male tajne

U mraku, osjetio sam tvoje oči,
negdje na sebi.
Znam da si me voljela gledati,
dok sam se pretvarao
da spavam.
U tmini, prošaranoj slabašnom
i lijenom uličnom rasvjetom,
spuštala si usne na moje
tražeći ulaz u moje snove.
Sjećam se,
počelo je sve tako
prokleto jednostavno,
kao što će se i prokleto
teško završiti.
Naravno, započelo je slučajno,
kao i svaki put, tiho i nenadano.
Kao i onda, tog kišom opranog,
predvečerja.
Place des Vosges.
Terasa i mrak koji je
se polako skupljao oko nas,
spojenih u samoći
uz armagnac...
I tada smo nekako shvatili
da se želimo zaljubiti.
Da se želimo voljeti...
Utonuli smo tako u obećavajući početak,
zanemarajući opomene pretvorene
u tamne i nejasne sjenke na zidovima.
Koračamo.
Isprepletenih prstiju otkrivamo grad,
iluzijom gušimo od samoće mrak.
Pustio sam...
Jednostavno je voljeti.
I još jednostavnije, rasprostrijeti emocije.
Znaš, nekako se svaki put nadam da ih neću
morati vratiti u kofer izlizna očekivanjima.
Bez obzira što znamo da kurva nada
odavno ne stanuje u nama.
Slučajno smo se sreli.
Još slučajnije ćemo se rastati.
Noć. Grad. Svjetla i automobili.
Duga i lijepa šetnja.
I to prokleto pitanje koje je
zagrmjelo početak kraja...
Da li sam bolja od ostalih...
Sjećaš li se kako je pitanje snagom lavine
kliznulo niz mene, tamo gdje se spajaju
Pont au Doble i Kej Montebello....
Seina je odnijela glas,
a u zraku je ostalo iščekivanje.
Tu noć ubili smo Pariz.
Pariz tvoj i moj,
Pariz očekivanja i nadanja...
Drugačija si, uzdahnuo sam odgovor i
utonuo u mrak optočen tišinom.
Zauvijek.

http://www.youtube.com/watch?v=rZ8qmj3l5Aw

respekt

BOK JANENA---------...

probudio si u meni sve ono sto se skriva u ovoj pijesmi .. i na kraju je to i bol ..

Zahvaljujem Lanena.

Svima se dobrim pjenicima događala ljubav u Parisu. Nešto kao Titanic. Santa leda.

kad nema tebe i CC dulje vrijeme ovaj blog je otužan

.....idi na ovu stranicu....webstilus....::??

Samo smo kap u moru, Lanena. I sa nama i bez nas, blog je inače postao otužno mjesto.

Svi smo mi Medo pjesnici. Ako nismo, postati ćemo, na ovaj ili onaj način. Da li ćemo poletjeti ili pasti..da li će to biti u Parizu ili Ulan Batoru, nebitno...

Hvala na preporuci ružno i tužno paće.

konačno nešto za čitanje i uživanje:)) moj naklon:))

Svatko tko drži do sebe ima Pariz u pjesmi.

slabo je to....a sto bi tek reko da te probudi ....a ona pusi?:)

evo si curke rasplaka
u pčima
i međunožju
sad kao
oravi gentlmen
promini im i oelene
i poljubi di se najmanje nadajiu

Mevez....to je jedna od opcija za koju ne sumnjam da neće biti opjevana.

nisam bas nesto na ti sa poezijom. tocnije niti se ne trudim procitati ju, ali vjerujem da je ovo tvoje dobro:)

cek malo,. ide mi nesto bolje sa uglazbljenom. aktiviram centre za prizivanje melodije u sjecanje. a jebi ga, znam da nije becaud (nathalie), al to mi se sad vrti po glavi. i gle,. ide mi bolje:))

ok, nije bas moskva

Dojdek ah kako si perverzan mmm.

ako je poljubiti guzu perverzno
al ja mislim da si ti perverzna jer si pomislila na onu szvar
sram te bilo

Oh kako se sramim.

pročitah, pa onda još jednom poluglasno....sviđa mi se što sam čula :)