Umorni Bukovsky

Marta!

Ovih dana šutnje sam razmišljao i shvatio da ti uopće nećeš o meni misliti ništa ni bolje ni gore, napisao ja ovo pismo ili ne. Ako je tako, zašto ne bih malo rasteretio ovu svoju sumornu dušu. Tako i tako sam adaktiran kao kolateralna žrtva.

U ovoj dosadašnjoj izmjeni pisama očigledno je da sam ja uglavnom pisao o tebi, a očigledno je da si i ti uglavnom pisala o sebi. Tako je došlo do jedne veće razlike između naših znanja jedno o drugom:

- nije ni čudo da oni što me stvarno vole, beže od mene kao iz naručja bogomoljke

- suviše sam putena za početak i to je veliko sranje za vernost a sreća za Turke

- valjda sam teška za održavanje i nepodnošljiva na neki duži rok

- stvarno sam kraljica haosa

- sve radim sama , oduvek i nikad ne tražim pomoć od muškaraca

- ne primam poklone

- iz brakova i veza izlazim tako da sve ostavljam

- ne trebaju mi ljubavni izgovori za seksualne avanture

- ne trebaju mi uzvišena osećanja da bih podlegla telesnim užicima

- drumovi će poželjeti Turaka, a Turaka nigde neće biti

- ne prija mi da ti baš suviše trebam



To je samo dio tvojih opisa, onaj poznatiji i duhovitiji dio… U tvojih xy pisama ima svašta, ima radosti, užitaka, tuge, samohvale, samokritike i kuđenja, ima najviše tebe onakve kakva si pred sobom , ali ne i tebe u nekom čvrstom obliku,već tebe kako se osjećaš taj dan a to je promjenljivo i nepostojano. Sve što ja znam o tebi su samo emotivni trenuci iz nekih zabavnih i tjelesnih doživljaja, ponešto je iz maštanja, većinom neke kratkotrajne trenutke, reakcije kroz koje se provlače opravdane pogreške, pogrešni potezi, uzvišene laži, čudna opravdanja: '' ja ne mogu više, a i ovo što dam je prilično nesuvislo, prekomerno pogrešno i nakaradno!''

Nisam kompetentan za muško-ženske odnose, čak ni za tebe i Dečka, jer je to varljivo i to ne zbog toga što ti lažeš, već zbog toga što ne kažeš sve. Nisam ni pokušao komentirati nešto što nisi rekla, čak nemam ni takvu maštu. Malo je tebi toga ostalo za reći o tebi i tvom momku a da mi nisi poslala, jedino da počneš pričati o nijansama u bludnosti ( to te još nije počelo privlačiti ali s vremenom će ti ostati dvije mogućnosti, da opsceno pričaš o tomu, o svemu čega se sjetiš, ili ćeš se zavući u onu svoju već spomenutu školjku….)

…jer ne prolazi da relativno iskusni 60-godišnjak nema što reći o muško ženskim odnosima, naročito ako se godinama zanima za ljudsku duhovnost, za unutrašnji svijet, i naročito uz toliko svestrane karakteristike koje si mi opisala, pa ja sam upoznat s nijansama:

- nisam ti davao savjete, već sam ti pisao svoje mišljenje

- ništa ti nisam sugerirao,već sam govorio svoje mišljenje…

U tvom zadnjem pismu kojeg si pisala s pola dupeta, ne postoji i nije napisana ni jedna rečenica koja bi izgledala prijateljska prema meni:

" - ja ne znam gdje sam težak

- ja ne znam gdje sam grub

- ja ne znam gdje sam zao

- ja ne znam gdje se pravim pametan i važan!"

Nigdje nisam tražio tvoju 100 % posvećenost meni, ni tvoju 100% pamet, ni tvoju 100% iskrenost, ni tvoj 100% interes….

Nema te rečenice!

Ako si iz nekog konteksta uspjela nešto slično insinuirat tako da to izgleda kao moja žela, žao mi je jer to nije točno. Nikad od nikog nisam tražio takav odnos, a naročito ne sada kad od većine, pomirljivo, niti tražim niti dobivam išta. Ja sam stvarno zaboravio što to znači posvećenost meni…. Eto, ti pišeš i pričaš svoje! A i ja svoje.

Ne vjerujem da ti vjeruješ u to da, ako sam 60 godina živio bez tebe, da to mogu opet. Ne mislim samo na sebe, ili na nas dvoje, mislim općenito. Ti si 45 godina živjela bez svog Dečka, a sad se već tri godine skrivaš, varaš, kradeš, topiš, prelijevaš, razlijevaš, skupljaju te kantama, opravdavaš se sebi, drugima, selu, razmnožavaš se preko njegove supruge, plačeš, mrziš, moliš, voliš, drhtiš, grčiš se…. Nemam namjeru uspoređivati tebe i mene, samo sam te htio upozoriti ( jer sam pametan ) da neki događaji, kako mijenjaju čovjeka u 30-tim, u 45-tim, tako ga mogu promijeniti i u 60-tim:

'' Poljubac! Volim te! Već mi nedostaješ! Ljubim te! Ja volim tvoja pisma , a volim i tebe , kroz njih, a možda i bez njih! ''

I to bi, Marta moja! to bi trebala biti istina. To nije mala, divna pažnja, učtivost, kurtoazija, već je to velika, teška, fatalna istina od koje čovjek protrne i zadrhti. A onda se ta tvoja nesretna i fatalna ljubav prema meni pretvori u normanu istinu i iskrenost:'' Ne prija mi da ti baš suviše trebam!'' ( normalno, jer sam samo jedna internetska aplikacija, jedan internetski zalogaj pomalo gorkog okusa, ili sam potpuno bez okusa ) .Mislim da je sasvim u maniru pristojnosti priznati učtivost ali i napisati da mi trebaš, zbog svih onih tvojih divnih rečenica i pozdrava. Bio sam učtiv, fin, bezopasno zaljubljen, bio sam prijatelj koji se trudio biti iskren i duhovit, prihvatljiv a ne i nametljiv, bio sam pristojni 60-njak kojem i priliči takvo ponašanje.

Ipak se moram osvrnuti, ne zbog sebe, već zbog tvog poludupetnog pisanja. Pišeš: '' Danas sam dobre volje, bolje raspoložena, sigurnija u sebe, čini mi se sve ok, osećam se dobitnički, ne mogu da se setim nijednog ozbiljnog problem, zdrava sam , dobro izgledam, dete mi je super, srećno i samostalno, lepo i pametno, imam super posao, dobro je plaćen, imam puno prijatelja, okružena sam ljubavlju i pažnjom, a imam svoju slobodu i upravljam svojim životom. Uz sve to , onaj koga obožavam uzvraća mi ljubav od koje mi se ,od sreće i dragosti, grči utroba.''

Kad to pošalješ prijatelju, mora mu biti drago, ali kad to pošalješ meni, u jednom trenutku pisanja o razlikama i različitosti, u trenutku kad se pitaš da li smo mi uopće bliski , onda se nekako spontano zapitam ; želiš li možda od mene paralelu, usporedbu, moju antitezu, želiš li da te podsjetim da su mi odsjekli grkljan, da su mi odsjekli 10 cm dušnika,da su mi bacili glasnice,oduzeli glas, da su mi pri štemanju i montiranju te aluminijske cijevi pod bradom oštetili štitnjaču što je, domino sistemom, izazvalo nesanicu, pretilost, tlak, šećer, vodu, znoj, glavobolje. živce, žuč, gušteraču, bubrege, da te podsjetim da sam izbacio kauč i da sam kroz prozor, ubacio bolnički, automatski krevet koji inače koriste oni iz: Ave, Cesar, morituri te salutant!'' Želiš li još vjerodostojniju komparaciju? Bilo bi to jako ružno, tužno, bez dostojanstva i za tebe i za mene. Znam da sada misliš da bolest koristim kao asa, ili kao motiv za popuštanje. Nisi u pravu. Ja ne želim nikakvu pobjedu, ni popuštanje, u mom slučaju se ne igra na pobjedu i u ovom dosadašnjem dopisivanju nijednog trenutka nije bilo govora o ničijoj pobjedi. To naše dopisivanje ne treba pobjednika. Rekla si da možda uopće nismo bliski, možda ti želiš nekakvu patriotsku pobjedu, jer ako nismo bliski, onda te ja nimalo ne poznam!

Ponekad čujem zvono. Nekad zvoni bolest, nekad zvoni samoća, nekad zvoni Internet, nekad zvoni ona ikona iz one kaotične subote, nekad zvoni za misu ( danas je Petrovdan )

I sada ga čujem. Čujem ga iz Etiopije, iz Burme, s praznog parkirališta…s tehničkog pregleda

Ne zvoni to ljutnja,ili nerazumijevanje, ili žalost, ili kraj priče..

Ne!

Tako zvoni čežnja, tako zvoni nada, tako zvoni glad… Znam sve više tu vrstu gladi. To je glad za ljubaznošću, za druženjem, za prijateljstvom, glad za riječima, glad za pozornošću; slijepa, samačka, nijema glad. Postajem skriveno sve slabiji, a valjda je i to neki znak: postajem usamljen a ne sam, kukavica bez odgovora i izlaza, pobjednik s isprikom -nisam kriv što je pobjeda Pirova. 2+2= 4! Bez teorema, bez dokaza, bez žaljenja.

Vidiš na što nalikuje ovo pismo. Poslije nas mi se riječi raspadaju, rasipaju, razlijevaju, bježe, skrivaju se…. Kao da sam stavran? I ovo što sam napisao, treba zgaziti jer izgleda zgaženo. Počet ću pisti na papiru. Rukopisom. Izgleda nježnije i moćnije dok ponovo čitam i… prepoznajem sebe! Izgledam ko živ!

Tvoj do groba!

( nemoj si umisliti da je to nekakav strašan kompliment. To može značiti par dana, ili ovo ljeto, ili do jeseni… )

Medo

P,S. Ako ne smijem komentirati, petljati se, polemizirati, prigovarati, žaliti se, šaliti se, protestirati, nagađati, predviđati, prorokovati, ako ne smijem ništa znati osim onog što mi ti kažeš i za što dobijem autorsku dozvolu da o tome smijem razmišljati, onda sve mogu uokviriti u to da si ti jedna divna, svojeglava, jebežljiva, pametna, samostalna, zaljubljena i lijepa žena…

….i koja to sve zna! Vratit ću ti onu tvoju lijepu sliku s pegicama ( moju ikonu ) pa se gledaj do mile volje…

I kako se onda dopisivati, kako svaki dan nešto napisati da bude novo, da bude pohvalno, da bude uzbudljivo, za taštinu i da ne dođe baš do nikakvog neslaganja i nesporazuma. A velika je patnja nesporazum!
Lažem!
Patnja je nesporazum a nije nesporazum patnja . Velika patnja je nešto peto

Hajde, javi se i s pola dupeta.

Javi se i iz crkve. Ili od matičara! Ili s krstitki njegovog sina.

ma, teško je pogoditi riječima tuđu frekvenciju i disonantni tonovi ponekad, ma kaj ponekad, često su uobičajeni u komunikaciji koja se svodi na plošne riječi
za sve ostalo potreban je, za početak pogled

(intrigantna žena)

ojla Medonjo :)

Sretan si, Medo, što to sve možeš tako lijepo uobličiti i isprazniti se.. nadam se zapravo da ti je time lakše..

"za sve ostalo potreban je, za početak pogled..."
Pogled? Kamo? U istom pravcu? Spustila se gusta magla. I na sjećanja. Jedva izvukoh iz ruševina ovo pismo.

CC, vidi da baš ni je nisam milostiv. Mogu uzvratiti , ali često mislim da mi sami sebi uzvraćamo!

ma mislim inače. znaš i sam da u riječima tražimo značenje koje nam trenutno treba, odgovara. i da zbog toga nečije riječi zvuče ili mekše ili grublje od onoga kakve stvarno na dodir jesu

pa krene priča u nesporazum

Meija, pismo nije izmišljeno. I kao ti se sviđa kao priča? Sada te to mogu pitati , jer sada nije više ništa drugo osim priče, ili još gore.. bloga. Bloga na iskricama. To je, kao da iz malog prsta, izvučem još jednom jedno tiho: zbogom!

plačipička.

Btw, kaj Marta nije mogla bit' "naša", mišamu?

kak mi se sviđa?
nisam znala kaj da napišem kao komentar, a htjela sam nekaj uz pozdrav...
jer baš niš i ne treba. dovoljno je ono kaj sam pročitala...i samo "uf"

Marta Perković Thompson, npr.

Ha?

Meeeedoooo?!

Marta, a ti toplo- hladno. To mi je isto ekavica.

Fora ti je post.

Ali je glupo što si ljut na sirotu Martu.

"Koju Martu?"-pitala bi naša marta-marta.
Zar je netko zazivao Martu?

Sve Marte su iste.Svejedno je.

Jedino mi malo čudna ova tvoja..jesi siguran da je baš Marta'

? ne'

"Fora ti je post"-
....mogla si napisati: " Medo je opet napisao odličan blog!" Ne bi ti se prsti počeli sušiti.

Nemrem to napisati kad ne pišeš o meni.Zajebi.Za Martu staru 45 godina dobiš fora blog.Kvit.

Jednom sam ti rekao da je moja Marta starija od tvoje marte-marte. Imam napismeno...

I pjegava.Pih.

Ima pegice na nosu i ljubičaste oči...kao reiki! I rastu joj grudi.

kurbetina.

Možda su prestale. Zbog prerastanja.

A grudi joj rastu samo ako se deblja.To mi je drago.

Debela pjegava Marta.

Neka je kurba...ali kad odlazi ne nosi ništa sa sobom. Ostavi čak i trnje. I to na najgorem mjestu.

Hahahahah!

Bojim ti poslati fotku...izvršit ćeš gađanje u glavu iz blizine.

Kako je moje hahaha sad iznad tvog komentara na koji sam napisala hahaha?

Pošalji..

marta-marta, ja se tebi smijem kad si duhovita. Jedino onda!

Tipfeller.

Nisam se smijala trnju.ne pizdi.

Tak je meni jedan vratio moju sliku, digitalnu, mailom, uz dramu. Ne kužim, kaj ju nije mogel jednostavno zbrisati?

Napiši još jednom...hahahahahaha. Kao da je to nekakav napor.

Neću.Ja se fakat smijem svaki put kad to napišem.

Btw, ono Marta Perković Thompson je bilo duhovito.A nisi napisao Hahaha.

CC, ostavljeni vole malo više dramatizirati od uobičajenog...kao da uvećaju važnost rastanka....

Nego, šta bi od tvoje Marte?Zanima me.

I reci joj da putenost na početku nije greška.Greška je brz početak.

Je , dobro je , ( MPT ) ali se ja ne smijem nikada sa slovima, već tiho, samo za sebe...ne volim zabune da netko ne bi pomislio da se grohotom smijem....

Jebga, još je živa i sretna...i vještice mogu biti sretne.

Onda možeš napisati haha..(bez uskličnika)

Nema kod nje greške. Ona to , onako, pompozno!

Smetam ti.Nemreš cvilit' pred ekipom dok sam tu:)Gibam.Bajbaj!

Ha,ha. Tako?

Bez zareza.Kao da imaš glas.

A dobro izgleda i ako dodaš koje a.Ovako-Hahahaa.

Uvijek nosiš onu malu bociču, zar ne? marta-marta!

Fora si ti lik.K'o stvoren za bildanje ega Martama.

Čovjek uči dok je živ!

Koju bočicu?

Lakrimarij?:)Jok.

Idem pospremati kuću.Na pola sam stala.Sorkać..nisam izdržala ne javiti se.Komodaj:)

Marte nemaju ega. Ili se spustio dolje niže, bez obzira što tko govorio.

Pa sve Marte su teška ekavica. Ožujke su zakon.

Dudh, krstio ju je otac Pavle. U inozemstvu. Da tata ovdje u YU bude siguran....

Medo, opet te moram pohvaliti... ne samo dobar, tvoj današnji zapis je jako dobar. Kažu da samo veliki ljudi znadu tako "razastrt" pred pučanstvo tako osobne osječaje, sa iskrenošću i skromnošću. To su rjedki ljudi sposobni učiniti i sa svojim textom postiči divljenje i poštovanje. Svaki tvoj zapis je zanimljiv, dobar ... ali neki su mnogo više nego samo to....ovaj je među onima za koje čovjeku ponestane rjeći....

Ma, Petar i Pavle prave limunadu, a sve što za nju dobiju to za kurve dadu.
Pavle mi je djeda.

Ljudi smo u biti čudna stvorenja... neki ne znamo ljepo i dobro opisati ni svojih radosti i sreće a nekima uspjeva čak i bol izraziti sa toliko dostjansta da čovjeku oduzme dah....

Dudh; moj je djede bio Janko. Irac! Katolik. Svi su ga zvali Patrik! A on umislio da je Slaven!
Plavooka, zaista lijep kompliment.-komentar. Hvala. Pomalo estetski, pjesnički, što puno govori i o tebi.

Plavooka diši duboko. Ili da zajedno zadišemo još dublje....?

Ma, možda bi se stvarno lakše disalo zajedno...:-))))

A da vas ponudim Bronhijem?

Dudh : Ne vjeruj Dajancima....pogotovo ne Mongolima! Samo ti uživaj u Rogoznici. Divna je.

Medo, Jankecu je cug pobegel. I to brzi za Sarajevo.

Bronhi je reklama. S mojim se disanjem treba zabaviti dobar stručnjak(ica)!

Medo, ne treba vjerovati nikome, jer tek kad sumnjaš onda i postojiš.

Medo, ta mnogi će učiniti sve za propagandu.

Dudh, nemaš pojma...Samoborček za Zaprešić. Jankec je najdalje bil do Zidaneg Mosta.1945!

Neka nova sumnja mi jebe žuč! A ne želim ozdraviti. Dakle trebam sumnju. I kad zaronim! U sebe!

Samoborček? Jel' to onaj što su ga zvali Plava strela?

...uskotračni.

Pa ko bi želio ozdraviti kad je ozdravljenje bolno. najbolje je sve zaboraviti.

Da. "Plava Strela". Posljednji Mohikanac. Posljednji "ćiro". Na njega je Jankec obično kasnio. A i ja. Uvijek nas je Marijan zadržao.

Zadivljena sam tekstom,i ne prvi put.Proćitala sam sve od rijeći do rijeći pa i sve komentare.Mislim da ima neki poseban razlog zašto postoji Medo Debeli.Možda da nas takne u dušu i da se duboko zamislimo,da postanemo tužni zbog njegove sudbine ali i da se rastužimo i nad našom sudbinom.Moja je želja da Medo Debeli napiše još puno tekstova, možda postanemo
plemenitiji i osjećajniji, manje površni.

to ti dodje ko presjek skupova, Medo. čisto simetričan je kvalitativno, tamo gdje je potreba za kontaktom sa nekim tko razumije finese tudjih previranja.
prljavo je asimetričan u kvantitativnom pogledu. ti bi je preklopio, men' se čini. za nju preklapanje znači i doslovno preklapanje- dahtanje- vrisak. (sigurna sam da je glasna :) etotigana.

najbolji tvoj post do sada. meni.

" asimetričan u kvantitativnom pogledu" etotigana."
Mmmm i tebi etotigana i asimetrija u kvanititativnom pogledu. Dobro?

Milka...., svojevremeno pročitah knjigu " Moć pohvale " i mogu ti reći da u pohvali ima moći. Hvala ti za lijepe riječi.

Pusa Medo,prekrasan blog,kao i uvijek,a oni što čitaju,i kritiziraju ,itako nemaju moć --------čitanja između redova!