Naučili smo sve lekcije. Većina.

Opet vam pričam istu priču:
" Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju.
Sjećate se ruže iz Malog princa? Sjećate. Moramo podnijeti i nekoliko gusjenica, ako želimo upoznati leptira."
Zar zaista želimo upoznati leptira? Ovdje? Prošla su sva godišnja doba i po nekoliko puta, a leptir otpleše svoju igru i nestane. I opet gusjenica. I opet nova nada.
» Nitko nema više mogućnosti upasti u laž od onog čija se laž poklapa s njegovom istinama«
I tako, neprekidno slažemo svoje laži i sve više nam se sviđaju. Improviziramo da savršenstva u
ljepote riječi i virtuale….
Kao mali bogovi .
Zašto ne?!

03.09.2011. u 11:14   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Život je igra

Autor: Shoko   |   03.09.2011. u 11:32   |   opcije


I virtuala je igra, pa ispada da je i virtuala život:

Autor: MedoDebeli   |   03.09.2011. u 11:44   |   opcije


Marta je mrtva! Živjela marta-marta!

Autor: MedoDebeli   |   03.09.2011. u 11:59   |   opcije


:D... eto, alibija, za život... motivacijski trenutak, zapaljen(sad već, klasičnom...) hepo kockom, nade.

Autor: mmmmmm_da   |   03.09.2011. u 12:04   |   opcije


Moramo razgovarati, moramo praviti kompromise, dogovarati se ...i onda shvatimo da sve to može biti užitak, a ne teret života. Akceleracija, tempo...

Autor: MedoDebeli   |   03.09.2011. u 12:10   |   opcije


hehe. 'ritam ti je, braco, bitan'(p_TS)

namjera, potencijal i spremnost za dosadu, ritmičnosti. (tam... pa, revizija motivacije... tam. br. 2... pa, jope' revizija...)

to mi nekako ok, kao uvjet za ovo tvoje. koje je, daleeeka nadogradnja, prapočetka.

Autor: mmmmmm_da   |   03.09.2011. u 12:18   |   opcije


ma nauučili smo pičku materinu

Autor: -rozmarinababa   |   03.09.2011. u 12:46   |   opcije


Dodaj komentar