marta poslije Marte! Jebote, daj promjeni nick u tonka-tonka!

To je samo..kajaznam...oblog.Kad nestane strast a mrsko ti se zajebavat okolo.

Onda sam sebi kažeš "ja nju/njega volim"(njoj/njemu to kažeš i puno prije.Onako..)

A i lakše je pisati blogove kad kažeš da voliš.Dramatičniji su.

Nego..di je kurbetina sad?

Da je ispleskamo.

Odeš na rijeku i vidiš koliko oblog kamenja. Malo je ipak drugačije od obloga. Možda slatkovodni oblog u morskoj vodi.

ccc..jesi depresivan, mišamu.

Rekoh da ide deveta godina....nemam pojma. Negdje na ulici kad nije doma.

Ajmo medo..prvaaa....drugaaa...treća...

Lažeš da su ti to prvi rogovi.

Meni je depresija kao pravac u umjetnosti, kao novi stih, kao novo godišnje doba....

jebemu, do pedesete bi trebao imati finu kolekciju.

...četvrtaaa...

Marta, pa piše " službeni".

Aha.Sorkać.

Nećemo u petu.Opusti se.

Kako joj je bilo na ostatku godišnjeg?

Kao som od 69 kg. Onu siću ne brojim.

Jesam ti dosadna?

Super, ruže su crvene....trava, marke...avioni....zvjezdičice ( 5)

Jebeš takav godišnji.

Biće je samo bila radoznala.

Nisi ti nikad dosadna, nego si zakasnila...predugo sam na ekranu i peku me oči!

ili si je (da prostiš) utušio deprom.To ja stalno radim.Utušim za popizdit.

Plače Medo.

Ajde.Odmori oči.idem i ja ručati.Baj!

Heroji ne plaču!!!!!

plačipička.

;)baj!

Iz Rusije s ....

počeo si negdje iza podneva a evo još traje....opet se vraćam...svi nešto savjetuju...koliko vremena treba proći i kako preboljeti, preživjeti? ali, radi se ne o preboljevanju nekog već o otjecanju...tebe (sebe)! e to je već puno teže prežaliti, odžaliti...mislim da nikad dok smo živi sebe ne prežalimo (ne mora biti samo ljubav u pitanju...neke nerealizirane stvari, bića, pojave...neke snove...ponekad sam se pitala zašto tako boli a nije uopće tjelesno. ponekad sam željela da mi ruku odrežu, da vidim kako curi krv. valjda bi njome otekla i bol. i rana zacijelila. svaka rana koja ima krv zacijeli. zašto one druge u duši ostaju zauvijek. upisane, potisnute. zašto i nakon dugo godina pamtimo. oprostimo, ali ne prežalimo! to je fenomenalno opisao prust...reče marcel proust u svom putu ka swanu: "...ali kad od neke davne prošlosti, nakon smrti mnogih stvorenja, nakon uništenja raznih stvari, više nema ničega, ipak još dugo ostanu miris i okus, sami, krhkiji ali još življi, postojaniji, vjerniji, poput duša, pa čuvaju sjećanje, očekivanje i nadu, na ruševinama, nepokolebljivo noseći na sebi svu golemu građevinu uspomena..."

svaka čast marto...zanimljivo te čitat kao i obično!

Mai, to namjerno potrpamo u torbu da bi moglo malo boljeti i kad budemo posve stari. Jadni su oni čije su torbe prazne!!!

da medo, lijepo je imati bolna sjećanja! jedino znaš kak je to (ti si bar ribič)...voli čovjek nekom o tome i pričati...a pas iako sluša baš i nije neki sugovornik...mislim, zalaje ponekad...i topla mu koža, tjelesina...but, ipak je to drugačije zagrliti neko živo stvoro....neku ženu...nekog čovjeka? i pogledom razumjeti...vidjeti cijeli svemir! no, ako ništa valja uvijek imati dovoljno..psećih kolačića! ;))

Nikamo, bez psećih kolačića!