...

and so, what's been up?

ljeto je proslo bez milosti...ljudi su se vratili u grad, sve se ponovo pokrenulo...nekako sam preferirao mir i spokoj koji je trajao preko ljeta...nervoza, brzina, rokovi, here we go again...

natjecaj jedan, drugi, treci...vec mislim da ce kraj godine doci samo tako...

malo sam rastrojen...neke stvari jako tesko prihvacam...

kako je moguce da na parkirnom mjestu za invalide uvijek budu parkirani mercedesi i bmw-i? nije mi to jasno...
zasto je danas smisao zivota samo pokazati drugima koliko imas, dokazati da kao imas nesto (iako realno, jedno je slika prema van, a drugo istina)...

razina uspjeha se mjeri kroz to koliko si dobro smuljao nekog, obogatio se ne radeci nista ili koliko su ti roditelji ostavili?

ne znam, cudno i tuzno...dal se onda priklonit tome, ulizivati se hrpi primitivaca i kuraba u dupe samo da bi dobio posao?prokurvat se totalno i ici protiv sebe samo zato da bi uspio? just go with the flow? malo mi je tesko tako nesto...

koza mi se opet pogorsala...vise ne znam koji je razlog...koji je sad stres? radim sto volim, nije da imam neki pritisak, a stvari opet idu na gore...

ponekad se zapitam kolko cu dugo zivjeti, zbrojim sve stvari koje radim tijelu i imam feel da nece bit predugo...nikad nisam pusio one fore "stres ubija", ali u zadnje vrijeme ozbiljno mislim da bi mozda bilo bolje da se manje nerviram oko stvari koje me muce...

ali jbg, ne mogu podnijet nepravdu, a nazalost je to svakodnevnica...

bojim se da nisam za veze, ne mogu se zamislit u zajednickom zivotu s nekim, trebam svoj prostor i svoj mir...
1.10. bi kao morao donijeti odluku....na prvu ruku, cini se smijesnim, donio sam ih vec 1001, a s druge strane imam osjecaj kao da te bit jedna od tezih u zivotu...odaberes put i pratis ga...nema ravno, samo lijevo ili desno....a ja bi tako htio ravno...

cudno...pun mi kurac spodoba kojima je sve u zivotu servirano...
posla i dalje nema, whooohooooooo, zapravo ima posla, samo nema place...
stvarno se iz dana u dan pitam sto se dogodilo s vizijom zivota koju sam imao...

it's all about conneting the dots...great, but what if i can't even see my dots?

subota navecer, jos jedna u nizu, ostajem doma i radim...prijatelje sam zapostavio jer mi se nekak nedaju slusati njihove price o divnim zivotima koje vode...

dani su postali isti...


"All I want is your understanding
As in the small at of affection
'Why is this my life?'
Is almost everybody's question

And I've tried, everything but suicide
But it's crossed my mind

I preferred peace
Wouldn't have to have one worldly possession
But essentially I'm an animal
So just what do I do, with all the aggression?

Well, I've tried, everything but suicide
But it's crossed my mind

Life is a one way street, ain't it?

If you could paint it, I'd chalk myself going in the right direction
So I go all the way, like I really really know
But the truth is, I'm only guessing

And I've tried, everything but suicide
Ohh, but it's crossed my mind, just a thought

It's even dark in the daytime
It's not just good, it's great depression
When I was lost I even found myself
Looking in the gun's direction

And so I've tried, everything but suicide
But yes, it's crossed my mind, but I'm fine"


cekam jesen...onaj miris paljevine i magle u 6 popodne...sjecam se bake i dubrave...peceno kestenje i setnja po zrinjevcu...osjecaj suhog lisca pod nogama... mozda glupe klisej impresije, ali svaki put se vracaju, sve jace i jace...

:)
podsjeća me na krimi serije iz 80'ih. glavni lik riječima opisuje uvod, a u slici sjedi u bircu uz cugu i cigaretu ....