ponedjeljak
dan je prekrasan.
s našeg prozora vidi se samo krov zgrade preko puta. ponekada se može vidjeti svjetlo sa tavanskih prozora, ali danas ne. mnogo je prirodnog svjetla, dan je sunčan, devitaminast i prekrasan.
na radiju neka mačka zavija radi kauboja i njegovih poljubaca. bezveze. tip je poljubio i osedlao cestu. ne zaslužuje pjesmu. niti čekanje.
kolegica ometa odsustvo inherentno postojećeg ja, jer se već šesti put žali na žulj nastao radi novih cipela. a danas je tek ponedjeljak.
zvoni telefon.
"kolegice, dal´ je izvještaj za ured za obmanu gotov?"
"jest kolega. izvještaj za ured za suzbijanje kriminalnih radnji bio je gotov prije dva tjedna."
"odlično! kolegica iz kadrovske će izvještaj dostaviti uredu za razvojnu strategiju sporednih puteva."
"ali, posao kolegice iz kadrovske nema nikakvih dodirnih točaka sa uredom za zdravlje i dobrobit građana republike."
"tim bolje."
sunce se sakrilo iza gustih i tamnih nimbostratusa. netko je upalio svjetlo u tavanskoj prostoriji preko puta. na radiju nekakav starac hropće voljenoj ženi : touch me with your naked hand, or touch me with your glove... brrrrrr...
dan je prekrasan. i romantičan. i uskoro kišovit.
19.09.2011. u 12:35 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar