Naučili smo sve lekcije. Većina.
Opet vam pričam istu priču:
" Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju.
Sjećate se ruže iz Malog princa? Sjećate. Moramo podnijeti i nekoliko gusjenica, ako želimo upoznati leptira."
Zar zaista želimo upoznati leptira? Ovdje? Prošla su sva godišnja doba i po nekoliko puta, a leptir otpleše svoju igru i nestane. I opet gusjenica. I opet nova nada.
» Nitko nema više mogućnosti upasti u laž od onog čija se laž poklapa s njegovom istinama«
I tako, neprekidno slažemo svoje laži i sve više nam se sviđaju. Improviziramo da savršenstva u
ljepote riječi i virtuale….
Kao mali bogovi .
Zašto ne?!
03.09.2011. u 11:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Život je igra
Autor: Shoko | 03.09.2011. u 11:32 | opcije
I virtuala je igra, pa ispada da je i virtuala život:
Autor: MedoDebeli | 03.09.2011. u 11:44 | opcije
Marta je mrtva! Živjela marta-marta!
Autor: MedoDebeli | 03.09.2011. u 11:59 | opcije
:D... eto, alibija, za život... motivacijski trenutak, zapaljen(sad već, klasičnom...) hepo kockom, nade.
Autor: mmmmmm_da | 03.09.2011. u 12:04 | opcije
Moramo razgovarati, moramo praviti kompromise, dogovarati se ...i onda shvatimo da sve to može biti užitak, a ne teret života. Akceleracija, tempo...
Autor: MedoDebeli | 03.09.2011. u 12:10 | opcije
hehe. 'ritam ti je, braco, bitan'(p_TS)
namjera, potencijal i spremnost za dosadu, ritmičnosti. (tam... pa, revizija motivacije... tam. br. 2... pa, jope' revizija...)
to mi nekako ok, kao uvjet za ovo tvoje. koje je, daleeeka nadogradnja, prapočetka.
Autor: mmmmmm_da | 03.09.2011. u 12:18 | opcije
ma nauučili smo pičku materinu
Autor: -rozmarinababa | 03.09.2011. u 12:46 | opcije