jednom su sadili lipu, a i jednom je magellan otkrio ameriku

Moje ime je Igor i dolazim iz sela pored Kostajnice. Imam 29 godina i imao sam seks s nekoliko žena, ali sa svakom samo jednom. Kada smo se seksali, obadvije su nešto stenjale i prenemagale se. Ja im lijepo reknem da prekinu, ali onda sve padne uvodu pa se ne sastajemo više. Je li problem u mojem prevelikom penisu? Uostalom, koliki penis treba ženskoj za sreću i spokoj?
Budite pozdravljeni
Igor iz sela pored Kostajnice

Dragi Igore!
Nažalost, ne postoji jednostavan odgovor na vaše pitanje jer svaka žena je individua i osoba i ima neke svoje prohtjeve, naročito onih dana u mjesecu. No, da vas ne ostavim bez odgovora, okupio sam iskustva i mišljenja različitih žena o veličini penisa pa sami prosudite što se danas traži.


'Dok sam bila u na kolinju, vidjela sam naočitog, visokog muškarca i pokušala mu prići. Spotaknula sam se i sva se sasula njemu u krilo te udarila o njegov penis. Od tada imam problema s križima i tlakom.' - Pauna Kolibrić

'Suprug i ja smo u braku već 30 godina i potpuno sam sretna našim seksualnim životom. Redovito vršimo sve vrste bračnih obveza, pa tako i one seksualne. Volimo koristiti razna pomagala i nikada nam nije dosadno. Njegov penis je uredne veličine, a kada se zaželim nečeg ekstremnog, uvijek možemo kupiti stvari karticom putem e-Baya. ' - Robertina Prolaps

'Do sada sam imala iskustvo s puno tipova različitih veličina i oblika i moram priznati da mi je najbitnija tehnika. Kužiš, vođenje ljubavi je umjetnost, ko vožnja automobila ili vožnja bicikla. Sve je u govoru tijela, ne. Ako njegovo tijelo govori da nema samopouzdanja ili da ima mali udač, to mi je odmah: 'Rikverc, stara!' - Klaudelija Cvrutak

'Ja ne volim neke tamo velike spolne udove jer je to razmetanje i nije u duhu kršćanstva. Radije da to vrijeme provodi s obitelji ili pomažući onima u potrebi. Moj suprug će biti duša od čovjeka i to mi je jedino bitno, a imam i podršku obitelji' - Marija-Magdalena Kot

'Jednom sam plesala s prijateljem iz djetinjstva kada me slučajno dotaknuo svojim povećim organom. Isprva nisam mogla vjerovati da je to moj prijatelj, ali to mi je iskustvo potpuno promijenilo percepciju i naučilo me da ljude ne treba suditi po izgledu. Nedugo nakon toga smo prohodali i zaručili se.' - Sofija Natruha

'Moj dečko ima jako mali 'ponos', da prostite, i to me čini nesretnom. On me nikako ne uspijeva zadovoljiti na onaj način, a probali smo sve poze. Nekada mi umjesto 'ponosa' pokušava podmetnuti upaljač ili labelo, ali ja odmah primijetim razliku i ne mogu se opustiti.' - Kselofanija Milić

'Ja volim muškarca nekih idealnih proporcija. Prijateljice mi se stalno jadaju da imaju nekog s malim ili velikim, ali meni je to sve u drugom planu jer sam pročitala da su bitne te neke idealne proporcije. ' - Glorija Pasta

'Otkako koristim penis, poraslo mi je samopouzdanje, prestale su mi noćne ovulacije, a valunge koristim samo u nuždi. Susjedi mi zavide i pitaju se što je moja tajna, a ja im odgovaram: 'Mali, ali od srca.' - Korizma Panj


Dojmove prikupio i obradio za objavu, Duško Pelikan.

Subota je savršen dan za izlazak pa je i idealno vrijeme za nekoliko Light seksi kozmo savjeta kojima svaka djevojka može suptilno pokazati muškarcu da joj se sviđa. Sve navedene metode su učinkovite pa odaberite one koje najbolje odgovaraju vašoj osobnosti i situaciji:

1. Pitajte ga za vatru. Čak ako i ne pušite, recite mu da namjeravate početi te mu namignite

2. Pitajte ga za žvaku i recite da ste zadnju progutale

3. Sagnite se pred njim ili mu na neki drugi način pokažite da nosite seksi rublje npr. najlonke oko vrata

4. Izazovno ga pitajte koliko je sati ili koji je datum

5. Stavite mu ruku na koljeno i recite da vam se sviđa njegova noga

6. Obrišite mu ubrusom usne pa mu iznebuha stavite svoj kažiprst u usta

7. Obrišite naočale njegovom kravatom ili potkošuljom

8. Ostavite četkicu za zube ili uloške kod njega

9. Pošaljite mu seksi sms npr. 'Sviđaju mi se tvoje gaće'

10. Senzualno mu dodirnite ušnu resicu žlicom ili vilicom

11. Pitajte ga koja mu je omiljena seksualna poza, recite 'Misliš na ovo?' i simulirajte je na njegovom prijatelju ili rođaku. To će ga izludjeti

12. Sjenilom suptilno ispišite 'Pimpek' na svojem kapku

13. Komplimentirajte mu na neopranom suđu i recite da i vi volite prljave stvari

14. Pojedite neoguljenu bananu pred njim i recite da se pored njega osjećate kao divlja životinja.

15. Ubacite mu kondom u piće

16. Skinite gaće pred njim

17. Skinite mu etiketu s majice

18. Nosite balerinke. Skinite ih i bacite u kantu za smeće

19. Ostavite mu u sandučiću gaćice omotane oko štikle i potpišite se samo s 'Princeza'

20. Nosite senzualni i vragolasti crveni ruž. Tražite ga maramicu, pa mu je, nakon što obrišete nos i ostavite trag ruža, vratite


Laurena Fištuk, profesionalna asistentica

Pošta je najzanimljivija čekaonica na svijetu.

Ima jedna u nekoj tamo ulici, dugačkoj kao što je dugačka rječica na kojoj zimi, kada je pokrije čvrsti i fini ledeni pokrivač, kližemo i padamo i smijemo se i smijemo se i padamo i kližemo, sve dok nas guze ne zabole od padova, a ruke i nosovi se smrznu od višesatnog boravka na temperaturi ispod ništice. Ponekada ta rječica više nalikuje kanalu kroz koji se voda lijeno valja preko kamenčića što ih sa bracom i sekama čičkam po dnu za kasnih ljetnih popodneva.
Točno tako dugačka je ta ulica. I ni centimetar više.

A pošta, pošta što je ondje izrasla u golemu sivu građevinu gdje patuljci šarenih šešira i s praporcima na tihotapkama pomoću pokretnih traka nalik onim tvorničkima jedni drugima dodaju velike, pune vreće pisama, razglednica i paketa, e, ta pošta, to vam je najzanimljivija čekaonica na svijetu.
Ne, nemojte misliti da se Tihotapčari samo igraju i loptaju poštom, to ne. I nikada oni ne otvaraju tuđu poštu, ne, nije to njihov posao. Bilo bi to odveć neozbiljno, čak i za jednog tuljka šarenog šešira. Ili više njih. Vrijedni su i pouzdani i ako imate sreće predati pismo toj pošti, možete biti sigurni da će stići upravo na ono mjesto gdje treba stići. Tuljci se nikada ne zafrkavaju kada je posao u pitanju.

Odmah u predvorju te pošte, kat ispod vesele mašinerije, nalaze se šalteri preko kojih dijete od pet ljudskih godina jedva može pogledati i to samo ako se jako, jako propne na prste. Šaltera je puno, kao što je puno 505 sa crtom u onoj porculanskoj posudici u bakinoj sobi. Iznad šaltera su lukovi koji izgledaju kao da ih je ljudska ruka dugo i nježno dotjerivala. A iza šaltera, e tamo vam sjede ljudi. Ljubazni su i nasmiješeni i govore jezikom koji razumijem. Mislim da takve ljude ovdje na Zemlji zovu anđelima, ali ja sam sigurna da anđeli nisu ovakvi ili onakvi, već da svaki anđeo ima svoj dan.

Danas šaljemo pismo maminoj sestri što živi u zemlji gdje ima puno sunca, ne mogu se sada sjetiti kako se ta zemlja zove, ali mama i tata kažu da ću dobiti prave pravcate leptiriće kad dođemo kod nje. One leptiriće što se napušu i navuku na obje ruke skroooz do pazuha. Pomoću njih ću lakše plivati. Jedva čekam!

Uskoro ćemo se približiti šalteru. Seka me drži za ruku. Znam da je starija, ali nekada mi se čini da me drži za ruku zato što se boji. Ne znam još čega. Oko nas je mnogo ljudi. Neki su zamišljeni, neki se smiju, neki glasno pričaju i mašu rukama, neki su, hej, pa neki su i tužni, nekima se žuri, nekima se pleše, a izgleda da neki, fuuuuuj, moraju i na wc. Hajoj. Smiješni su baš.

Hej, znaš što? Samo, psssst, nemoj nikom reć. Mislim da su i oni anđeli.

šta Gospodar isprazne prirode reče: No, pa kaj Hemera, kaj si se opet rasipala ko zrnati teret? Budi sigurna da će s kišom doći snažan napredak, a pogled na tisuće i tisuće i tisuće planina je taaako prekrasan i ukoliko si zaista zadovoljna i smirena osjetit ćeš... znaš što? Veeeliku radost.

Ebo maer.

Link

Link

... cijena koju zaiska, platih. kliknuše neki: previše! podrugnuše se drugi: premalo! platih do kraja, odvagnuh i posljednje zrnce ljubavi svoje, svoga života i duše, svega što imam.

Link

miki hamer, 24, krovopokrivač, neoženjen, bio je od one vrste ljudi o kojima se nije znalo gotovo ništa, sem da su “sa svemirom na ti”. takav status bilježio je kao najveći osobni uspjeh.
tog dana, napustio je dvoranu prije druge pauze praizvedbe “bičiz from babylon”, čvrsto pod kaputom čuvajući poklon najboljeg prijatelja, ploču “briđiz tu babylon”.
“a-a. to nije to”, pomislio je i osmjehnuo se mangupski sam sebi u brk.
prenosi hina.

Link

najnovija istraživanja vele da je daleko bezbolnije posuditi muškarcu badić i lak za nokte, nego mu biti sudužnik u bilo kakvoj vrsti dužničko-vjerovničkog odnosa.

Link

Nakon par šutljivih kilometara, dogovorismo se spustiti u Grad pored zaljeva. McKenzie nam je predložio da stavimo cvijeće u kosu ne bi li se odveć razlikovali od domorodaca. Kasnije smo uvidjeli da im ne bi smetalo niti da smo im skakali po glavama. Mnogo miroljubiv narod neki.
Već prvog dana, negdje na pola puta između uobičajenog jutarnjeg bauljanja po unajmljenoj sobi i psihodelične večeri, upoznasmo grupicu neobično gostoljubivih Sanfrancižana, iliti po naški, Svetofranjevaca. Razgovori koje su vodili bili su daleko iznad moje lige, barem mi se tako tada činilo, pa mi nije preostalo ništa drugo nego slušati i učiti. Što sam zapamtila? Pa, zapamtila sam da je život kratak, a čovjek smiješan.

I onda je svizac zamotao čokoladu i bila je čiča miča, jer me petljanje sa pacifi(sti)čkom vremenskom zonom nerijetko baci u sevdah.

Ide link, da razbije monotoniju: Link

John je bio, kasnije shvatih, čovjek ispred svog vremena. Dal´ zbog toga što je kronično izbjegavao današnje tiskovine u zamjenu za jučerašnje ili zbog toga što nam je već u Ilinoji predvidio sjajnu zajedničku budućnost ili pak zbog toga što smo cijeli Kansas prošli u blindiranom kombiju i našli se u Texasu k´o što kažeš ´keks´.. Kako god, za Kansas me i dalje vežu lijepe uspomene, poput priče o zelenoj travi i o žutim suncokretima, kojima je u stvarnosti bilo gotovo nemoguće razaznati oblik i boju obzirom da je našem kombiju nedostajao prozor u svijet.
(Sada ide cenzurirani slajd nepoćudnih fotografija.)
Evo, ovdje on i ja u Texasu stojimo ispred goleme žute zgrade osvjetljene reflektorima. Iznad glavnog ulaza stoji ogroman natpis ´John The Levitator – Samo Danas U Vašem Gradu!´. John mi govori kako mu je ova gaža upala k´o sjekira u med i drago mu je što sam iznenađena, još mu je draže što je Kansas ispunio moja očekivanja, a najdraže od svega mu je saznanje da sam slučajno izgubila revolver na nekoj dionici Route 66. Evo i mene solo na fotki, krvavo se smješkam.
U roku dva sata Johnov performans je završio, pa je i mom čuđenju došao kraj. Kadli John učini nešto zaista nevjerojatno. Pozove se na popularnog Rambota i khm, lirskim sopranom obrati se upravo meni. Baš meni. ´Ljubavi moja iz zadnjeg reda obećaj da nećeš zapaliti odmah poslije svirke! Pa nije sve u pjesmi, maaajka mu stara, pa i ja volim kao običan smrtnik... konkretno.´

(Nastavlja se, pretpostavljam.)

Link

John i ja ukrstili smo puteve, a ne mačeve, negdje kod Ilinoje. Kada se osvrnem na sam početak našeg poznanstva, padaju mi na pamet vodene boje… Ma ne, to je iz neke druge priče. Ova je išla ovako nekako: upoznali smo se u zalogajnici ´Bogu Iza Nogu´. Sjedio je za šankom, jeo jaja na oko, zalijevao ih crnom kavom i čitao jučerašnje novine. Nije ga bilo teško uočiti, bio je vlasnik osmjeha koji mi se tada činio većim od života. Meni je dvadeset i neka, sjedim do samog izlaza, promatram prolaznike i jedem palačinke. (Tututuru tutururu .. I am thinking of his voice..) Dok si tako mislim, pekmez mi pada na tek stečenu diplomu tečaja daktilografije. Čini mi se neprimjerenim pokupiti pekmez prstom, pa pogledom potražim salvete i iz perifernog vida izgubim Johna. “Izvoli, meni neće trebati.” “Hvala”, kiselo se nasmiješim i obrišem Johnovom maramicom suzu radosnicu izdajnicu i pekmez s diplome. Nije prošlo niti desetak minuta, a John se već gorljivo zalagao za zajedničko proputovanje Novim svijetom. Priča o tome kako bi bilo najbolje za prvo stajalište odabrati Kansas, jer ondje je trava zelena, a polja suncokreta su velika koliko god seže oko. Dok ga slušam pada mi na pamet ona luckasta priča o čarobnjaku iz Oza i o znatiželjnoj Dori i razmišljam o pjesmi koju sam zadnji put čula prije desetak godina. Dust in the wind. Tog trena odlučujem poći s Johnom, kamo god.

(Nastavlja se, pretpostavljam.)




Link

idem probat zalijepit link premda nemam zvučnike u blizini. osjećaj je zasigurno vrhunski.

Link

(bogmeč jest.)

dan je prekrasan.
s našeg prozora vidi se samo krov zgrade preko puta. ponekada se može vidjeti svjetlo sa tavanskih prozora, ali danas ne. mnogo je prirodnog svjetla, dan je sunčan, devitaminast i prekrasan.
na radiju neka mačka zavija radi kauboja i njegovih poljubaca. bezveze. tip je poljubio i osedlao cestu. ne zaslužuje pjesmu. niti čekanje.
kolegica ometa odsustvo inherentno postojećeg ja, jer se već šesti put žali na žulj nastao radi novih cipela. a danas je tek ponedjeljak.
zvoni telefon.
"kolegice, dal´ je izvještaj za ured za obmanu gotov?"
"jest kolega. izvještaj za ured za suzbijanje kriminalnih radnji bio je gotov prije dva tjedna."
"odlično! kolegica iz kadrovske će izvještaj dostaviti uredu za razvojnu strategiju sporednih puteva."
"ali, posao kolegice iz kadrovske nema nikakvih dodirnih točaka sa uredom za zdravlje i dobrobit građana republike."
"tim bolje."
sunce se sakrilo iza gustih i tamnih nimbostratusa. netko je upalio svjetlo u tavanskoj prostoriji preko puta. na radiju nekakav starac hropće voljenoj ženi : touch me with your naked hand, or touch me with your glove... brrrrrr...
dan je prekrasan. i romantičan. i uskoro kišovit.

neisfrizirana profila, uvrijeđena i povrijeđena.

Link

brunhilda i joža poznavali su se od prvih pelena. zato se brunhildi i učini sumnjivim kada je joža napade i sa zemlje i iz zraka samo zato što mu je priznala da njeno srce samo za njeg´ tuče. kasnije se ispostavilo da se joža jednog dana, žureći u školsku kuhinju na rižu s mlijekom, poskliznuo na hodniku i udario glavom o oglasnu ploču na kojoj je pisalo: ´prije ulaska u kuhinju oprati ruke u vodi s klorom´, te da ga je taj udarac obilježio kao čovjeka, suputnika i suradnika.
joža je od tada, pa eto sve do danas, izraziti pobornik temeljitog ispiranja ruku, al´ se ipak vrlo radi prisjeti onih dana kada ruke u kloru morao prati nije. "bila su to vremena", prisjeća se joža pogleda uprtog u sutra.
no pustimo sad prošlost na stranu... spomenimo nedavne događaje..
joža je shvatio da je pogriješio i da je nepravedno zanijekao brunhildino postojanje u svijetu kao takvom. javio joj se.
"brunhilda...ja ljubim drugu jer tebe ne mogu..srce mi plače, volim te sve jače.."
"brunhilda...žena budi mi ti.."
"brunhilda...pizdalitimaterina, oš mi odgovorit il da šaljem familiju na tebe..?"
"brunhilda...jebotejadatejeboja.."

brunhildino oko u tom trenu zasja rijetkim sjajem...joža je opet postao kuštravi šmrkljavi dječarac poderanih koljena i zamusane majce od riže s mlijekom!
tada odluči dati mu još jednu priliku i u ljubavnom zanosu, al´ nadasve promišljeno i mudro, ona mu ostavi poruku na vratima..."ovuliram. pusti me na miru."

Link