male tajne

Ugledali smo se.
Nakon dugo vremena.
U stvari i otišla si
Kazujući mi da
Opet ćemo se vidjeti
Kad pojavi se
Prva sijeda u tvojoj kosi
Sa zadnjom crnom
U mojoj bradi
.
Pričaš mi
( još uvijek ispijaš bijelu kavu na isti način )
Kako si zapravo uvijek
Bila tu negdje,
Da si samo čekala da zaboravim.
Istina,
Posramio sam se
Jer još je
Crnih u mojoj bradi.

I smiješ se,
Pričaš mi o
Svojoj djeci
O sinu kojem si
Dala ime po meni
I dalekim krajevima
Čija mora gledam
U tvojim očima.

Pažljivo te posmatram
I mislim o davnim tišinama
U praskozorjima
Unaprijed ispričanih priča
Koje smo živjeli
Isprepletenih tijela
Među zgužvanim plahtama.
Čekajući da mrak
Klizne u dan, u obećanju
Još jednog sretnog sna.

I opet tišina.
Sada.
Prelijeva se preko
Dvije šalice i
Obavija dim cigarete
Sa uzdahom
Pripaljene.
I opet pogled
Isti kao onda ...
Još si ispod zvijezda,
Pitala je,
Misleći na potkrovlje
I krevet ispod prozora.
Ključ je na istom mjestu
Kliznule su riječi u olakšanje.
I strepnju.
Noćas,
U spajanju,
Otpuhujemo
Pepeo sa žara.
I u san će nas odvesti
Tihi koraci
Novog dana.

tužna sam što tako pišeš
voljela bih da si naci-veseljak
onaj što se grohotom smije i ne roni
u modrine
jer bi ti bilo lakše

Ne trebaš biti.
Nekako zadnjih dana plivam u molu.

ali ne malen ispod zvijezda :)

Novi dan može čuda ućiniti.

Zapravo, nitko nije malen ispod zvijezda.
Jer i mi sami smo zvijezda,
negdje, nekomu,
i ta spoznaja čini ga veličinom
dostojnom cijelog svemira.
Samo, netko to zna, a netko ne zna.

još kad bi adeline stavila nešto svoje
to bi bila kolajna od četiri bisera
ako pročita neka stavi nešto
od one svoje mjedene, oštro-tople poezije

Svaki novi dan je čudo samo po sebi, Vesper.
U određenim godinama, čudo je ( će biti ) probdijeti noć.

Uh Adeline je pisala odlično.
Volim kad me nježna riječ
do boli probada.
Čisti mazohizam.

Nikada se ne zna što će donijeti novi izlazak Sunca:) Ma bila to i sama paranoja.

Zvijeri i zvijezde
mislim da je to dobar naslov neke buduće antologije poezije s iskrice
ili Zvijezde i zvijeri
to se već doima benignije :))

A jednom nećemo nikad saznati što nas čeka sutra, jel Vesper?

Možda čak - Sa zvijerima do zvijezda.

Berezin, to je ono što nas tijera dalje...možda?

Per bestia ad astra :))))

Htio ne htio tjera te. Do kraja.

CC, vrlo dobar naziv. Zapravo odličan.

Tijera samo žive ljude...do samog kraja. A kraj je svakom naosob poznat.

NAravno. Svjesni smo kraja samo ne znamo kako će nas udariti, da li do jaja ili sa više milosti.

Nadam se da sa više milosti.